Page 41 - STAV broj 226

oko 260 posmrtnih ostataka ubijenih boš-
njačkih civila.
‘’Kada sam počeo skupljati kosti ubije-
nih, bio sam zaprepašten koliko je skeleta
bilo, kostiju, odjeće, obuće. I koliko još kriju
ove naše vrleti ovdje, potoci i njive. Kosti k’o
kosti, razbacane po šumama i njivama, teško
je bilo prepoznati oca i braću. Odlučio sam
da ih počnem kupiti, zapravo, da pronalazim
kosti, a nakon toga zovem Institut za traže-
nje nestalih da im pomognem. Pronađeni
će na kraju kada budu identificirani prona-
ći svoj mir, a ujedno će i porodice naći mir,
znat će se gdje je grob njihovog oca, brata,
supruga i moći će otići obići, proučiti nešto.
Iz godine u godinu sve se teže nalaze tijela.
Meni je cilj da pronađem što više tijela jer
znam kako je meni bilo tražiti braću i oca,
zato znam bol svake majke. Želja mi je da Na uređenju trase radio je i Ramiz Nukić sa svojim sinovima.
se pronađu svi ubijeni, svi nestali. U ovim
šumama sam izgubio dva brata i oca. Ja sam Ramiz je iz bratunačkog sela Kamenice, a već više od 14 godina
njih pronašao, ukopani su u Potočarima, ali u šumama u blizini kuće sakuplja kosti Bošnjaka ubijenih u julu
mnogi nisu našli svoje. Nažalost, možda neki 1995. godine dok su poslije pada Srebrenice pokušavali doći
nikad neće biti pronađeni’’, kaže Ramiz. do slobodne teritorije. U rodno selo, ispod Kameničkog brda
Vahidin Hadžić je u julu 1995. godine
tek postao punoljetan. Nakon pada Srebre- i zloglasne Bukve, gdje je najviše žrtava pobijeno, vratio se s
nice, krenuo je prema slobodnoj teritoriji porodicom 2004. godine. Od tada je u šumama pronašao oko 260
ne sluteći šta ga čeka. posmrtnih ostataka ubijenih bošnjačkih civila
‘’Bio sam na ovom dijelu u julu 1995.
godine, kod te zloglasne Bukve. Bio sam
ranjen. Mnogo mojih komšija, prijatelja,
ostalo je u ovim šumama, neki od njih još
nisu pronađeni i dostojanstveno ukopani.
Bilo je to sve stravično kad je ta Bukva pala,
ili šta joj se već desilo. Pucalo je na sve stra-
ne, oko mene su bili mrtvi ljudi. Padali su
kao pokošeni. Vladala je panika. Nekako
sam se uspio izvući odavde, ali u nastavku
puta prema slobodi bilo je i gore’’, svjedo-
či Vahidin Hadžić.
“Marš mira Nezuk – Potočari” i ove je
godine, pored komemoracije i dženaze žr-
tvama 11. jula, jedna od glavnih aktivno-
sti obilježavanja godišnjice genocida nad
Bošnjacima Srebrenice. Održava se od 8.
do 10. jula. Na trasi od Nezuka do Poto-
čara učesnici su ranijih godina prolazili
maršrutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog
– Crni vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica –
Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč
– Cerska – Kaldrmica – Ðugum – Mravi-
njci – Burnice – Kameničko brdo – Ravni
Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Po-
točari (Memorijalni centar).
Na ovogodišnjem “Maršu mira” očekuje
se više od pet hiljada učesnika koji će preći
put duži od stotinu kilometara. Kako kažu
iz Organizacionog obora za obilježavanje 24.
godišnjice genocida nad Bošnjacima ‘’sigur-
ne zone UN-a” Srebrenica, učesnici ‘’Marša
mira’’ koji dolaze organizirano iz cijelog svi-
jeta tokom puta u trajanju od tri dana imat
će priliku da čuju svjedočenja preživjelih i
pogledaju dokumentarne filmove o stradanju
i genocidu. n

STAV 4/7/2019 41