Page 65 - STAV broj 425

stAjALiŠtA

APoKrifni frAZArij
Tako je govorio moj otac

Handrmolja IlI sKladIŠte

nePotrebnIH stvarI

Kadgod se sjetim tih dana, pomislim na sve što sam unutra vidio.
Andy Warhol bio bi impresioniran. A Vladimir Dodig Trokut, koji je
vidio u tim stvarima što niko dotad nije vidio i načinio svoj Anti-
muzej, prijatelj mog prijatelja, imao bi još jednu večernju temu i
vjerujem da bi osvježio svoja sjećanja. Sam se tad nisam dobro
osjećao. Niti sam o tom govorio. Da jesam, vjerujem da bi me
Piše:
irfan horoZoVić nazvali Dronjak Handrmoljak.

andrmolja. Handrmolja. Sve je Katanac na šupi nije bilo teško otvoriti. ispunjena sličnim zapisima ili fragmen-
to handrmolja. Tako je govorio Uglavnom, kad sam ušao da nacijepam tima nekih dramskih prizora).
moj otac. nekoliko naramaka drva, demirlije više Jedanput ju je uzeo učenik koji je sjedio
hKasnije sam čuo taj izraz mno- nije bilo. Minulo je mnogo godina prije sa mnom u klupi i listao, zanimala ga je, a
go puta. Značio je samo potrošenost i od- nego što sam saznao šta se zaista dogodilo zanimala ga je i gluma. Kad sam se vratio s
bačenost. Bezvezariju. A šupa je bila uz i bilo mi je drago što sam saznao da onog odmora i vidio ga s mojom bilježnicom u ruci,
našu veliku staru kuću. I ličila je izvana dječaka nisam uzalud sumnjičio. on je svečano ustao i u maniru velikog trage-
na manju kuću, od cigala s krovom. Taj Tako se demirlija preobrazila u ukra- da pročitao i interpretirao taj monolog slu-
je prostor, uz osnovnu ogrjevnu namje- deni džeparac. Nikad više nisam mogao čajnog cjepara. Nikad to ne mogu zaboraviti.
nu, bio sve puniji odbačenih stvari, stvari pogledati po šupi a da je ne vidim i u nje- Pročitao je zaista sjajno i vjerovao
koje su nam, na ovaj ili onaj način, godi- nim šarama uzaludno pokušavam pročitati sam da će jednog dana biti glumac. Osim
nama dobro služile. poruku koju je kujundžija po zadatku ili toga, družio se s jednom djevojkom čija je
I sad su te stvari živjele. Bile su za- po svom nahođenju upisao. I danas, kad majka bila glumica i odlazak u teatar mu
boravljena uspomena u polumraku stare je se sjetim, osjetim neku potmulu, du- je bio kao posjeta djevojčinoj porodici.
šupe. Najednom osjetih nježnost prema boku žalost. Dok ovo pišem, dolaze mi pred oči
njima. Mnoštvo je stvari bilo u tom pro- Ostale odbačene stvari niko nije dirao. svi naši susreti poslije škole. Nije ih bilo
storu.Osim drva i ćumura koji su pred Veliki ibrik, naprimjer, čija je glava bila mnogo, ali svi su po nečem pamtljivi.
zimu ispunili gotovo sve, bilo je i mnogo polomljena, a to nikad nije popravljeno. I U olovnim godinama kad smo mje-
odbačenih ili zaboravljenih stvari iz sva- podosta drugih predmeta od kojih je svaki rili tegobe unutarnjeg izgnanstva sretoh
kodnevnog života. Ta šupa me je uvijek imao svoju priču bilo da je služio u kući ga na putu pokraj Vrbasa blizu bolnice
iznenađivala. ili je bio samo dječija igračka. u barakama. Vodio je čupavog crnog psa.
Jedanput sam u njoj vidio veliku de- Kadgod se sjetim tih dana, pomislim Pozdravili smo se gestama, ali nisam
mirliju iz kuće. Izgledala je uobičajeno. na sve što sam unutra vidio. Andy Warhol mogao da ga ne upitam pomalo šaldžijski:
Jedino nije bilo stalka. bio bi impresioniran. A Vladimir Dodig – Koje marke ti je taj pratilac?
Onda sam se sjetio da su sinoć bili gosti Trokut, koji je vidio u tim stvarima što – Ne smijem ti reći... – reče on
u kući i da je bila neka svađa. Maglovito niko dotad nije vidio i načinio svoj Anti- poluozbiljno, a onda se približi mom
mi je to vrijeme još uvijek, ali znam da se muzej, prijatelj mog prijatelja, imao bi uhu, dok smo se mimoilazili i prošapta
uvijek govorilo o oslobađanju od prošlo- još jednu večernju temu i vjerujem da bi – hrvatski ovčar.
sti i uvođenju modernosti u sve, tako va- osvježio svoja sjećanja. Sam se tad nisam – Lijep je – doviknuh za njim.
ljda i u kućno posluživanje. U pitanju je, dobro osjećao. Niti sam o tom govorio. Da – Znam – čuo sam odgovor.
naravno, samo nagađanje, ali očigledno je jesam, vjerujem da bi me nazvali Dronjak Nekoliko godina kasnije vidjeh ga
otac bio jako ljut kad je predivna demir- Handrmoljak. blizu Gumenjaka, kako su mještani gra-
lija s čarobnim kujundžijskim ukrasima Ipak, ništa mi nije smetalo. da u kojem sam tad živio nazivali auto-
završila ovdje. Kad sam cijepao, osjećao sam se dobro. busno čvorište.
A onda je nestala i iz šupe. Niko ni- Ponekad sam razmišljao o nevjerovatnim Spremao se za put u Ameriku. Dogo-
šta nije govorio, ali očigledno je bilo da stvarima koje s tim poslom naizgled nisu varali smo se za ponovni susret, ali nije
je ukradena. Toliko bakra bilo je drago- imale nikakve veze. bilo tako zapisano.
cjenost i za otpad, a pogotovo za putuju- Tako sam analizirao i jedan dramski Dugo nisam ništa čuo, a onda, od za-
će majstore bakra koji su u njemu znali fragment koji se nikad nije u potpunosti jedničkog prijatelja koji je također bio u
načiniti čuda. Često sam tu cijepao drva. uobličio u dovršen tekst. Americi, saznah da je izgorio u baraci u
Vidio me je tu jedan od dječaka iz uli- O, jadna klado, sa koliko snage letio je kojoj je bio smješten. Sam. I to je bilo sve.
ce. Vidio je i demirliju, a znao je njezinu zamah prema tvojoj glavi (dobro pamtim Siguran sam da mu duša nije izgor-
vrijednost o kojoj sam maločas govorio. taj stih, jer je moja školska bilježnica bila jela. n

STAV 28/4/2023 65