Page 58 - STAV broj 218

DRUŠTVO

to ne treba činiti. Sjećam se da sam mu
kazao da je njegova duša toliko čista i da
ne zaslužuje ukaljati se smradom kakav
je Fikret Abdić. Da ćemo mi problem tzv.
autonomije riješiti na drugi način. Dugo
je trajalo to uvjeravanje. Onda je Osman
rekao komandantu da on ne bi ništa ura-
dio na svoju ruku, ali da ga nismo baš svo-
jim argumentima uspjeli plaho razuvjeriti
u neispravnost onoga što je on planirao
učiniti. A sve da se on odlučio na to, uz
naš pristanak ili ne, pitanje je bi li uspio
doći blizu Abdića, jer se on prije nego je
odveden u zatvor kao imam vrlo otvoreno
Bajramska svečanost u
usprotivio ideji ‘autonomije’ i time se ista- Velikoj Kladuši 1991. godine
kao kao veliki protivnik Fikreta Abdića.
Imao je on tu epizodu u džematu kada se strane linije začuju glasovi: ‘Bravo! Svaka ali ja sam sve mislila da se šali. Kaže on
istakao po ‘antiautonomaškom’ djelova- čast.’ Tu ljepotu ezana cijenili su vojnici meni: ‘Vidiš li ti kakvog ti borca imaš, i
nju, zbog čega je bio i uhapšen. Postojala i s druge strane linije. Na liniji smo raz- šehida, ako Bog da. Mama, da ti kažem
je realna vjerovatnoća da ga neko prepo- govarali o ideji kako da se likvidira Fi- nešto, nemoj za mnom plakati, ja ću po-
zna i ubije prije nego što mu se približi. kret Abdić. Pričali smo jedne večeri da ginuti, i smrti se ne bojim. Kad poginem,
Ali, uprkos svemu, i komandant i ja bili bi se trebalo ubaciti između linija i otići nemoj za mnom plakati, samo mi halali.
smo rezolutno protiv te njegove ideje”, u Kladušu i ubiti ga. Poslije je Osman s Da samo znaš kako će u mene lagahna
navodi Zijad Nanić. tom idejom išao kod komandanta Nani- smrt biti. Mene će metak pogoditi tačno
U Drugoj četi Jurišnog bataljona ća tražeći dozvolu da ga pusti da to uči- u srce.’ Smije se on, to mi priča i gleda u
Osman je bio zamjenik Asimu Bajriću, ni. Bili smo skupa i kad je poginuo. To ogledalo. I ja mu ne mogu ništa odgovo-
“Doista je mnogo lijepih uspomena koje smo jutro smo krenuli u akciju zauzima- riti, u grlu me nešto steglo. Pa će dalje:
me vezuju za Osmana. Recimo, posebno nja pozicije na Marinoj Glavici. Negdje ‘Mama, da ti samo znaš kako je biti še-
je interesantno bilo kad je on učio ezan u predjelu samog vrha, prvi neprijatelj- hid, ti bi bila radosna zbog toga. Koliko
na liniji. Mi smo u vrijeme ramazana bili ski rafal zasuo je našu jedinicu. Jedan od ću ja imati pravo da se zauzimam za vas.
na liniji na Ćulumku kod Todorova. To je metaka pogodio je Osmana. To se desilo Prvo ću tebi i svojoj neni Zulki mjesto
bio, otprilike, februar 1994. godine. Puca u vrijeme dok smo izgovarali tekbir, tako naći i onda ću birati one koji budu dobri.’
se po cijelu noć, bez prestanka. Onda da su mu riječi ‘Allahu ekber’ bile među I smije se samo. Kad su ga dovezli kući,
Osman pred jutro zauči ezan za sabah. posljednjim. Osman je prvo bio dobar bile su mu ruke svezane kao da klanja. A
Čim on počne učiti, pucnjava prestaje, kao čovjek, pa onda kao imam, a onda i ja, grdne rane, mislila da je ranjen u sto-
‘autonomaši’ šute i slušaju. A on je imao kao borac i starješina. Imao je u sebi neku mak. Tek kad se narod navečer rasuo, ja
tako lijep i umiljat glas da ga je bilo mi- posebnu ‘ljudskost’ koja se vrlo rijetko sam ga otkopčala, da vidim gdje je pogo-
lina slušati. U rano jutro ezan se prelije- sreće”, prisjeća se Bajrić. đen. Kad ono rana na srcu. Kao da ga je
va po okolnim brdima. Onda se s druge cigareta ožegla. I nije nigdje izbila rana.
SVIM SRCEM ŽUDIO JE Tačno je u srce pogođen, baš onako kako
DA BUDE ŠEHID je i govorio da će biti.”
Najbliži saborci, rodbina i prijatelji Majka Emina rado priča i o snovima
jednoglasni su u stavu da je Osman istin- u kojima je usnila sina Osmana: “Ja sam
ski žudio da postane šehid. To mu je bila svog Osmana sanjala više puta, i uvijek su
jedina želja i jedini cilj o kojem je stalno to bili lijepi snovi. Prvi put sam ga sanja-
govorio. Po svjedočenju najbližih, noć la kad su naši osvojili Pećigrad. Sanjam
uoči pogibije sanjao je svoju smrt. Sabor- ga kako leži kod mene na kauču. Lijepo
cima i prijateljima rekao je: “Sutra sam obučen, leži na desnoj strani. Kažem mu:
šehid, ako Bog da!” S majkom Eminom ‘Kako si ti meni, sine, mogao otići? Uvijek
se halalio, kazavši joj da više neće doći, si govorio da niko ne voli mamu kao ti. A
a s nenom Zulkom popio je “posljednju vidiš kako si me ostavio i otišao. De mi
kahvu”. Svima je nagovijestio svoj “odla- barem reci kako ti je, je li ti žao što si ti
zak”. Njegove posljednje riječi nakon ra- sam tamo, a mi svi ovamo.’ A on ustade,
njavanja, kako svjedoče njegovi saborci, podboči se na desnu ruku, pa se nasmija.
bile su: “Poselamite mi moje kod kuće”, Kaže: ‘Mama, tako mi je fino da mi ni-
iza čega je podigao ruke kao da uči dovu, a malo nije žao.’ Kad je to rekao, na Gro-
potom ih svezao kao na kijamu. Njegovoj šića brdu neko je ispucao rafal i ja sam se
dženazi, koju je predvodio brat Izet, 12. probudila. Nisam onda do dana zaspala.
maja 1994. godine prisustvovalo je dvije Sanjala sam ja njega svakako, ali još je-
hiljade ljudi, od čega osamdesetak kolega dan san mi je posebno zanimljiv. Meni je
imama. Pokopan je u porodičnom mezar- sin Ifet govorio da, nakon što sam 2000.
ju na Brigovima kod Bužima. godine obavila hadž, odem i na hadž za
O Osmanovom predosjećanju da će Osmana. Bila sam se ja skoro i pripremila
poginuti svjedoči i majka Emina: “On je da pođem. Međutim, prije toga sam, uoči
S bratom Izetom meni više puta kazivao kako će poginuti, ponedjeljka, pred rani sabah, sanjala jedan

58 9/5/2019 STAV