Page 37 - STAV broj 296

desetine hiljada izbjeglica, među kojima
su bili i neki od vođa pobune protiv Fran-
cuza, ali im nisu dopuštali da djeluju s
njihovog teritorija. Godine 1958. FLN je
imenovao privremenu vladu (GPRA) i za
svoje sjedište odabrao Tunis. Predsjednik
Bourguiba bio je taj koji je pomogao Al-
žircima. Podrška ostatka arapskog svije-
ta, isprva suzdržana, povećavala se jer se
osjećalo da je kraj rata blizu. U međuvre-
menu, u Maroku su se počeli pojavljivati
strahovi zbog načina na koji je povučena
granica između dviju zemalja.
Arapska zemlja koja je najjače podrža-
vala alžirsku borbu bio je Egipat. Nasser,
suočen s Velikom Britanijom i Francu-
skom, ogorčen na zapadnu potporu izra-
elskoj proklamaciji i svjestan poniženja
koje je kolonijalizam donio arapskoj naciji,
dao im je oružje, vojno ih savjetovao i di-
plomatski pokrivao vođe gerilaca. Njegov
je režim pokušavao postati predstražom
novog arapskog svijeta i nadao se da će
nezavisni Alžir biti nositelj njegovih ide-
ala u Magrebu.
Sjedinjene Države i Sovjetski savez
nisu propustili priliku da se međusobno
kritiziraju, ali u pitanjima dekolonizaci-
je imali su isti odgovor. Dvije supersile
podržavale su kraj postojećih kolonijal-
nih carstava. SSSR je oprezno djelovao
u Africi, u mnogim je slučajevima svoje
djelovanje usmjeravao putem inicijativa
svojih satelita. To se dogodilo u Alžiru.
Uz potporu Egipta, zemlje koja je uživa-
la zaštitu Moskve, u igri se pojavila i Ca-
strova Kuba. Počeo je osiguravati oružje
gerilcima i diplomatsku podršku njihovoj
vladi u emigraciji. od poraza i zadržati Alžir pod francuskim sporazumom. Te je godine formalno pro-
Francuskoj je dugo trebalo da shvati suverenitetom. glašena nezavisnost. Privremena vlada
da kubanski komunizam stoji iza opskr- Kako Francuska ne bi bila poniže- preuzela je vlast dok godinu dana ka-
be, propagandnih kampanja i upravlja- na zbog sve izvjesnijeg vojnog poraza u snije Ahmed Ben Bella nije imenovan
nja međunarodnom podrškom. Kada su Alžiru, De Gaulle je reagirao mimo svih predsjednikom Republike. Alžirci koji
odlučili povući neke poteze, već je bilo očekivanja. Isključio je mogućnost eska- su se borili zajedno s Francuzima, ili po-
kasnio jer je proces stjecanja nezavisno- lacije sukoba i otvorio put pregovorima. državali na neki način nastavak koloni-
sti već daleko odmakao. Rješenje je došlo Njegova je inicijativa izazvala bijes, po- jalizma, platiti su cijenu. Bili su prezre-
na neočekivan način. Godine 1958. po- gotovo u Alžiru, gdje je nekoliko tvrdo- ni, prognani, srozanog ugleda u društvu.
sljedice sukoba potkopale su moral fran- linijaških generala, potpomognutih kolo- Bili su i još uvijek su poznati kao harkiji,
cuskih građana, koji su bili prestravljeni nijalnim stanovništvom, pokušalo raditi što je riječ koja potječe od arapske riječi
užasno visokim porastom broja žrtava, na svoju ruku. Zbog toga su stvorili tajnu haraka, a znači pokret. Njih oko 150.000
od kojih su mnogi bili mladi ljudi koji organizaciju OAS, čije su aktivnosti protiv bilo je upisano u autohtone vojne jedinice
su služili obavezni vojni rok. Mijenjala nove francuske politike dodatno zakom- (harke), drugi su bili državni službenici
se politička klima, čemu je potpomogla plicirale ishod pregovora u Alžiru. Fran- francuske uprave, radnici u francuskim
i loša ekonomska situacija u Francuskoj. cuzi su bili podijeljeni između onih koji firmama, članovi mješovitih porodica...
su iz Pariza zagovarali dekolonizaciju i Evianski sporazum nije predviđao zaštitne
MIROVNI SPORAZUM onih koji su se iz unutrašnjosti borili za mjere za njih, a nove vlasti u Alžiru nisu
A onda je izbila drama. Trinaestog maja očuvanje teritorija. Alžirci su jednako bili pokazivale nikakvo milosrđe. Mnogima
rasprava o alžirskom sukobu dovela je do neodlučni. Prije nezavisnosti neki od njih je suđeno, mnogi su osuđeni. Njih gotovo
sloma Četvrte republike. General Charles bili su usmjereni na revoluciju. Drugi su 100.000 platili su životom u osvetničkim
de Gaulle, heroj borbe protiv nacista, po- težili zemlji otvorenoj za slobodno tržište akcijama koje su izveli nekontrolirani
zvan je na čelo vlade koja je trebala biti i vjernoj arapskoj kulturi, načelima isla- odredi bivših boraca. Nekoliko desetina
dovoljno sposobna izvući zemlju iz pro- ma i plemenskoj tradiciji, koja je i dalje hiljada harkija protjerano je u evropske
blema. Iza njega su stajali generali i kolo- bila važan temelj moći u regiji. zemlje, posebno u Francusku, gdje još
nijalistička desnica, oni su vjerovali da će Mirovni pregovori okončani su uvijek postoji velika kolonija njihovih
De Gaulle znati kako spasiti Francusku 1962. godine takozvanim Evianskim potomaka. n

STAV 5/11/2020 37