Page 45 - STAV broj 226
P. 45

je narušenog zdravlja, teško se kreće jer
          je ratni vojni invalid, ali ne odustaje; ni
          od svog imanja ni od svoje Foče, grada u
          kojem je rođen i odrastao, iz kojeg je mo-
          rao ići tokom agresije na Bosnu i Herce-
          govinu, ali grada u koji se vratio i u ko-
          jem želi izgraditi budućnost svojoj kćerki.
            “Ovo ti je stara kuća u kojoj sam rođen,
          a ovdje je nova kuća koju je stari napra-
          vio nekada prije rata, a ovo sam obnovio
          kada sam se vratio”, priča nam Šerif. Sto-
          jimo na njegovom imanju, oko kilometar
          od središta Foče. Ispred nas je u dolini
          džamija Aladža, iza leđa su nam ruševi-
          ne kuće u kojoj je rođen i u kojoj se desila
          porodična tragedija. “U toj staroj kući mi
          je majka ubijena i zapaljena. Kasnije smo
          je ekshumirali i obavili dženazu”, priča
          nam, pokazujući rukom na kameni podzid.
            “Bio je to početak rata. Mi smo nekih
          dvadesetak dana, jer smo bili izolirani i
          u okruženju, išli u tu neku takozvanu si-
          gurnu zonu oko ‘Fočatransa’, dolje smo
          imali i neke prijatelje. Uglavnom, narod se
          odavde povlačio, preko noći bi bili dolje,
          spavali, pa ako ne bude pucnjave, sutra bi
          se vrati kućama i obavi ono poslova što
          treba. Majka je bila s nama i vratila se u
          kuću u kojoj je ostala sve do juna mjese-
          ca. Mi smo otišli dalje, ona nije htjela s
          nama. Ubijena je 17. ili 19. juna u kući.
          Bila je sama. Odavde je od jednog kom-
          šije poginuo sestrić i odozdo su došla
          njih dvojica-trojica. Ubili su je i zapalili
          u kući. Znam ko su, ali Tužilaštvo u Tre-
          binju kaže da nema dovoljno dokaza da
          su oni da ih optuži. A znam ko su. Tu su
          i danas. Viđam ih skoro svaki dan.”
            Čim se moglo, Šerif je podnio zahtjev
          za ekshumaciju majčinih posmrtnih osta-
          taka. Znao je gdje su. “Blizu kuće, tu gore
          iznad su dva mezara”, priča nam Šerif.
          “Inače sam se uvijek protivio tome da se
          naši ljudi koji su pobijeni ovdje, po ovim
          terenima, pokapaju u Sarajevu. Sutra će   brže da idem redovnom procedurom, ako   neko maltretirati i njega i porodicu, da će
          neko reći da se ništa nije desilo, da nisu   policiji prijavim ubistvo. Onda je slučaj   ga osuditi. Vezane su mi ruke, šta ću...”
          ni pobijeni jer im nema ovdje mezara”,   preuzelo Tužilaštvo, otvorilo istragu i oni   Poratne je godine Šerif proveo u Sje-
          kaže. Onako kako je saznao kako mu je   su dali nalog za ekshumaciju.”   dinjenim Američkim Državama. Deset
          ubijena majka, saznao je i šta se kasnije   Šerif je ekshumirao tijelo majke, ali je   je godina bio tamo, ali je htio natrag.
          desilo. “Nekada je komšija Salko Hodžić   i svojim rukama prekopao zgarište kuće,   “Nisam imao mira kada je stao rat. Bili
          tako nanijetio pa tu svoju majku i ženu   da bude siguran da nijedna kost nije tamo   smo u Americi, lijepo smo živjeli i, kada
          sahranio prije rata. Komšije Srbi koji   ostala. “Ne možeš generalizirati, ne možeš   nam je najbolje bilo, sve smo rasprodali
          žive ovdje blizu posmrtne ostatke majke,   sve osuđivati. Većina je komšija iz naselja   i vratili se u Bosnu. Došli smo u Saraje-
          ono što su pronašli, uzeli su iz zapaljene   to ubistvo moje majke osudila, ne slažu se   vo i probali smo tamo organizirati život.
          kuće i pokopali tu u tom Salkinom me-  s tim, pokušali su da ga spriječe. Ali šta   Imao sam i penziju, ali nisam imao mira
          zarju. Koliko su znali i umjeli, ljudski”,   će ljudi, ne može niko stati pred pušku,   sve dok nisam došao ovdje”, kaže nam.
          sjeća se Šerif. I nastavlja: “Mi smo znali   staviti svoj život ispred drugog. I oni su   U Foču se konačno vratio 2014. godine.
          gdje je majka pokopana i šta joj se desilo,   radili što su mogli, a imaš neku budalu   “Nekada se zapitam šta ja radim ovdje,
          ali je taj proces ekshumacije dugo trajao,   koja napravi tako nešto.” Pomirio se s či-  imaš milijardu stvari koje te nerviraju,
          to je bila katastrofa. Da nije bilo Jasmi-  njenicom da ubica nikada neće biti osu-  koje ne valjaju, ali imam mir koji u Sara-
          na Odobašića iz Instituta za nestale, Bog   đen. “Sve ja znam, ko ju je ubio i ko ju je   jevu nemam. Kada dođem obići familiju,
          zna kako bi sve to završilo. Ne znam za-  pokopao, ali šta da se radi. Ne mogu sad   Sarajeva se zasitim za dva sata i odmah
          što, ali je tada bila spora procedura otva-  nikoga dovoditi u situaciju da od njega   idem nazad. Otkad sam se vratio, poku-
          ranja pojedinačnih grobnica. I tada mi   tražim da svjedoči o onome što je bilo jer   šavao sam biti koristan, učestvovao sam
          je Jasmin pomogao, pojasnivši da će biti   ga opet tako stavljaš u probleme, da će mu   u svim akcijama i kandidirali su me na


                                                                                                    STAV 4/7/2019  45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50