Page 64 - STAV broj 425
P. 64

KULtUrA



          čovjek tako lijepo opustiti i nasmijati kao   opet nikada ništa ne zapišemo. Da sam ih
          tamo. Tu se živi jedan zdrav, obični život.  možda tada nekako zabilježio, vjerujem da
                                            bi se i sada pjevale.
          stAV: čuje li se bošnjački glas u repu-  Generalno, nije bilo teško rukovoditi ova-
          blici hrvatskoj, posebno kao glas manjin-  kvim horovima, ali sam imao problem, ovo
          ske zajednice koja je druga po brojnosti   sada govorim iz pozicije manjine u jednom
          u toj državi?                     velikom gradu, gdje su naši ljudi u dobroj
          KURTOVIĆ: Ja sam ubijeđen da sve poli-  mjeri asimilirani, da ih organiziram. To je
          tičke zavrzlame između Bošnjaka i Hrvata   problem koji sam imao i s „Arabeskama“ i
          potječu upravo iz Republike Hrvatske. Boš-  s „Bulbulima“. Kada smo već kod „Bulbu-
          njački velikodostojnici koji žive u Republici   la“, uskoro slavimo i 28 godina rada ovog
          Hrvatskoj u javnosti znaju kazati da je ova   hora. Vijeće bošnjačke nacionalne manji-
          zemlja primjer kako se treba odnositi pre-  ne Grada Zagreba i hor „Bulbuli“ upravo
          ma bošnjačkoj manjini. Taj pomirljivi ton   u povodu ove bitne godišnjice organiziraju
          je uredu, ali ja smatram da to nije dovoljno.   koncert „Zapjevale bulbul ptice – naših 28
          Zvanični Zagreb šalje otrovne strelice pre-  godina“, koji će biti upriličen u nedjelju,
          ma BiH, a nekim negativnim prohrvatskim   28. aprila, u Maloj dvorani KD „Vatroslav
          politikama u BiH samo od toga krila rastu.   Lisinski“ u Zagrebu s početkom u 20 sati.   petnaestak dana prije okončanja agresije.
          Da su Bošnjaci u Republici Hrvatskoj ko-  Ja ih još držim na okupu iako u posljednjih   Dvojica klipana su došla u automobilu
          lateral te situacije, to je sigurno.   nekoliko godina nemamo stalno mjesto   ravno na vrata naše porodične kuće, išču-
                                            gdje možemo održavati probe. S „Arabeska-  pali ih i strpali u taj automobil. U nekom
          stAV: od početka 1990-ih do dana današ-  ma“ je bio jedan novorođeni entuzijazam.   trenutku jedan od njih majku je bukvalno
          njeg vezani ste i za tradicionalnu i duhov-  Kada sam radio s njima, niko se ovim vi-  išutao nogama iz vozila. Ona se sve do svoje
          nu muziku. u prošlosti ste bili osnivačem   dom umjetničkog stvaranja niti izvođenja   smrti dobro sjećala i kako je izgledao, koju
          i dijelom hora „Arabeske“, a danas ste   uopće nije bavio na ovom području, pa ni   je odjeću nosio i kako se tada ponašao. Mi,
          umjetnički direktor hora „Bulbuli“. oda-  u BiH. One baš zato i jesu bile toliko popu-  potomci, već dugo tragamo za imenom i
          kle interes za ovim vidom muzičkog rada?   larne. Imao sam sreću da sam „Arabeske“   prezimenom tih ljudi. Dosta je sumnjivih,
          kako je uopće došlo do „skretanja“ iz pop   formirao bukvalno od djevojčica iz osnov-  ali šute kao zaliveni. Što se oca tiče, masov-
          i rok-žanra u svijet tradicionalne i duhov-  ne škole. U tom sastavu koji sam susreo u   na grobnica u kojoj je pronađen nije uopće
          ne muzike?                        džamiji bilo je šest do maksimalno osam   velika. On je bio najstariji među ubijenima,
          KURTOVIĆ: To nije nikakvo skretanje, to   djevojčica koje su sjajno mogle pjevati, ali   dok je jedan Talić, koji je također prona-
          je jedan standardizirani način razmišljanja.   nisu znale da to u sebi imaju. Prelijep je   đen u istoj masovnoj grobnici, imao samo
          Sjećam se da smo još i kao mladići nakon   osjećaj da sam uspio to u njima prepozna-  18 godina. Agresori su planski kucali na
          svirke u Trpnju, koje se nikada nisu pro-  ti, ukazati im na to da posjeduju pjevački   vrata i odvodili ljude. Logika govori da to
