Page 59 - STAV broj 246

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Tragom jedne nenadane poruke

O PROMAŠENOM

ŽIVOTU,BESMISLENIM

ETIČKIM PRINCIPIMA I

Piše:
JOŠ KOJEČEMU
Sadik IBRAHIMOVIĆ

“Čitam tvoje tekstove. Puni su gorčine. Žao mi je što živiš promašen život,
ali sam si kriv. Nikad nisi, a zato što si se čvrsto držao tih tvojih besmislenih
etičkih principa, percipirao život kao pragmu, kao datost, a nisi navlačio ni
masku kad je to potrebno, a to je, ako nisi znao, modus operandi za uspjeh
u životu. Zato i jesi tu gdje jesi – nigdje”

vih dana, kratkom porukom, javila u životu. Zato i jesi tu gdje jesi – nigdje. A – Je l’ opet vojnički grah – pita kroz
mi se osoba koja je nekad davno, gdje sam ja? O tome, dragi moj, možeš samo osmijeh.
ali baš davno, bila bitnim dijelom sanjati. Mada, na neki čudan način, nikad te – Nije. Riba i krompir-salata.
Omog života. Uzgred, kako smo bili nisam prestala voljeti. Eto, priznajem, da ne – E, ako je riba, eto me, trkom, ni časa
proturječne i teško spojive prirode, ni naš misliš, kao što sigurno misliš, kako uvijek, u ne časim, sve ostavljam!
emotivni odnos nije mogao biti drukčiji pa, svakoj prilici, glumim i lažem. Eh, da, ako – Koja je ovo riba – pita dok pažljivo od-
premda rekoh da je Mirna, tako se zove, ne- će ti biti lakše, javi se, piši mi, tu sam uvijek vaja kosti i hvali moje kulinarsko umijeće.
kad davno i neko vrijeme bila bitnim dijelom za tebe da te utješim, ohrabrim.” – Plotica. Kupio sam ih nekoliko prek-
mog života, takvo šta i nije baš sasvim tačno, A zatim moj odgovor, dakako, nima- jučer, u Brčkom, od nekog ribara na Savi.
zapravo nije uopće, jer ni do danas nisam do- lo nježan: – Da, da, plotica... Lovio sam je nekad,
kraja rasvijetlio zašto smo bili skupa, kakve “Ne mislim da glumiš i lažeš, to bi bilo dok sam mogao i dok se imalo. Dobra riba,
su to snažne, presnažne metafizičke silnice površno, naprotiv, duboko vjerujem da si dobra. Eh, kako bi sad lijepo sjela čaša bije-
održavale na okupu naš, inače, oprečan, neo- ontološki lažov, pa tako i u ovom slučaju, log vina, ali znam da toga kod tebe nema.
drživ odnos, zašto sam na potpuno pogrešnu jer u tvom jadnom, kukavnom životu, pre- – Testiraš me? Očekuješ da odem do gra-
osobu, nepouzdanu, ekscentričnu, egoističnu, punom laži, intriga, beskrupuloznosti, evo, napa i kupim flašu vina?
protraćio dvije godine života, zbog čega sam a to je istodobno i snažan indikator da se – Pa, dobro, jesam te malo trzn’o, ono,
se poslije gorko i, naravno, beskorisno kajao. krug tvog manipulativnog djelovanja po- usputni pokušaj, ništa više od toga, pa ne
Dakle, nakon mnogo godina, dobio sam lahko zatvara, sjetila si se mene, čovjeka zamjeri.
njenu poruku, pročitao je i hladno izbrisao. koji živi ‘promašen život’, čovjeka koji se – Nego – rekoh – reci mi, ti me dugo i
U najkraćem, predlaže da se vidimo. Kako ‘čvrsto držao besmislenih etičkih principa’, dobro poznaješ, živim li ja promašen život?
na njenu poruku nisam odgovorio, nekoli- pa je završio, kako ti kažeš, nigdje. I šta ti, Ali iskreno!
ko minuta poslije stigla je nova u kojoj me ustvari, radiš? Javljaš se tom ‘ništavnom’ – Samo si u jednom pogriješio: ostao si ži-
pita jesam li dobio poruku i da li sam možda čovjeku, želiš susret s njim, čak priznaješ vjeti u Tuzli, a nije ovo ambijent za tebe. Dakle,
zbog nečeg ljut. i da ga voliš! Pa, šta je s tobom, zaboga? davno si trebao otići. Što se ostalog tiče, sve je u
Odgovorio sam: Kako si mogla i pomisliti da neću dešifrirati redu, prije svega, ti si u redu, a mnogo toga si i
“Hvala ti, lijepo od tebe, ali da bismo se skrivena značenja i poruke u ovim tvojim napravio u životu, ostvaren si. Zašto me to pitaš?
susreli, treba nam osnovan razlog. Nema ga, nadobudno infantilnim pisanijama? A, iz- – Neko mi je to rekao, nebitno ko. Neko
i ti to odlično znaš. Stoga, hvala za javljanje među ostalog, provalio sam ovo: u velikim s kim sam nekad bio blizak.
i svako dobro.” si problemima, ali neću dalje, ne želim te – Ma, to je lahko čitljivo. Ko god da ti
Uslijedila je njena munjevita replika, bi- povrijediti. Eto, to je sve. Kraj.” je to rekao, ogledao se u tebi. To je sve, ni-
jesna, maliciozna: Izlazim iz kuće. Dan je vjetrovit, obla- kakva mudrost.
“Čitam tvoje tekstove. Puni su gorčine. čan, siv, ali iznenađujuće topao. U avliji do – I ja sam isto pomislio.
Žao mi je što živiš promašen život, ali sam si moje, na malom trijemu ispred kućnih vra- – Ma pusti to. Nego, de ti nama pristavi
kriv. Nikad nisi, a zato što si se čvrsto držao ta, sjedi komšija M., bivši logoraš, samotnjak šerbetnjak, kahva da se popije, da koju lije-
tih tvojih besmislenih etičkih principa, per- odbačen od svih, zvižduće neku melodiju i pu progovorimo ili da serbes odšutimo, jer
cipirao život kao pragmu, kao datost, a nisi na vikend-stočiću, prepunom razbacanog i šutnja je lijep razgovor, bezbeli za one koji
navlačio ni masku kad je to potrebno, a to duhana, mota cigarete. to umiju i znaju. Slažeš li se?
je, ako nisi znao, modus operandi za uspjeh Pozdravljam ga i pozivam na ručak. – Potpuno. Ide kahva.

STAV 21/11/2019 59