Page 59 - STAV broj 218

Nena Zulka, kojoj
je Osman za života
Majka Emina na Osmanovom mezaru obećao šefa’at
interesantan san. Sanjam ja tako silne li borac držao do vjere ili nije, je li imao je krasio Zijad Nanić kazuje: “Osman
hodže i silni narod na hadžijskoj dovi u nekih poroka ili ih nije imao. Osman je je poginuo dan nakon što se halalio sa
nekoj džamiji. Jedan hodža najavljuje da to posebnim pristupom vrlo vješto uspi- svojim saborcima, kada im je nagovije-
će se davati dova za troje hadžija. Na kra- jevao amortizirati, svakom saborcu dati stio da će taj dan biti šehid, ako Bog da.
ju se ispostavilo da je dova za hadž samo dobar savjet da bude bolji i uzoritiji voj- I doista je poginuo naredni dan. Samo
za mog Osmana. I taj hodža na toj dovi nik. Baš je bio pravi moralista. Bio je da- Allah zna kome će dati deredžu šehida.
kaže: ‘Od danas je hodža Osman Musta- lekovid i po pitanju ‘autonomije’. Dosta Međutim, na osnovu ponašanja, pristu-
fić obavio hadž.’ I ponovi to tri puta za- stvari nam je govorio, a koje su se kasnije pa borbi te nedvosmislenoj želji, ja sam
redom. Kad sam se probudila, dugo sam obistinile. Dok su neki među nama s po- kod rahmetli Osmana posebno prepo-
razmišljala šta da radim, da li da idem za četka ‘autonomije’ govorili da nam baš i znavao iskrenost u namjeri da postane
njega na hadž. I opet, nakon toga, odem ne treba međumuslimanski sukob, on nas šehidom. Bilo je još takvih primjera, ali
se uslikati. Došla sam kući, uzela abdest, je uvjeravao da će to biti baš velika izdaja, Osman je jedan od četverice koji su na
klanjala akšam, pa jaciju, i kažem u dovi: što se poslije i ispostavilo”, kaže Veladžić. moje uši govorili da žele postati šehidi
‘Dragi moj Allahu, ako bih ja šta to nje- Jasmin je bio u neposrednoj blizini i sve činili da se to dogodi. Pored svih
mu pokvarila, ako je on obavio hadž, ako kad je Osman poginuo. “Dan nakon što karakternih vrlina i šehidskog išare-
je onako kao što sam sanjala, odvrati me je pala Marina Glavica, mi smo krenuli u ta, Osman mi je ostao u pamćenju i po
od toga da ne idem.’ A kad sam prvi put kontranapad. To je bilo 11. maja, na moj svom gotovo perfektnom glasu. Lijepo
išla na hadž, nosila sam onu Osmanovu rođendan. U takvim situacijama čovjek je mujezinio i učio Kur’an. Njegov ezan
sliku s ahmedijom, sve što sam obavila i pomisli na sve, pa i na to hoće li baš po- ‘dizao je iz mrtvih’. Na otvoru džamije
gdje god da sam bila, tu sliku sam nosila ginuti na vlastiti rođendan. Ujutro smo u Varoškoj Rijeci 1991. godine Osman
sa sobom. I ležem ja tu noć, uzmem tes- okasnili s akcijom, neprijateljski su nas je paralelno učio ezan za podne-namaz
pih u ruke i učeći zaspem. Kad sam ujutro vojnici budni i spremni dočekali. Kad s hafizom Azizom Alilijem. Prvo jedan,
ustala, izgubila sam volju, nikako mi se smo se podvukli do samog vrha, Osman pa onda drugi. To je bila divota”, zavr-
nije išlo na hadž. I nisam zbilja ni išla. A je prvi ustao i krenuo naprijed. U tom šava Nanić.
i jedan hodža iz Bihaća mi je kazao: ‘Ako momentu ga je pogodio metak. Pogođen Osman-efendija Mustafić bio je vedri i
je iko obavio hadž, onda ga je Osman oba- je s tekbirom na usnama. To je bilo ne- poletni mladić koji je sve svoje mladalač-
vio.’ Kaže: ‘Ja sam njega sanjao kako na što poslije šest sati ujutro. Nismo to jutro ke želje sveo na jednu – da postane šehid.
hadžu predvodi sve šehide bosanske.’” uspjeli vratiti tu kotu, već naredni dan. Poginuo je u dvadeset i četvrtoj godini
O poznanstvu i o saradnji s rahme- Bili smo skupa i kad smo uzimali Beki- života, u jeku najboljih godina mlado-
tli Osmanom govori i Jasmin Veladžić, novac u vrijeme ‘prve autonomije’. Malo sti. Živio je kratko, ali ostavio je znača-
komandir voda u Jurišnom bataljonu. smo se prerano ‘autonomašima’ podvukli jan trag na sve one koji su ga poznavali.
“Kao imam, Osman je imao šansu da se pod liniju. Snijeg je bio dubok. Tu smo Prožet svijetlim primjerima ponašanja,
distancira od ratnih djelovanja, da nikako čekali pola sata. Trebali smo napasti s društvenog djelovanja i herojskog od-
ne bude u stroju, ali se uključio kao do- čela. U šest sati ujutro već je bilo zapu- nosa prema odbrani naroda i domovine,
brovoljac. Osman je prije svega bio dobar calo u daljini, ali mi nismo još bili kre- Osman je jedna od onih ličnosti s kojom
čovjek. Njegovo ponašanje bilo je gotovo nuli. Onda ustade Osman i reče: ‘Ustajte bi se trebali gotovo masovno identificira-
neprikosnoveno. Iz druženja s njim sve je ljudi, nema oklijevanja, idemo! Čekali mi ti mlađi bosanskohercegovački naraštaji.
ukazivalo na to kako je on predosjećao da ili krenuli, neko će poginuti!’ I zavikali Oni koji vole i cijene svoju domovinu i
će, ako Bog da, biti šehid. Nikada ga ni- smo uglas: tekbir, krenuli i obavili pla- sve vrijednosti koje ona sa sobom nosi,
sam vidio ljutog, vazda je bio smiren. Kao nirani zadatak.” a posebno slobodu koju uživamo zahva-
moralista, prema svakom vojniku bio je O Osmanovoj želji da bude šehid ljujući hiljadama poginulih boraca, među
blag, bez obzira na ponašanje vojnika, je te lijepom i melodičnom glasu koji ga kojima je bio i rahmetli Osman. n

STAV 9/5/2019 59