Page 26 - STAV broj 218

POLITIKA

Tuđman je brzo zaboravio da je on in- Tuđman zamjerio Izetbegoviću; naročito
tervenciju JNA u Sloveniji doživio mnogo što nisu imali nikakav potpisan sporazum
ležernije nego Izetbegović njenu agresiju koji svakako nije mogao pomoći Hrvatskoj
na Hrvatsku. Ponašao se prema toj inter- više od apela vojnim obveznicima da se ne
venciji kao prema slovenačko-srpskoj stvari odazivaju na pozive JNA za regrutaciju i
koja se ne tiče Hrvata. Može se pretposta- mobilizaciju radi potreba njenog borbenog
viti da je Tuđman znao da rat u Sloveniji angažiranja u Hrvatskoj. Nejasnoća nestaje
neće dugo potrajati i da je obična farsa te ako se to zamjeranje shvati kao Tuđmanova
je ostao potpuno neutralan. antibosanskohercegovačka propaganda u
Slobodan Milošević i Milan Kučan svrhu opravdanja njegove politike podjele
napravili su u zimu 1990/91. godine tajni Bosne i Hercegovine. Izetbegovićev stav
sporazum o izlasku Slovenije iz Jugosla- da rat u Hrvatskoj nije bosanskohercego-
vije. Kao što su Kučan i Milošević tajno vački i poziv vojnim obveznicima da se ne
radili iza Tuđmanovih leđa, tako su Mi- odazivaju u JNA, dok ona vrši agresiju na
lošević i Tuđman radili iza Izetbegoviće- nju, može se tumačiti samo kao koristan
vih u Karađorđevu i kasnije. Razlika je u za hrvatsku odbranu.
tome što se Milošević i Kučan u svojim Do tada je značajan broj Bošnjaka sta-
razgovorima nisu bavili podjelom Hrvat- jao na poziciji jugoslavenske ideje i, zave-
ske između Slovenije i Srbije kao što su den srpskom propagandom, bio spreman Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u Zagrebu
se Tuđman i Milošević bavili podjelom na mobilizaciju i regrutaciju. Uostalom, na izložbi fotografija “Predsjednik izbliza” s
Bosne i Hercegovine pri svojim susreti- rijetki su se smjeli oglušiti na pozive JNA pripadnicima Počasnog voda Bošnjaka
ma. Ako Tuđmana saznanje da Kučan i bez čvrstih garancija zaštite republičkih
Milošević imaju tajni sporazum oslobađa vlasti. Stupanj odziva Bošnjaka, ali i Hr- Kučanovom svjedočenju, Tuđman mu je
odgovornosti prema poštivanju sporazu- vata, iz banjalučke regije potvrđuje tu či- “odgovorio da bi uključivanje Hrvatske
ma sa Slovenijom, onda ni Izetbegović ne njenicu jer je tu zaštita republike bila ne- izazvalo otvaranje ratnog žarišta na njenoj
može nositi nikakvu moralnu odgovornost dostižna u odnosu na JNA i lokalne srpske teritoriji. Rekao je da nisu spremni za rat i
za svoju navodnu neutralnost prema ratu u vlasti. Stoga Izetbegovićev poziv vojnim da nemaju dovoljno oružja, što je svakako
Hrvatskoj jer su Tuđman i Milošević imali obveznicima i upozorenje da se rat JNA bilo tačno. Međutim, ja sam mu odvratio
tajne razgovore i dogovore na štetu Bosne u Hrvatskoj ne tiče Bosne i Hercegovine da je pružanje pomoći Sloveniji isto što i
i Hercegovine. Osim toga, Izetbegović nije treba prihvatiti kao značajnu pomoć. Više odbrana Hrvatske”. Svoje ponašanje prema
imao s Tuđmanom nikakav potpisan spo- od toga nije ni mogao. Da jeste, uvukao bi Kučanu i ratu u Sloveniji Tuđman je im-
razum kao ovaj s Kučanom. Bosnu i Hercegovinu u rat za koji nije bio putirao Izetbegoviću kao njegov navodni
Uporno hrvatsko insistiranje Sloveniji spreman ni godinu poslije, i to na isti na- stav prema srpskoj agresiji u Hrvatskoj.
u proljeće 1991. da uspori proces izdvajanja čin kako bi Tuđman ugrozio Hrvatsku da
