Page 25 - STAV broj 218

odsluženje vojnog roka u Bosni i Herce-
govini. Nakon Izetbegovićevog poziva,
roditelji bosanskohercegovačkih regruta
koji su se već zadesili na odsluženju u Hr-
vatskoj zahtijevali su od JNA da ih vrati
u Bosnu i Hercegovinu. Roditelji regru-
ta iz cijele Jugoslavije protestirali su pred
palatom Federacije u Beogradu. Stjepan
Mesić se u svom memoarskom djelu Kako
je srušena Jugoslavija sjeća da ih je najviše
bilo iz Bosne i Hercegovine, što potvrđu-
je da je Izetbegovićev poziv bio koristan
za Hrvatsku. Mesić se, također, sjeća i da
su se bosanskohercegovački predstavnici
u najvišim saveznim institucijama (Bogić
Bogićević u Predsjedništvu SFRJ i Irfan
Ajanović u Skupštini) protivili interven-
ciji JNA koju je ona izvodila u korist srp-
skih pobunjenika u Hrvatskoj.
Inače, Bogićević i Ajanović bili su
članovi Državne komisije za kontrolu
prekida vatre u Hrvatskoj. Ajanović je
26. augusta dao ostavku. Iz obrazloženja
ostavke jasni su razlozi zbog kojih ju je na-
pustio: “Obzirom da je odluku Predsjed-
ništva SFRJ o bezuslovnom i apsolutnom
prekidu vatre na kriznim područjima u
Hrvatskoj nemoguće provesti pri postoje-
ćoj definiciji sukobljenih strana, kao i pri
postojećoj ulozi i poziciji JNA na ratnim
žarištima, zahvaljujem se na povjerenju...”
Tuđmanu sve to nije bilo dovoljno nego
je zamjerio Izetbegoviću što je izjavio da
“rat u Hrvatskoj nije naš rat”.
Izetbegović je znao za srpsko-hrvatske
razgovore o podjeli Bosne i Hercegovine
koji su povedeni Tuđmanovom inicijati-
vom, ali je ipak stao na stranu Hrvatske
koliko je u tom trenutku mogao. Hrvat-
ska propaganda, koja ga je neosnovano
optuživala za navodnu neutralnost, ni u
kojem kontekstu ne spominje te razgo-
vore i Tuđmanovu predanost podjeli Bo-
sne i Hercegovine. Tuđman je želio srp-
sko-hrvatske odnose riješiti obostranim
teritorijalnim namirivanjima u Bosni i
Počasni vod Bošnjaka Hercegovini i, shodno tome, nije zavrije-
Republike Hrvatske dio nikakvu Izetbegovićevu i bošnjačku
pomoć, ali ipak ju je dobio bez obzira na
sva kasnija hrvatska negiranja.
pogazio na dan kada je Jugoslavenska na- prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Dušan Bilandžić u svom djelu Povijest
rodna armija (JNA), da bi intervenirala u Ni nakon rata nije iščezla, nego je nastavila izbliza: memoarski zapisi 1945.-2005. navo-
Sloveniji, neometano prešla preko hrvatske kontinuitet u hrvatskoj literaturi. di da neki političari i mediji u Hrvatskoj
teritorije. Nekoliko mjeseci kasnije, Tuđ- svjesno izostavljaju Izetbegovićevu sljede-
man je zamjerio Aliji Izetbegoviću što se, OSTAJE NEJASNOĆA ZAŠTO JE ću rečenicu: “(...) Prema tome, pozivam
navodno, prema srpskoj agresiji na Hrvat- TUĐMAN ZAMJERIO IZETBEGOVIĆU građane Bosne i Hercegovine da ne odlaze
sku postavio neutralno, iako njih dvojica Međutim, Izetbegović je pozvao bo- u JNA...” Ta rečenica, kao nastavak pret-
nisu imali nikakav potpisan sporazum o sanskohercegovačke regrute i vojne ob- hodne (“rat u Hrvatskoj nije naš rat”), ot-
zajedničkoj odbrani sličan onome kakav veznike da se ne odazivaju pozivima JNA kriva pravi smisao Izetbegovićeve poruke
je on potpisao s Kučanom i koji je izigrao. na regrutaciju i mobilizaciju dok ona stanovništvu Bosne i Hercegovine. To je
Na osnovu toga razvila se hrvatska pro- vrši agresiju na Hrvatsku. U julu 1991. u bio njegov više nego jasan poziv i uputa
paganda koja je sve vrijeme rata u Bosni Bosni i Hercegovini je, zahvaljujući boš- cijelom bosanskohercegovačkom stanov-
i Hercegovini značajno utjecala na njene njačko-hrvatskom dijelu Predsjedništva ništvu da ne učestvuje ni na koji način u
odnose s Hrvatskom i još više na bošnjač- na čelu s Izetbegovićem, odgođeno upu- agresiji na Hrvatsku, bilo kao regruti, kao
ko-hrvatske odnose unutar nje. Služila je ćivanje regruta u JNA, a u augustu je do- rezervisti JNA ili kao pripadnici nekih pa-
kao javno opravdanje Tuđmanove politike govoreno da se oni mogu slati samo na ravojnih formacija.

STAV 9/5/2019 25