Page 70 - STAV broj 425
P. 70

KULtUrA



          Majstori bošnjačke poezije: Husko džigal (1945–2004)

          svijet sjenki, trava, zeMlje,


          slavensko-islaMskiH predanja



          Konciznim poetskim izrazom Džigal komunicira s tajnovitim svijetom prirode. Njegov dijalog s njom
          je na razini nemuštog korespondiranja, odnosno to je unutarnja igra duše koja odgoneta tajne

          života ispoljavajući se kao svjesno biće. Apsolutno ogoljeni simbol metafizička je neminovnost.
          Čak i kada su simboli suprotstavljeni jedan drugom, oni su u funkciji proširivanja pjesničkog polja.
          Kako to pjesnik postiže? Tako što subjektivni element neprestano zauzima drugu poziciju u pjesmi,
          ne narušavajući njezin cjelinski tok – ni u smislu sadržajnog, ni u pogledu ritmičkih odnosa.

          Piše: Almir ZALIHIĆ



                 oezija Huska Džigala, stvarana
                 s ognjicama u mislima i mu-
                 njama u emocijama, prožeta
         pje historijskom realnošću, ali
          je i izraz vlastitih istina koje su anti-
          teze toj stvarnosti. Ona je izraz i izvor
          otpora, izraz drukčije snage, nove mi-
          saone energije i težnje za preobražajem
          i iskoračenjem iz postojećeg skučenog
          bivstvovanja. Džigal je sav u stvara-
          lačkim kontrastima: konfrontirao je
          zanose i gorčine, ljubavi i patnje, ek-
          staze i ponore, mitove i stvarnost, pje-
          smu i lelek, muziku i pucnjavu, moli-
          tvu i vradžbinu. Ova lirika razlaže sva
          stanja ljudskog života i ona u nekim
          segmentima progovara kao izvor koji
          je, probijajući se kroz naslage zemlje,
          briznuo bistrim mlazom.
            Na sve strane, iz sebe, izbaci otrov,
            Pljuni u oko, na čelo, niz put kojim ide
            Neman, strašna i velika neman.

            Neka se zamrse putevi i sva mjesta
            Gdje bi mogla glavu da nasloni, tijelo
            Da odmori, teško tijelo nemansko.
            (Raspljuvavanje)
            Formirajući svoj duh na sandžačkom
          mitskom prostoru, uz preživljavanje i
          sudjelovanje u historijskim kataklizma-
          ma, u skladu s duhom vremena, Džigal
          je, ustvari, samo utkivao civilizacijsku
          potku u bogate mitske i historijske niti
          tradicije Sandžaka. Džigal ne mora za-
          mišljati ale i aždahe, te druge goleme
          nemani, ne mora izmišljati salijevanje
          strahe, raspljuvavanje, bajanje i razba-
          javanje jer je on, takoreći, s majčinim
          mlijekom posisao spoznaje o mitskom



         70  28/4/2023 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75