Page 73 - STAV broj 425
P. 73
tajne, a njegova književnost prepuna sim- vezuju za povijest Kule Radetine pored budnost nad svakim pročitanim retkom,
bola i zamagljenih poruka. Kako je to i Cazina, a gdje se navodi: Strah i trepet si- nerijetko i više čitanja. Međutim, putopis
sam jedne prilike ustvrdio, „književnost jali su sve do Alpa. I dalje. Pola Evrope o kulturno-historijskoj baštini, o ljudima
je za njega neka vrsta ‘zikra’, nešto ‘ve- drhtalo je pred njima. Skupa sa akindžija- i običajima s lijeve obale bosanskoherce-
ličanstveno’ i običnom čitaocu gotovo ma ulijetali su iznenada i na prepad. Omr- govačkog Pounja sušta je suprotnost do-
neuhvatljivo“. Njegov jezik nije nikakav knuli bi u Zagorju, a osvanuli u Štajerskoj. sadašnjem Pervizovom izrazu. Iako i ovaj
„polujezik“, već naprotiv, rudnik i magaza Od njihovih konja bijaše brža tek priča koja putopis obiluje najprefinjenijim književ-
najrafiniranijih riječi i izraza, među koji- je u sedlu straha jahala ispred njih... Brkovi no-umjetničkim odlomcima i pasažima
ma su mnoge izvajane u najsitnijim pora- im bijahu usukani u zift. Duge kose vezahu koji se lahko mogu oduprijeti i najoš-
ma njegove književno-umjetničke mašte. u repove i mazahu uljem, a kada su jurišali, trijim strelicama književne kritike, oni
Na bezbroj mjesta to se može potvrditi i u raspuštali bi ih pa bi djelovali još strašnije. su ujedno i toliko pitki i lahki da će ih i
ovom putopisu, poput redaka iz teksta Na Svaki je na leđima nosio gunj od neobrađene najobičniji čitaoci s lahkoćom iščitavati
Uni kula kapetana Bišća, gdje osta zapisa- ovčije kože. To je njihovom strašnom izgledu i razumijevati. Jedna od stotine prediv-
no: Zanese li se čovjek pustim maštanjem, pa davalo aureolu mitskih sijača zla. Bili su to nih rečenica iz navedenog putopisa koja
se sav preda toj ludoj zamisli, možda će i čuti krvoločni vukovi. Pljačkali su, palili i robili. potvrđuje umijeće i jednostavnost knji-
kako krckaju lješnjaci, dok smjerni japodski Čitavim narodima utjerivali su strah u kosti, ževnog izričaja Izeta Perviza jeste i ona
domaćin, koji je sve spremio za oštru ilirsku kroz vijekove... u kojoj se kaže: Za historiju te stvari bijahu
zimu, bezbrižno sjedi na terasi svoje sojenice, U svom dosadašnjem bogatom knji- tek trice i ona ih pospremi pod tepihe velikih
maše nogama nad rijekom, lomi tvrde oklope ževnom djelu Perviz se pridružio onom događaja i pređe preko njih kao preko šum-
koštunjara i gleda kako tamo, preko Plješe- najzahtjevnijem dijelu svijeta književ- skog potočića. Ili pak rečenice iz teksta o
vice, sunce na zalasku cijeli krajolik boji u nosti koji nedvosmisleno traži čitaoce s Huski Miljkoviću, gdje se na rijetko jed-
crveno, kao da se umiranjem rađa, svakod- izrazito rafiniranim književnim ukusom. nostavan način opisuje Huskino ubistvo:
nevno. A kroz tu sliku tutnji potmuo topot Posvećene čitaoce koji imaju oko za de- A dolje, pod cestom, šćućurio se mlin, zarastao
konja i bat stopa ilirskih ratnika koje je Ba- talj, za nijansu u rečenici i za poruku u u travu, rastočen i crn, s glomaznim rupama
ton Dezitijatski poveo na Rim... natuknici. Kao takav, Perviz i njegovo u šindri. Kao i u svim zapuštenim građevi-
Na mnogim drugim mjestima Pervi- djelo nisu nimalo jednostavni za čitanje, nama, čuči u njemu šejtan zlokobnosti. Eto,
zovi opisi još su moćniji i snagom riječi budući da zahtijevaju veliku koncentra- tu su ga ubili.
pred čitaocem se gotovo oživljavaju slike ciju i da tjeraju čitaoca da i sam mašta o Svojom sadržinom Pervizov putopis
povijesnih ličnosti. Najbolje se to uoča- slikama svijeta i junaka o kojima pripo- U naručju vremena povezuje srednji vijek i
va u dionici koja nam nudi autorsku pu- vijedaju. Sve njegove ranije pripovijet- savremeno doba, pri tom cijeli taj period
topisnu viziju ratnika martologa koji se ke i romani traže čitalački napor, stalnu popunjavajući historijskim činjenicama,
STAV 28/4/2023 73