Page 13 - Sedmin dan br 5
P. 13

NEDJELJA
                                                                                                                                 6.11.2016. I

 DECENIJAMA SKRIVANA ISTINA O POGIBIJI UČENIKA U NESREĆI KOJU JE SKRIVIO KAMION JNA                                            sedmi
                                                                                                                               dan
                                                                                                                                           prilog



      SJEĆANJE POVRIJEĐENOG HIMZE BAJRIĆA
      Otac me pitao znam li gdje sam,

      a onda sam opet utonuo u komu


        - Bio je četvrtak, 27. oktobar,   Zemaljski muzej, a onda Baščarši-  tada je stigao vodnik Predrag Anić
      1966. godine kada je za učeni-  ju i poslije podne krenuli natrag.   (tako je pisalo u novinama “Are-
      ke osmih razreda Osnovne škole   Kiša je pojačavala i ja se sjećam   na“) koji  me izvukao i iznio na put.
      “Mitar Trifunović Učo“ iz Grača-  posljednje slike koju imam sa ek-  Tada je stiglo vozilo Hitne pomo-
      nice organizirana jednodnevna   skurzije, a to je benzinska stanica   ći iz Olova i odlučeno je da u tom
      ekskurzija u Sarajevo sa dva auto-  u Olovu, što je otprilike 15-20 mi-  trenutku troje najteže povrijeđe-
      busa. Polazak je određen u 5 sati   nuta prije tragičnog događaja koji   nih, Hivzo Avdić, Ibrahim Mehurić
      ujutro ispred škole. Ja sam ušao   će se desiti na usponu sa olovske   i ja, budemo odmah prevezeni u   Prof. dr. Himzo Bajrić
      u jedan autobus, a onda je došao   strane na prevoj Karaula oko 18.35   Bolnicu Koševo u Sarajevu. Ja se
      učenik Luka (prezimena se ne sje-  sati istog dana.        ovog ničeg ne sjećam, jer sam imao   pacijenata. Sve to vrijeme sam bio   zahvaljujem. U Bolnici Koševo
      ćam) koji mi je prenio želju mog   Same nesreće se ne sjećam, ali,   tešku povredu glave sa frakturom   u komi. Prvi put sam svijesti došao   ostao sam tri sedmice. Mogu da
      dragog prijatelja Hivze Avdića da   po kazivanju mojih kolega, naš   lobanje na lijevoj strani i bio sam   u subotu u sumrak, kada je pored   kažem da je moj teški oporavak
      pređem u drugi autobus u koji je   autobus, koji je bio iza drugog   u komi, ali srećom nisam imao ni-  mene bio moj rahmetli otac. On   trajao više od četiri godine i tek u
      on ušao. Tako smo u istom redu u   autobusa, susreo se sa kolonom   jednu otvorenu ranu. Zbog toga su   me pitao znam li gdje sam i šta je   četvrtom razredu gimnazije sam se
      zadnjem dijelu autobusa odmah   vojnih kamiona i valjda je došlo   me u Bolnici Koševo, na odjelje-  bilo, i pošto ni o čemu nisam imao   ponovo vratio u neko stabilno i za
      iza zadnjih vrata sjedili Hivzo Av-  do kontakta jednog vojnog kami-  nju C5, stavili u posebnu sobu za   pojma, počeo mi objašnjavati, u   mene prihvatljivo stanje - napisao
      dić, Ibrahim Mehurić do njega, pa   ona i autobusa na krivini, nakon   intenzivnu njegu, ali dok se nisu   čemu ga je doktor prekinuo, a ja   je u pismu Halilbegoviću Himzo
      prolaz, i onda Predrag Petrović i ja   čega je autobus kliznuo s puta u   uradili detaljni pregledi, doktori   sam u tom trenutku ponovo uto-  Bajrić, jedan od povrijeđenih u
      do lijevog prozora. Vrijeme je bilo   provaliju. Autobus se, po njihovom   ništa nisu poduzimali. S obzirom   nuo u komu i ostao tako do nedje-  saobraćajnoj nesreći.
      ugodno jesensko, bez padavina, a   kazivanju, prevrtao i na svu sreću   na to da nisam imao nikakvih do-  lje u sumrak, kada su pored mene   Bajrić je nakon povrede i uspješ-
      svi smo bili radosni zbog ekskurzi-  zakačio se za dvije jele koje su ga   kumenata i zbog povrede glave   bili mati i otac.  nog oporavka ostvario zavidnu
      je. Vođa ekskurzije je bila nastav-  zaustavile da ne ode dalje u stje-  nisu znali ko sam, tako sam u ju-  U utorak mi se stanje poboljša-  akademsku karijeru. Izabran je
      nica Milka Kuzmanović, razrednica   novitu provaliju duboku oko 150   tarnjim vijestima u petak uvršten   lo i u srijedu sam počeo hodati jer   u zvanje vanrednog profesora na
      VIII-a razreda u koji sam i ja išao.  metara. Autobus je ostao na kro-  među mrtve. Isti dan poslijepodne   sam doživio povredu čula ravnote-  Fakultetu elektrotehnike Univer-
        Putovali smo pravcem Lukavac,   vu zakačen za dvije jele i ta slika   sjetili su se nepoznatog pacijen-  že i to će mi biti najveći problem u   ziteta u Tuzli i Fakulteta za saobra-
      Šićki Brod, Živinice, Kladanj, Olovo,   je objavljena u novinama.  ta i organizirali prepoznavanje.   sljedećih pola godine. Sjećam da   ćaj i komunikacije Univerziteta u
      Sarajevo. Nešto prije nego što smo   Prema kazivanju očevidaca, ja   Na moju sreću, prepoznala me je   me je cjelokupno osoblje odjelje-  Sarajevu. Trenutno je u fazi rješa-
      došli do Banje Ilidža počela je da   sam se našao ispod autobusa i samo   rođakinja Kljuić, tako da su imali   nja C5 koševske bolnice voljelo,   vanja zahtjeva za penziju, a jedan
      sipi dosadna jesenja kiša i zahlad-  mi je ruka virila. Jedan od učenika   sve podatke o stradalima i tada   mazilo i pazilo i na tome im se   dio karijere proveo je radeći i u BH
      nilo je. Nakon Ilidže, posjetili smo   me pokušao izvući, ali nije uspio, i   su me prebacili u sobu sa 20-ak   evo i nakon 50 godina najtoplije   Telecomu.


