Page 69 - STAV broj 425

Uz pomoć prijatelja, organizirao je „Kazao mi je da izložbu mora vidje- „Jedne sam prilike u Novom Sadu bio
izložbu u kafani „Sirano“, a Branko Mi- ti Antonio Samaranch, ali da ga on ne prisutan kada je Zuko Džumhur odgovo-
kulić, visokopozicionirani dužnosnik SR može dovesti u kafanu. Radovi su onda rio na pitanje zašto ne crta karikature na
Bosne i Hercegovine i osmi po redu pred- izmješteni“, objasnio je Fazlić, kojem unutrašnjopolitičke teme: Nikad mi ne
sjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Ju- je nakon toga i Oslobođenje objavilo iste mogu platiti karikaturu koliko ona mene
goslavije, rekao je da izložbu mora vidjeti karikature, a naknadno ih i platilo. Ove može koštati“, kazao je Fazlić, koji je uoči
i Juan Antonio Samaranch, predsjednik se karikature, na Mikulićevu inicijativu, početka Agresije na Bosnu i Hercegovi-
Međunarodnog olimpijskog odbora i ve- nalaze u kolekciji Olimpijskog muzeja nu, u martu 1992. godine, dobio otkaz
liki prijatelj Bosne i Hercegovine. u Sarajevu. u Oslobođenju, a zatim je otišao živjeti u
Italiju, odakle se vratio 1996.
Bosanski kulturni centar Tuzlanskog
kantona Tuzla 2011. godine organizirao
je izložbu Fazlićevih crteža pod nazivom
„Gluho bilo“, a povodom godišnjice Geno-
cida nad Bošnjacima. Izložba je, saopćili
su tada autori, podijeljena u dva ciklusa.
Prvi je ciklus bio „Nož, žica, Srebreni-
ca“, koja predstavlja autorovo lično viđenje
krvave drame Bosne i Hercegovine, a kroz
ilustracije autor priča o osudi i iščuđava se
savremenoj civilizaciji u nečinjenju da se
zlo nastavi i zločin u Srebrenici spriječi.
Drugi ciklus izložbe predstavljao je
autorovo sjećanje na vrijeme i ljude iz
njegovog djetinjstva. Na običaje, raz-
mišljanja, način življenja. Na ljude koje
od „milja“ zovu „Dobri Bošnjani“.
Općenito, govoreći o karikaturi, Fazlić
je isticao da je ona kao alarm koji upozora-
va i poziva pojedinca i društvo da reagira-
ju na nepravde, nedostatke, deformacije,
devijacije i ljudske gluposti te da je druš-
tvo bez karikature kao put bez putokaza.
„Namjera karikature nije da mijenja vla-
de, poziva na bunt i nasilje, već da upozora-
va na razne deformacije koje nisu u skladu s
elementarnim normama ljudskih zadatosti
ponašanja, činjenja. Društvo bez karikature
je kao cesta bez saobraćajnih oznaka“, ista-
knuo je Fazlić svojevremeno govoreći za
Fenu, dodajući da karikaturist mora imati
kreativnu i ličnu slobodu, biti „drzak“ i bez
ustručavanja javno govoriti istinu. n

STAV 28/4/2023 69