Page 6 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.

TETRIS

Bol boluje, nikom ne kazuje
JASNA ŠAM(IJ)IĆ U RALJAMA ŽIVOTA

Za Jasnu Šamić kažu da je “orijentalist, alkohol i prodaju svinjsko meso”. Nenad priče o mom nosu. Je l’ de, grmi pa će
prevodilac, književni kritičar, književni Veličković naricao je prije koju godinu kiše, pa će poplava, pa ćete trebat’ čam­
historičar i pisac”. Autorica je mnogih nad tužnom spoznajom da se u Bristolu ce za spašavanje, pa ćete ih htjet’ vezati
knjiga, a već dugo živi i piše u Parizu. ne može popiti konjak. A Edo Maajka za moj nos...?” Iz zalaganja pojedinaca
Nedavno je na portalu eNovine objavila nedavno je došao do nevjerovatnog ot­ da se dopusti sloboda u izboru odije­
tekst, a u skraćenom obliku i u Oslobo- krića da su ljudi u Bosni i Hercegovini vanja i spriječe sve zabrane koje neko
đenju, u kojem se osvrnula na “zabranu “postali jako religiozni”. Potkrijepio je to u tom pogledu želi nametnuti, Jasna
nošenja svih religijskih znakova u sudo­ tvrdnjom: “U Sarajevu je pivo u restora­ Šamić izvlači monstruozan zaključak:
vima BiH”. Po principu da ko na brdu nu poteško naći, to sam primijetio, a za “Zna se vrlo dobro (...) da je prvi znak
ak’ imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom, pršut da ne pričam, lakše sam ga naš’o u ekstremnog islama (...) ‘mahrama’ (...), a
gospođa Šamić s Montmartrea uočava Jeruzalemu.” drugo, da iza toga dolaze drugi simboli:
kako “sarajevske ulice sve manje naliče Potaknuta strahovima da je mahrama nikab (umotavanje žene u potpuno cr­
danas na grad neke demokratske, laičke samo uvod u veliko zlo, u kojem “pre­ nilo), kao i muške bradice i kratke hla­
zemlje, a sve više na neko zabačeno be­ vladava glorifikacija smrti, pokoravanje če, nakon čega na red dolazi ekscizija,
duinsko selo usred pustinje, gdje je žena muškarcu ‘muslimanu’, i mržnja prema ili klitoridektomija (obrezivanje žene),
a priori isključena iz društva, a čija je je­ Zapadu”, Šamićka ide malo dalje od svo­ ukidanje portretiranja, i muzike, zatva­
dina uloga da rađa mužjake”. Fatamor­ jih sličnomišljenika. U stilu vidovite Azi­ ranje laičkih škola, spaljivanje knjiga, i
gana ili nešto drugo, ali ova vrsta deluzije re, koja u kašikama pronalazi odgovore napokon pristajanje na cjelokupnu ma­
uočljiva je već neko vrijeme u Sarajevu, na pitanja naše budućnosti, Parižanka s kabarsku ideologiju Daecha.” Napisala
još otkad je nekadašnji sarajevski novinar privremenim boravcima u bosanskoher­ je u ovom tekstu Šamićka još koješta,
Neven Anđelić prije desetak godina obja­ cegovačkom javnom prostoru, potaknuta tvrdeći na primjeru hidžaba da je “to­
vio tekst o Sarajevu kao “muslimanskom protivljenjima zabrani nošenja vjerskih talitarizam zavladao u Bosni, i u Sara­
gradu”. To muslimanstvo Sarajeva, koje je obilježja, najavljuje kako “opšti civili­ jevu”, da je “ženska kosa postala glavni
ovom gradu upisano njegovim osnutkom zacijski krah tek slijedi” i da on “više neprijatelj slobode i demokratije”, da su
– osnovali su ga muslimani, njime vladali, uopšte nije daleko”. Ta Šamićkina apo­ “dame koje su sakrile kosu, zavladale tim
u njemu živjeli i oduvijek bili većinsko kaliptična paranoja, a paranoja je izme­ novokomponovanim društvom”, da je
stanovništvo, pa je Sarajevo bilo, jeste i đu ostalog “projektiranje vlastitih stra­ “‘mahalska elita’ uspjela da nametne svoje
vjerovatno će uvijek biti muslimanski hova, frustracija i ‘negativnih impulsa’ uzuse, ‘demokratiju’ i svoje (neznalačko)
grad (što ne znači da ujedno ne pripada na drugo i drukčije”, koja se definira i poimanje vjere”, da u mafijaško-religij­
i svima drugima) – na nos mu se nabija kao “nesposobnost razlikovanja mašte skom društvu vlada licemjerstvo, a da
od početka devedesetih, uglavnom u vezi od stvarnosti”, podsjeća na onu priču o neznanje i primitivizam ulijevaju strah
s alkoholom i svinjetinom. čovjeku s velikim nosom koji je u sve­ “svim onima koji ne pristaju na njihove
Današnji gradonačelnik Sarajeva Ivo mu vidio izrugivanje njegovom fizičkom zakone”. Tvrdi da ne postoji mogućnost
Komšić, a tadašnji delegat Doma naroda izgledu. Nekom je prilikom s društvom da se današnja bosanska žena “pomakne
Federalnog parlamenta, zatražio je u de­ igrao karata kad se začuo prasak. Neko dalje od ovog mračnog srednjovjekovlja”
cembru 2009. godine “ispitivanje ustav­ od prisutnih primijetio je da grmi, na šta jer iza svega stoji “manipulacija masama,
nosti ugovora koje trgovački centar BBI je ovaj bacio karte: “Dosta više! Dosta! udružena sa stranim novcima, u ovom
sklapa pod uslovom da zakupci ne toče K’o da ja ne znam o čemu ti... Dosta više slučaju saudijskim dukatima”.
Ono što dobronamjernog čitaoca Ša­
mićkinog teksta dodatno može zabrinuti
jeste autoričina tvrdnja kako su zapravo
netolerantni oni kojima u svome tek­
stu osporava pravo na nošenje hidžaba
i da je to možda i njihov vlastiti izbor, a
ne izbor sredine ili “mužjaka”. Šamićka
time čini nevjerovatnu logičku akroba­
ciju, pa netolerantnima naziva one koji,
nikome ne zabranjujući da se odijeva po
svome izboru, traže pravo na odijevanje
po islamskim propisima. A onda, nakon
svih uvreda, paranoidnih konstrukcija i
omalovažavanja, potpunog odsustva trun­
ke tolerancije – kao da joj je neko napisao
tekst, a ona ga samo potpisala i do objav­
ljivanja propustila pročitati – zaključuje
da je toleriranje netolerancije ravno zlo­
činu. Allah selamet! M.S.

6 11/2/2016 STAV