     Nastavnica Milka Kuzmanović prije  nastavnicu i zapisao: ‘Žena 36 go-  sinu Huseinu: ‘Prije dolaska policije   - Gračanica je sa suzama u očima i  18.10 časova, na drumu Olovo – Kladanj,
     polaska autobusa prišla je dječacima iz  dina stara, majka i pedagog, drug i  radi uviđaja vojnici su uklanjali tra-  tugom u srcu ispratila na drugi svijet  na mjestu zvanom Karaula, dogodila sa-
     srednjeg dijela autobusa, Avdić Hivzi i  čovjek, polegnuta po mrkoj zemlji na  gove s puta’. U vrijeme i nakon uni-  poginule učenike, najljepše pupoljke  obraćajna nesreća... Autobus Autopre-
     Grbić Nesibu, i zamolila ih da oni kao  izmaku vlastitih snaga, okrvavljena  štavanja tragova, kola Hitne pomoći  koje je ovaj grad imao, i s njima njiho-  voza iz Tuzle, u kojem su se nalazila 43
     dječaci ustupe svoja mjesta djevojčica-  i umorna, s bolovima koji pomraču-  su ranjene učenike vozila u najbliže  vu nastavnicu. Kod Doma kulture (sada  putnika, vozio je šofer Obren Sikima.
     ma, meni i Fahriji, a da oni sjednu na  ju svijest, započela je i završila taj  bolnice Olova, Kladnja, Tuzle i Sa-  vakufski objekat medresa i kafana) od  Autobus se kretao u pravcu Kladnja i na
     naša mjesta, koja su se nalazila u za-  školski čas, umjesto zvona najavljen  rajeva. Ljudska solidarnost građana  poginulih učenika oprostio se predsjednik  mjestu Karaula, u desnoj blagoj krivini,
     dnjem dijelu autobusa. I tako smo Fa-  kršom i vriskom, prekidan sirenama  Olova i Kladnja, medicinski radnici  Općinske skupštine Rizah Suman, koji je  ukrštao se s kolonom vojnih vozila koja
     hrija i ja ostale žive. Put do Sarajeva,  ambulantnih kola’ - dramatično je  Sarajeva i Tuzle, pripadnici vojske i  tom prilikom održao govor. Poslije toga  su se kretala svojom desnom stranom
     preko Kladnja i Olova, protekao je u  svjedočenje jednog od vojnika.  policije spriječili su da nesreća bude  je više od 10 hiljada građana i učenika  u pravcu Olova.” U saopćenju piše da
     najboljem redu. Obilazak Sarajeva ta-  U međuvremenu je i policija oba-  još veća - piše Halilbegović.   raznih škola krenulo prema mjestu sa-  je autobus “svojom prednjom lijevom
     kođer. U povratku je već počeo padati  viještena i pozvana da izvrši uviđaj,   Neki od učenika su prevezeni u  hrane. U povorci je nošeno više od 50  stranom udario u lijevi zadnji bočni dio
     mrak i u jednom momentu smo kroz  ali dok su jedni spašavali nastrada-  bolnicu u Olovo, a sa njima je bila  vijenaca radnih kolektiva, društvenih  karoserije vojnog kamiona...” Dalje se
     prozor ugledali kolonu vozila JNA.  le, drugi vojnici su uništavali doka-  i učenica Senija Zildžić koja o tom  organizacija, škola i sl. Osnovnoj školi  navodi da je “iz do sada neutvrđenih
     Odjednom se čuo prasak. Osjetila  ze i sklanjali tragove nesreće. Neki  događaju kaže da nakon što je pre-  i Općinskoj skupštini u Gračanicu stiglo  razloga došlo do naglog skretanja auto-
     sam kako klizim sa sjedišta. I tada  od očevidaca uništavanja tragova o  vezena u bolnicu, identificirala je  je nekoliko stotina telegrama saučešća  busa udesno i survavanja u provaliju...”
     nastaje opći haos, tumbanje autobusa  tome su svjedočili i na sudu.   nastradalog Hivzu Avdića.   iz svih krajeva Jugoslavije, među koji-
     koji se svojom dužinom prevrtao niz   Nusreta Šabić je u pismu Halilbego-  - To i jeste bio najteži trenutak u  ma i telegram Izvršnog vijeća Bosne i   Krivica JNA
     liticu. Kada je napokon stao, bio je  viću kazala da je dobila poziv za svje-  cijelom događaju. Hivzo i ja smo išli  Hercegovine, Glavnog odbora SSRN-a  Ali izjave svjedoka tvrde drugačije i
     na krovu, a ja sam se našla u ležećem  dočenje na sudu, ali da je suđenje bilo  u isti razred. I on je bio najbolji đak  Bosne i Hercegovine, italijanskog am-  upućuju na to da je vojni kamion uda-
     položaju, nogama u autobusu, a osta-  obična farsa. I drugi prisutni su tako-  u razredu i sjećam se da smo se stal-  basadora u Jugoslaviji Roberta Dučia i  rio u autobus i odgurao ga u provaliju.
     lim dijelom tijela vani. Nekako sam  đer potvrdili da je suđenje bilo farsa.  no takmičili u znanju - kazala je ona.  drugih - piše Halilbegović.   Nedugo nakon toga, počinje i sudski