          tezale iza 23 sata, sjeli oko ponoći na pla-  dar i uvjeriti ih da je prava stvar da pjevaju   niko drugi nije mogao biti osim komšija. I
          žu i svirali sevdah. Ljubav prema tradici-  u „Arabeskama“. Napravili smo sjajnu pri-  oni osuđeni, nažalost, već danas su na slo-
          onalnoj i duhovnoj muzici u sebi nosim   ču. Mi smo imali dosta koncerata, a među   bodi, hodaju ulicama mjesta na kojima su
          od najranijih dana života, od moje majke.   njima puno ih je bilo u Zagrebu. Recimo,   činili stravične zločine bez imalo kajanja.
          Moja majka je pjevala kao slavuj. Pjevala   u toku rata organizirani su međureligijski
          je neke pjesme za koje nikada prije nisam   susreti u Hrvatskom glazbenom zavodu. I   stAV: danas, kada se skoro sve nastoji de-
          čuo i koje od tada više nikada nisam čuo.   kada su bili najžešći sukobi, svaki put bi   valvirati, kakva je društvena važnost mu-
          Naš je pogani običaj što znamo pisati, a   „Arabeske“ nastupale. Naravno, na te do-  zike? koliko ona može spajati?
                                            gađaje znali bi doći i klasični zagrebački   KURTOVIĆ: Muzika je nevjerovatno moć-
                                            dobronamjerni purgeri koji bi uvijek upi-  na. Muzika može otvoriti vrata koja nijedan
                                            tali djevojke kada su stigle iz Sarajeva. Ja   političar ne može otvoriti. Mora biti tre-
                                            sam umirao od smijeha. Onda sam im mo-  nutak i mjesto u kojem i na kojem se ljudi
                                            rao objašnjavati da je većina tih djevojaka   skupljaju. U ratu su se ljudi skupljali oko
                                            rođena u Zagrebu, da možda nikada nisu   pjesme „Mojoj dragoj BiH“. Muzika nije
                                            uživo ni vidjele Sarajevo. Posebno bi se za-  devalvirana, ali muzičari jesu. Muzičarima,
                                            čudili kada bi vidjeli da nakon koncerta iz   pa i umjetnicima u cjelini, sve je teže i teže.
                                            svlačionica izađu obučene u najmoderni-  Nekako ste zadnja rupa na svirali. Kada ovo
                                            je odjevne komade, da izlaze u otkačenim   govorim ne govorim kao muzičar, ja se i
                                            stajlinzima kakve mladi generalno imaju.   ne žalim, već kao kulturnjak. To se dešava
                                            To mi je uvijek bilo simpatično.   svima koji se bave kreativnim radom, koji
                                                                               stvaraju autorska djela. Ne bih želio zvučati
                                            stAV: Zbog prvog albuma s horom „Ara-  kao neki teoretičar zavjera, ali mislim da se
                                            beske“, i Vaši roditelji su imali ogromne   umjetnici namjenski devalviraju i ne znam
                                            probleme. majka je pretučena, dok su Vam   zašto se to događa. Sve u svemu, i dalje mi
                                            oca ubili. Ako nije previše bolna tema, voljeli   je najdraža ulična umjetnost, tamo se do-
                                            bismo da nam ispričate kako je došlo do   gađaju najljepše stvari i tamo će najljepše
                                            ovih tragičnih događaja? kako je uopće   stvari i izroniti na površinu. Neće iz neke
                                            moguće da nekome pacifizam koji je u srži   organizirane institucije koju kontrolira
                                            tradicionalne i duhovne muzike zasmeta?  društvo. Pa i sami „Beatlesi“ nisu izašli iz
                                            KURTOVIĆ: Mog oca su ubili na samom   neke akademije, već iz nekog liverpulskog
                                            kraju rata. Prema nekim našim proračunima,   kvarta.              n



         64  28/4/2023 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69