Page 35 - STAV broj 296

su mogli kako bi na životu održali teori- panarapskog socijalizma, koji je uklju- POVRATAK LOBANJA
ju o tome da Alžir nije bio kolonija, već čivao brojne intelektualce i vlade poput Decenijama nakon proglašenja ne-
dio francuskog teritorija. Za Francusku je Iraka i Sirije. Ono što je Zapad najviše zavisnosti u Parizu su stajale lobanje
gubitak Alžira bio kataklizma. U Alžiru brinulo bila je činjenica da je iza toga donesene nakon dekapitacije alžirskih
su rođene brojne poznate osobe iz francu- stajao Sovjetski savez. Na drugoj strani boraca za slobodu. To što su stajale u mu-
skog društva, poput dobitnika Nobelove stajali su francuski kolonisti, vlasnici ze- zejima najbolje oslikava prirodu i način
nagrade za književnost Alberta Camusa, mljišta i brojnih poduzeća. Uz vojnu po- francuskog vojnog djelovanja u Alžiru i
stiliste Yves Sainta Laurenta ili filozofa dršku, imali su jak utjecaj i na lobističke razmjere okrutnosti njihovih vojnika. Kao
Bernarda-Henrija Lévyja. krugove u Parizu. potez dobre volje, simbolično su vraćene
I Maroko i Tunis, koji su 1956. godine Rat koji je trajao od 1954. do 1962. go- u zemlju povodom proslave Dana neza-
postali nezavisni, dotad su bili protektorati dine bio je dug i krvav. Na kraju, broj žr- visnosti Alžira 5. jula. Francuske vlasti
dok je Alžir imao status odjela i, shodno tava bio je približno pola miliona ljudi. I vlasnici su sumorne kolekcije od 18.000
tome, Pariz ga je smatrao francuskim su- francuska vojska, fanatizirana potpuno ne- lobanja donesenih sa svih strana svijeta
verenim teritorijem. Takav mu je status prikladno za demokratsko društvo, i gerilci sa teritorija koje je Francuska terorizira-
dodijeljen 1948. godine u uzaludnom po- FLN-a utrkivali su se u nasilju, mučenju la, potčinila i iskasapila. Pariz se ponaša
kušaju smirivanja sve glasnijih zahtjeva za i često neselektivnim ubistvima. Hroni- kao kakav serijski ubica, koji uživa čuvati
nezavisnošću, koji su se u zemlji pojavili ka tog sukoba puna je strašnih događaja, trofeje svojih žrtava.
još desetljeće ranije. poput ubistva 123 francuska doseljenika Trauma kolonizacije i rata za nezavi-
u provinciji Konstantin u augustu 1955. snost pobunjeničkih vođa, koje su fran-
FRUSTRIRANOST ALŽIRACA godine i reakcije francuskih vojnika koji cuske trupe strijeljale i odrubile im glave
Krajem pedesetih godina frustrira- su odgovorili masakrom gotovo 12.000 1849. godine, još uvijek su važne za odnose
nost Alžiraca, koji su shvatili da niko ne Alžiraca. Pokušaji francuskih vlasti da između Alžira i Francuske. To je stvarnost
mari za njihove zahtjeve, pretvorila se u pronađu nekakav kompromis propada- koja i dalje uvjetuje prirodu alžirskog reži-
bijes kad su vidjeli kako su drugi naro- li su jedan za drugim. Prošlo je vrijeme ma i njegovu mitologiju, a koja je utjecala
di iste kulture, religije i jezika postigli za pregovaranje o političkim koncesija- na francusku unutarnju politiku sve do
svoje ciljeve. Ponižavajući francuski po- ma, Alžirci su težili samo jednom cilju: danas. Povratak lobanja i dokumenata iz
raz u Indokini 1954. godine također je suverenitetu. kolonijalnih arhiva zatražen je zvanično
pomogao Alžircima da rasplamsaju vla-
stitu želju za emancipacijom. Prvog no-
vembra 1954. godine nekoliko je čelnika
takozvanog Alžirskog revolucionarnog
odbora za jedinstvo i djelovanje (CRUA)
odlučilo poduzeti korak naprijed u oru-
žanoj borbi. Među njima je bio i Ahmed
Ben Bella, koji će kasnije postati pred-
sjednikom Republike Alžira. Stvorili su
Nacionalno oslobodilački front (FLN),
vojnu i političku organizaciju koja će od
tog trenutka širiti svoju mrežu po cijeloj
zemlji. Njegovi udarci, česti napadi na
objekte od strateške vrijednosti, brzo su
postali ozbiljna prijetnja.
U Parizu će alžirska situacija uskoro
postati glavnim uzrokom zabrinutosti i
političkog sukoba. Sukob, koji je s vre-
menom sve više plamtio, postat će više ili
manje uzrokom pada nekoliko francuskih
vlada. Francuske su vlasti u to doba bile Povratak lobanja
slabe, neodlučne i zaglibljene nakon ve-
likog svjetskog rata, izgubljene u napeto-
stima Hladnog rata. A bile su i neodluč-
ne pred pritiskom vojske i otporom koji
su im pružale stotine hiljada francuskih
doseljenika raznih generacija koji su Al-
žir smatrali svojom zemljom i domom i
protivili se bilo kakvim ustupcima autoh-
tonom alžirskom stanovništvu.
S druge strane, u Alžircima su sve
više i više jačali patriotski osjećaji, osna-
ženi novim idejama, poput onih kakve je
promovirao novi egipatski režim. Nakon
dolaska na vlast 1959. godine, Nasser je
izazvao Veliku Britaniju nacionalizaci-
jom Sueckog kanala i zalagao se za je-
dinstvo svih arapskih naroda u okviru

STAV 5/11/2020 35