     ustala i krenula uz to brdo i izašla na   - Otac nastradale učenice Behare   Sa preživjelim učenicima prebače-  U zvaničnom saopćenju o ovoj nesre-  proces u kojem JNA biva oslobođena
     put gdje je naš autobus udario vojni  Devedžić je, između ostalog, ispričao  na je u bolnicu u Sarajevo.  ći kaže se da se “dana 27. oktobra, oko  odgovornosti, a okrivljen je vozač au-
     kamion i stjerao nas u provaliju. Na                                                                                 tobusa Obren Sikima, koji je osuđen
     putu je bilo puno stakla. Iz mraka se                                                                                na pet godina zatvora.
     prolamao vrisak djece. Uspjela sam                                                                                     - Poslije nepravde koja mu je na-
     vidjeti vozača koji je bio u bijeloj                                                                                 nesena, nije izdržao da odsluži cijelu
     košulji. Držeći se za glavu, psovao                                                                                  kaznu, umro je nakon dvije godine.
     je urlajući na vojsku, ponavljao je,                                                                                 Ali, ono što je najtragičnije, ugasili
     stalno: ‘Spašavajte djecu’.”                                                                                         su se mladi životi, pupuljci Gračani-
       Duboko u šumi čuo se urlik djece,                                                                                  ce, a njihovi roditelji nikad nisu do-
     piše Halilbegović. Veliki autobus je                                                                                 bili satisfakciju. Nažalost, o pravom
     gotovo sav smrskan, učeničke torbe                                                                                   krivcu ove tragedije niko nije govo-
     i cipele te poneka knjiga su razbaca-                                                                                rio. Moralo se šutjeti i trpjeti neprav-
     ni. Sve je to pružalo užasnu sliku u                                                                                 du. Zato je i ovo jedan od razloga da
     mrkloj i kišovitoj noći.                                                                                             se podsjetim na ovu nesreću i da, prvi
       Prvi u pomoć priskaču vojnici iz                                                                                   put, imenujem stvarnog krivca, vozača
     vojnih kamiona. Njihova svjedočan-                                                                                   kamiona JNA, iako je presudom suda
     stva opisao je Halilbegović:                                                                                         drugačije utvrđeno. Istina je dostižna,
       - Svi su mi letjeli u zagrljaj, vješali                                                                            samo treba vremena da se do nje dođe
     se moj vrat. Vikali su... ‘Pomozite!                                                                                 i o njoj piše, pa makar se to dogodilo i
     Boli nas! Ozlijeđeni smo!’ Drugi je                                                                                  prije 50 godina, kao u ovom tragičnom
     ispričao o žalosnom vapaju jednog                                                                                    slučaju - završava svoju priču Nihad
     od učenika: ‘Čiko, nemoj me ostav-                                                                                   Halilbegović iz Gračanice, grada u
     ljati, strah me od krvi i mraka, mo-                                                                                 kojem je prošlog mjeseca obilježena
     lim te, čiko, pomozi i meni.’ Neki od              Novinski izvještaj o                                              godišnjica stradanja učenika i njihove
     prisutnih je te večeri vidio ranjenu               smrti pete osobe     Novinski izvještaj o nesreći                 nastavnice.                
                                                                                                                                                13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16