Page 25 - STAV broj 209

Od mitraljesca Nikoletine

do bombaša Bursaća

ko ima jedna sigurna stvar na Bosna i Hercegovina kao tamni vi-
Abosanskohercegovačkoj medij- lajet kojim dominiraju niske strasti
skoj sceni, onda je to da se uvijek degeneričnih sitnih lopova upravo
može računati da Dragan Bursać, jedan od dominantnih srpskih do-
kolumnista AJ Balkans i veteran življaja Bosne i Hercegovine. Time
Vojske Republike Srpske, neće Bursać dodatno retušira karakter
propustiti priliku da izjednači bra- radi – takav revizionizam njegovu vlastitu rat- posljednjeg rata bacanjem dimnih bombi kako
nioca i agresora, branioca i napadača, akciju i nu biografiju i činjenicu da je bio pripadnik bismo zaboravili da je posljednji rat bio veliko-
reakciju. Tako je bilo i ovaj put, kada je odlučio agresorske i genocidne falagne poznate kao srpska agresija svodeći ga na unutarnji sukob
amortizirati Dodikovo višedecenijsko gotovo Vojska Republike Srpske čini manje skanda- kakav se u budućnosti može izbjeći masovnim
dnevno prizivanje oružanih sukoba, ali i Vuči- loznom, ali on time istovremeno minimizira i ve- iseljavanjem. Ali Bosna i Hercegovina ispra-
ćevo zveckanje oružjem, tako što će izjednačiti ličinu časne odluku drugih, pogotovo Srba, da žnjena od vojnosposobnih stanovnika otvoren
i u isti kontekst s takvim nasrtajima na Bosnu i pristupe braniocima, tj. da uđu u redove jedine je prostor za ulaz srpske i hrvatske vojske na
Hercegovinu staviti ideju Bakira Izetbegovića legalne oružane sile – Armije Republike Bosne njenu teritoriju. Bosna i Hercegovina bez po-
da treba uvesti predvojničku obuku. Bursać se i Hercegovine. tencijalnih branioca otvorena je za podjelu. Iz-
pritom koristi dobro oprobanim i već poznatim Zanimljivo je i kakvo nam rješenje Bursać nudi među ovakvog Bursaćevog stajališta i stalnih
receptom izjednačavanja “zaraćenih strana” tako u vezi s problemom potencijalnih novih suko- poziva iz srpskih političkih krugova na demili-
što će ih, onako skupa, označiti kao kriminalce ba. Umjesto da se zalaže za političku i kulturnu tarizaciju Bosne i Hercegovine nema suštinske
i lopove, čime, ustvari, relativizira velikosrpske borbu protiv separatističkih politika, ili barem za razlike. I u jednom i u drugom slučaju, susjedi
teritorijalne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu teritorijalni integritet dejtonski uređene Bosne i imaju vojske, a Bosna i Hercegovina nema na-
ali i kompromitira i demonizira sve one koji bi Hercegovini, Bursać zagovara iseljavanje, pogo- čina da se odbrani.
stali u njenu odbranu. Takvi su Bursaćevi za- tovo omladine, u treće zemlje te priziva “bijelu Bursać, srećom, zaboravlja da, za razliku od
hvati i revizionističke prirode jer on na taj na- kugu i bježaniju” kao spas od “sukoba niskog drugih ovdašnjih naroda, Bošnjaci nemaju re-
čin portretira i period velikosrpske agresije na intenziteta”. Tako Bursać pokazuje koliko je i zervnu državu te stoga Bosna i Hercegovina
Bosnu i Hercegovinu, pa sve svodi na tučnjavu on sam produkt dominantnog narativa srpske ima i uvijek će imati one kojima je ona ta za koju
prevarenog plebsa kojeg su, eto, na rat i klanje političke kulture, jer je prazna Bosna i Herce- se vrijedi boriti, one koji neće odustati od jedi-
nahuškali “patriciji u nastajanju”, i to sa sve tri govine, Bosna i Hercegovina kao ničiji prostor, ne zemlje na kojoj su svoji na svome. U svojoj
strane podjednako. Jasno je zašto to Bursać lišena njenog naroda i bilo kakve vlastitosti i vjeri, na svojoj zemlji.

Karneval šovinizma:

mirnodopski UZP u Hercegovini

ostaje gotovo tradicija da se karnevali i maškare, ti sasvim novi Kakva se poruka time šalje Bošnjacima generalno, a pogotovo
Pi poslijeratni uvezeni običaji katoličkog stanovništva Hercego- bošnjačkim povratnicima u Ljubuški ili Čapljinu?
vine, iskoriste da bi se artikulirala neka vrsta političkog stava. Baš
kao što se slične novotarske manifestacije, poput one “Stolačke
tarče”, koriste da bi se simbolično kristijanizirali spomenici kulture
i historijski tipično bošnjačke urbane cjeline poput Stoca, tako i
karnevali imaju posebnu zadaću odašiljanja sasvim politički neko-
rektnih poruka. I dok bi se neukusni i za naše prostore neprimjereni
običaji (pogotovo zbog onoga što se dešavalo tokom udruženog
zločinačkog poduhvata i agresije na Bosnu i Hercegovinu), po-
put spaljivanja figure Željka Komšića, možda i mogli provući pod
nekakvu narodnu slobodu govora, oblačenje te figure u karikatu-
ru bošnjačke narodne nošnje i njeno vozikanje u autu zagrnutom
zastavom s ljiljanima ipak tuknu na govor mržnje. Šta tek reći za
čitav ansambl obučen u istu takvu karikaturalnu bošnjačku na-
rodnu nošnju koji pleše, skače, skiči i ko biva klanja na pozornici
i čiji članovi pride nastupaju u performansima s drugom skupi-
nom, koja obučena poput ISIL-ovaca vitla igračkama i replikama
noževa i pušaka? Kako razumjeti takvu brutalnu orijentalizaciju,
takav rasizam i šovinizam, takvo širenje međunacionalne mržnje?

Sastavio: M. D.

STAV 7/3/2019 25