Page 3 - STAV broj 209

UVODNA RIJEČ

Sanjin Kodrić

Hod po “sirat-ćupriji”

BEZ ČEGA NIJE MOGUĆ

STVARNI DIJALOG

BOŠNJAKA I SRBA

Bošnjačko-srpski dijalog neminovnost se sama Bosna i Hercegovina pokušavala su završeni, pogotovo kod Srba i Hrvata, i
je, ali i stvarna potreba, najprije u Bosni i prikazati kao “stara srpska zemlja” s ove kao takvi ne mogu se poništiti, a insistira-
Hercegovini kao državi u kojoj su Bošnjaci strane Drine, ili kao jedna od “srpskih ze- nje na njihovu poništavanju može dovesti
i Srbi stoljećima živjeli zajedno, žive i sad, malja” koja bi se kad-tad morala vratiti u samo do jačeg bujanja srpskog (kao i hr-
a, nesumnjivo, živjet će i u budućnosti, “maticu”, tj. “Veliku Srbiju”. vatskog) velikodržavnog nacionalizma, što
naravno, skupa s drugim narodima. No, isto Ovakve ideologeme nisu ništa drugo bi ponovo moglo biti vrlo opasno za Boš-
tako, dijalog Bošnjaka i Srba neminovnost nego očite povijesne neistine čiju nečinje- njake, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.
je i potreba i u širem kontekstu, naročito u ničnost nema potrebe dokazivati ovom prili- Ostaje nam stoga da se, prije svega dru-
smislu relacija Bosne i Hercegovine i Srbije kom. No, iako neistine, ovakve su predstave, gog u našim dijalozima, napokon među-
kao država, a jednako tako, bošnjačko-srpski pogotovo tokom prethodnih dvjestotinjak sobno uvažimo i priznamo kao samosvoj-
dijalog neminovnost je i potreba i u samoj godina, bile neka od temeljnih polazišta za ni narodi, bliski po mnogo čemu, ali ipak
Srbiji, posebno u Sandžaku, gdje su Boš- neprijateljstva prema Bošnjacima i Bosni zasebni i prepoznatljivi, ali i da ovdje, u
njaci autohton narod, tj. svoji na svom, baš i Hercegovini, ali i za šire konflikte, cijele Bosni i Hercegovini, radimo i na osvješta-
kao i u Bosni i Hercegovini. ratove, od kojih su agresija i rat od 1992. do vanju izvorišta naših identiteta upravo u
Međutim, prije svakog dijaloga potreb- 1995. godine – nadamo se – samo posljed- Bosni i Hercegovini, a što, međutim, ni-
no je definirati principe dijalogiziranja, a nji primjer. I stoga upravo tu leži jedan od pošto ne znači niti smije značiti dokidanje
jedan od osnovnih principa u dijalogu bilo glavnih putokaza za bošnjačko-srpski dija- naših pojedinačnih narodnih identiteta,
koje vrste, a koji ne želi prerasti u konflikt, log onda kad je riječ o srpskoj strani: puno tj. nečijeg bošnjaštva ili srpstva, odnosno
jeste princip uvažavanja i priznavanja priznanje i prihvatanje Bošnjaka kao naro- hrvatstva, već bismo svi trebali postati
učesnika dijaloga, jer, bez ovog, dijaloga da i Bosne i Hercegovine kao realne povije- bliži našoj stvarnoj bosanskohercegovač-
u osnovi nema. U tom smislu, prije sve- snodržavne činjenice. Bez toga, nije moguć koj domovini. Danas ovakvo što izgleda
ga drugog, Srbi napokon trebaju priznati stvarni dijalog, a u konačnici ni trajni mir, prilično utopijski, čak djetinje naivno, no
Bošnjake kao samosvojan narod i istinski i to ne samo u odnosima Bošnjaka i Srba, zadaća je prije svega Bošnjaka da rade i na
odustati od ideologeme o Bošnjacima kao ili Bosne i Hercegovine i Srbije, već uopće ovom aspektu u bošnjačko-srpskom (kao
“Srbima muhamedancima” ili “Srbima u ovom dijelu svijeta. i bošnjačko-hrvatskom) dijalogu, ali ne
turske vere” koji su se “poturčili” i “iz- I Bošnjaci, naravno, sa svoje strane tre- tako da to bude na njihovu štetu ili štetu
dali veru pradedovsku”, a koja u srpskoj baju priznati Srbe i Srbiju, naprimjer to da Bosne i Hercegovine, ili bilo koga drugog,
politici, društvu i kulturi vrlo intenzivno je sjeverni Sandžak danas u Srbiji (a južni pa tako ni Srba (ili Hrvata). Čini mi se da
traje posebno tokom dva prethodna stolje- u Crnoj Gori), i da je to tako i da drugači- je sve ovo zajedno jedna od principijelnih
ća. Riječ je, dakle, o odustajanju od onog je ne može biti, a posebno trebaju prizna- osnova za sva druga pitanja u dijalogu koji
što je tobožnji “turski greh” Bošnjaka, a ti Srbe u Bosni i Hercegovini. Poznata je nesumnjivo treba voditi o svim otvorenim
koji se Bošnjacima pripisivao stoljećima i i jasna geneza srpske nacionalne ideje u i spornim pitanjima, uključujući i sučelja-
koji je sve to vrijeme u suštinskom smislu Bosni i Hercegovini, odnosno to kako je vanje s neospornim genocidom u Srebre-
služio i kao povod, ali i kao opravdanje za tekao proces prelaska bosanskih pravosla- nici ili problem nedopustivog separatizma
“nacionaliziranje” Bošnjaka, tj. za poku- vaca u nacionalne Srbe, tj. kako su u 19. u bosanskohercegovačkom entitetu Repu-
šaje da se oni “prevedu” i “vrate” u Srbe, stoljeću Bošnjaci (ili Bosanci) pravoslavne blika Srpska, s čim u ovom dijalogu Boš-
za njihovo negiranje, marginaliziranje, vjere postali Srbi, ili kako su Bošnjaci ka- njaci ne smiju trgovati, kao ni s drugim
obespravljivanje itd., ali i za brojne zloči- tolici postali Hrvati, a bosanski muslimani činjenicama, istinom i pravdom. Pri tome
ne nad Bošnjacima, uključujući i zločine ostali Bošnjaci. No, Bošnjaci danas Srbe treba znati i to da su ovakvi dijalozi među
genocida, od kojih je genocid u Srebrenici (kao ni Hrvate) u Bosni i Hercegovini ne narodima s često sasvim suprotnim kako
(i drugdje, širom Bosne i Hercegovine) tek trebaju nazor “utjerivati” u “integralno povijesnim, tako i savremenim težnjama i
najnoviji. Isto se odnosi i na državu Bosnu i bošnjaštvo” jer u tome definitivno neće hod po “sirat-ćupriji”, s koje se onaj ko se
Hercegovinu, domovinu Bošnjaka, kojoj je uspjeti budući da se točak historije ne može za hod nije dobro spremio, pa ne zna ho-
sve to vrijeme također osporavana njezina vratiti unazad. Procesi etno-nacionalnih dati na pravi način, lahko može okliznuti
povijesno-državna egzistencija, pri čemu identifikacija na Slavenskom jugu davno u propast! n
redakcija@stav.ba

STAV 7/3/2019 3