iz Jugoslavije pokazuje da Hrvatska još nije je pomogao Sloveniji kako se potpisanim BOŠNJAKE JE JAKO ZANIMALA
bila vojnički spremna za nezavisnost, pa se sporazumom bio obavezao. ODBRANA HRVATSKE
nije ni smjela uključiti u pomoć. Agresija Slovenci su prije odlaska na spomenuti U odnosu na svoje procentualno učešće
JNA na Hrvatsku, nekoliko mjeseci nakon sastanak, koji su imali 15. juna s hrvatskom u ukupnom broju stanovništva Hrvatske
njene intervencije u Sloveniji, pokazuje da delegacijom u vezi s koordiniranjem pri- 1991, bošnjački narod (tada Muslimani)
Hrvati zaista nisu bili spremni jer su do prema za proglašenje nezavisnosti, očeki- dao je veći doprinos njenoj odbrani nego
kraja 1991. godine Srbi zauzeli gotovo sve vali hrvatsku pomoć. Sa sastanka su otišli hrvatski, što se očitava u nacionalnoj pri-
što su željeli u Hrvatskoj. Bosna i Herce- uvjereni da se Hrvatima ne može vjerovati. padnosti poginulih boraca Hrvatske vojske
govina bila je još manje spremna da se su- Prema Špegelju, “Kučan se javio Tuđmanu (HV). Odmah na početku srpske agresije
oči s agresijom JNA zbog otvorene podrš- i upitao ga: ‘Hoćete li nam se pridružiti na Hrvatsku radnici bošnjačke nacional-
ke Hrvatskoj. Štaviše, dok se vodio rat u u zajedničkoj odbrani?’ Tuđman je odgo- nosti u Hrvatskoj u većem broju su se pri-
Sloveniji, Tuđman je postigao sporazum s vorio ‘Ne. Nije u interesu Hrvatske da se javljivali kao dobrovoljci za njenu odbranu.
JNA da ona neće intervenirati u Hrvatskoj miješa u rat između Slovenije i Srbije.’” To je potvrdio i Mesić u svom svjedočenju
ako ova ne pomogne Sloveniju. Izetbego- Kučan je bio bijesan što Tuđman osporava pred Haškim sudom 19. aprila 1997. godi-
vić nije pravio takve dogovore s JNA za sporazum koji su sklopili u aprilu i potvr- ne. Najmasovniji priliv bio je iz Labina.
Bosnu i Hercegovinu tokom njene agresije dili desetak dana prije intervencije JNA Dobrovoljci su obično, grupno ili pojedi-
u Hrvatskoj. Ali, ostaje nejasnoća zašto je na sastanku u Banskim dvorima. Prema načno, pridodavani lokalnim jedinicama
Zbora narodne garde (ZNG) ili rezervnog
Dušan Bilandžić u svom djelu “Povijest izbliza: memoarski zapisi sastava MUP-a, iako su u nekim slučaje-
1945.-2005.” navodi da neki političari i mediji u Hrvatskoj svjesno vima ostajali u zasebnim jedinicama. Na-
primjer, Samostalna muslimanska satni-
izostavljaju Izetbegovićevu sljedeću rečenicu: “(...) Prema tome, ja (četa) HV (NG-9585) formirana je 12.
pozivam građane Bosne i Hercegovine da ne odlaze u JNA...” Ta januara 1992. godine. Prema dostupnim
rečenica, kao nastavak prethodne (“rat u Hrvatskoj nije naš rat”), izvorima, u domovinskom ratu Hrvatske
učestvovalo je oko 25.000 Bošnjaka, od
otkriva pravi smisao Izetbegovićeve poruke stanovništvu Bosne kojih je 1.187 poginulo. Na taj broj treba
i Hercegovine. To je bio njegov više nego jasan poziv i uputa dodati još njih 80, koji se vode kao nestali,
cijelom bosanskohercegovačkom stanovništvu da ne učestvuje što je ukupno 1.267 bošnjačkih žrtava. Oko
350 ih je ostalo ratnim vojnim invalidima.
ni na koji način u agresiji na Hrvatsku, bilo kao regruti, kao Dražen Živić u svom radu Demografski
rezervisti JNA ili kao pripadnici nekih paravojnih formacija gubitci Hrvatske vojske tijekom domovinskog
rata utvrdio je da su gubici HV-a najmanje

26 9/5/2019 STAV