Page 46 - STAV broj 226

DRUŠTVO

posljednjim izborima. Izabran sam kao
odbornik u Opštinskom vijeću. Eto, time
se bavim kada nisam na svom imanju.”
A kad je na svom imanju, Šerif je naj-
veći malinar u ovom dijelu Bosne i Herce-
govine. Osamnaest je dunuma posađeno
malinama. “U malinama sam već četvrta
godina, one su bile moja životna investici-
ja koja nije do sada vratila uloženo. Ipak,
ova je godina obećavajuća, rod je dobar,
a najavili su nam i pristojnu otkupnu ci-
jenu i nadam se da će tako i biti, da nam
ne propada trud. Hajde, za pare i nekako,
ali ostavili smo zdravlje na njivi i u zasa-
dima, a onda ti to sve propada.”
Isprva je Šerif razmišljao o nastavku
očevog posla, otac je bio voćar i cijelo je
imanje bilo pod šljivama. “Otac je s ovog
imanja nas desetero othranio i odgojio
baveći se proizvodnjom šljive, sve nas je
tako odškolovao i moja je želja bila da na-
stavim s tim poslom. Kada smo se vrati-
li, imanje je bilo sablasno, mrtvilo na sve
strane. Krčili smo dva mjeseca bagerom.
Htio sam da sve to dovedem u red i da
napravim nešto kvalitetno. Isprva sam
razmišljao da obnovim voćnjak, ali zbog
klimatskih promjena šljiva, ovdje više ne
može da opstane. Svi su pokazatelji go-
vorili da malinarstvo može napredovati
i prije četiri godine sam napravio zasad.”
Sve što je imao, što je zaradio i uštedio,
Šerif je uložio u malinjak. “I ušteđevinu
i kredit i, ako ove godine ne bude otku-
pa, bit ću u debelom minusu. Šta će biti
dalje, vidjet ćemo, nadam se dobrom rodu
i otkupu jer mi ni zdravlje vise nije kao
što je nekada bilo”, govori nam ispraća-
jući nas s imanja.
“Život je u Foči dobar. Treba ugasiti
televizore i ne slušati gluposti. Bio bih
fakin kada bih rekao da sam bilo šta loše
doživio u ovih pet godina otkako sam se
vratio. Ima stvari koje ljudi sebi dozvole,
nisu emancipovani, nisu još saznali da je
rat završen i nadam se da se više nikada
neće ponoviti. Ima naših ljudi koji prvi
put dolaze. Aladža je otvorena i Aladža
im je dala snage da dođu, da vide šta je
ovdje. Srce vuče u Foču i Aladža je bila
okidač koji ih je pogurao jer se do sada
nisu osjećali sigurno. Ljudi imaju predra-
sude i ne znaju generalnu sliku. Naravno,
imaju predrasude s pravom jer su svašta
doživjeli. Imaš i ljude koji nisu fajteri, koji
neće da se bore za svoje i na svome. Posao
je ključan, ne možeš ljude kritikovati što
se nisu vratili ako nemaju od čega živjeti.
Ne može svako ni valjati balvane po šumi
i raditi sezonske poslove. Nismo mi više
ni u snazi za to. Ali, hvala Bogu, imamo
svijeta koji voli ovaj svoj kraj, koji imaju
sređene živote, ali oni su popravili kuće,
ne idu na more nego dođu u Foču. I nji-
ma treba odati priznanje.” n

46 4/7/2019 STAV