Page 63 - STAV broj 210
P. 63

Ustaški zločini u Sarajevu  Poručnik Sarić je trebao po
                                                                               službenoj dužnosti osigurati
                                                                               zbor Luburića u gradskom
                                                                               podrumu. Tom prilikom je
                                                                               trebalo izvršiti atentat na njega i
                                                                               njegovu pratnju. Sarić je izabrao
                                                                               25 svojih saradnika “Mladih
                                                                               Muslimana”, postavio mitraljeze
                                                                               i tri policijska auta s kojim bi se
                                                                               povukli prema Podromaniji. Na
                                                                               Kozjoj Ćupriji čekala je desetina
                                                                               oružnika sa Basarićem, dok
                                                                               sam ja sa trideset oružnika i dva
                                                                               automobila kontrolirao put kojim
                                                                               se je trebalo povući kroz grad.
                                                                               Sve je bilo spremno


            27. marta na večer u moj stan upali su   iz pištolja. Pucnji su ih zbunili i meni je   a kasnije u Zagreb. Prije mog bjegstva iz
          ustaše da me uhapse, ali sam ja bio van   uspjelo pobjeći. Krenuo sam opet u Sa-  Jugoslavije sam kratko bio u Sarajevu i
          kuće. Upozoren na to krenuo sam datom   rajevo i otišao do Dizdara, jer nigdje na   slučajno sreo Dizdara, koji je reagirao na
          vezom na prvu javku u periferiji grada i   drugu stranu nisam mogao. Sve sam mu   mene kao na povampirenog mrtvaca. U
          tu ostao nekoliko dana. Tu nas je zatekla   ispričao. On me je odmah sastavio sa Gr-  međuvremenu smo vidjeli da nas je on pro-
          strašna vijest o ubijanju naših drugova iz   bcem, koji mi je rekao da sam sigurno pao   dao komunistima, da im je predavao liste
          oružništva i hapšenju po školama. Naj-  u ruke četnika mjesto partizana. Ponudio   naših ljudi, naročito grupe koja je radila
          strašnija vijest bila je vješanje Sarića sa 55   mi je da pođem s njim sjutradan sigurnim   na policiji sa Sarićima na čelu. Sumnja-
          rodoljuba od kojih oko 35 muslimana, od   putem. Ja sam na moju sreću taj dan bio   lo se je da su partizani preko poručnika
          toga dvadesetak članova naše organizacije.   uhapšen i odveden u oružnički zatvor,   Luburićeve Legije, nakon Ribice, inače
          Prije mene na dva dana sa istog “punkta”   gdje sam dočekao i konac rata. Od suda su   koljača, koji je imao djevojku člana komu-
          krenula je grupa policajaca, koji su cijelo   me spasili Čengić i Katić, koja obadvojica   nističke partije, dali liste “Mladih Musli-
          vrijeme rata pomagali Srbima, Židovima   su bili od partizana na prvi dan njihovog   mana” Luburiću. Ono što se je bjegstvom
          i svim progonjenim uopće. Tako je jedan   ulaska u Sarajevo strijeljani.  sklonilo od Luburića likvidirali su sami
          od njih, Džapo, pustio Ratu Dugonjića da                             u šumi ili kad su ušli u gradove.
          pobjegne, a Mulahasanović je organizirao   OFICIR S VUČIJE LUKE         Tako se je tragično završio pokušaj
          bjegstvo Miskina, Duraškovića i Albaha-  POSTAJE MAJOR OZNE          “Mladih Muslimana” da se aktiviraju i
          rija, kasnije bjegstvo Ise Jovanovića i kod   Juna 1945. pozvat sam na gradsku   stvore svoje posebne udarne grupe. Na-
          sebe je krio Tempa Vukmanovića.   OZNU kao svjedok u istrazi protiv po-  mjera je bila plemenita i dobra da se spase
            Ja sam sa još četvoricom krenuo za   ručnika Basarića, inače člana “Mladih   muslimanski životi i životi ostalih ugro-
          Vučju Luku, gdje smo se trebali javiti ne-  Muslimana”. Bio sam kao udaren gro-  ženih i progonjenih komšija.
          kom Mitru koji će nas odvesti do odreda   mom kad sam u majoru OZNE Živku Jo-  Ovi porazi bili su tragični i gubitak
          partizana. Kad smo došli u Vučju Luku   šilu koji me je preslušao prepoznao onog   ljudi nenadoknadiv, ali je ovo ujedno bila
          našli smo Mitra odmah i on nas je lijepo   partizanskog oficira, komandira patrole   i velika škola u borbi protiv podmuklih
          primio i počastio. Rekao nam je da će na   sa Vučje Luke. Sad mi je bilo jasno da to   i bezskrupuloznih dušmana. Kasnije se
          večer doći partizanska patrola koja će nas   nisu bili četnici, nego da su partizani na   je pokazalo više uspjeha, mada slabosti
          provesti do štaba. I zaista na večer dođe   taj način vršili likvidaciju “Mladih Mu-  do kraja nisu bile odklonjene. Naročito
          dvanaest partizana naoružanih sa jednim   slimana”, koje su smatrali svojim protiv-  1949. kad je otkrivena pomlađena orga-
          oficirom. Svi su imali petokrake i puške,   nicima. Jošilo mene nije prepoznao i to   nizacija. Ali odpor muslimana i njene
          pištolje, a dvojica mitraljez. Pitali su nas   je bila moja sreća.   omladine naročito organizacije “Mladih
          da li imamo oružja i rekli smo ne, mada   Kasnije sam sreo stražara Mulahasa-  Muslimana” nije uništen. Odvažne i rato-
          sam ja imao pištolj, ali sam se bojao da   novića koji mi je popričao da je pao sa   borne, ali nestrpljive idealiste iz perioda
          mi ga ne uzmu i nisam ništa rekao. Na-  grupom “Mladih Muslimana” stražara u   1947-49. zamijenili su hladni taktičari i
          kon dva kilometra od Vučije Luke ovaj   ruke iste partizanske patrole, koja je pobila   realisti. Nove prilike izbacuju nove ljude
          oficir nas je zaustavio i naredio da digne-  sve do njega, a da se je i on bijegom spasio   i nove i sigurnije metode borbe.   n
          mo ruke u vis da bi nas prerovio. Počeli   skočivši u provaliju svezan. Na taj način
          su da nas vežu. On je rekao da je to nare-  je likvidirano na stotine domobranskih   (Ovaj tekst publiciran je 1961. godi-
          đenje štaba, jer da navodno ustaški agenti   oficira i drugih omladinaca antifašista i   ne pod naslovom “Akcije ‘Mladih mu-
          dolaze i ubijaju stražare i patrole. Pošto   demokrata koji su bježali od Nijemaca i   slimana’ pri koncu rata 1944–1945 go-
          je nas bilo 5, a njih 12, i to naoružanih,   ustaša i pali u ruke komunistima. Slično   dine” – Bosanski pogledi, Godina II, broj
          ovo mi je bilo jako sumnjivo, i ja sam vi-  su prošli i oni koji su udarili na četnike.  10, maj, 1961. godine; objavljujemo ga
          dio da ovo nije u redu. Gurnuo sam pr-  Nakon toga susreta sa Jošilom sam na-  bez ikakvih intervencija s napomenom
          vog partizana i počeo da bježim pucajući   pustio Bosnu i sklonio se prvo u Sloveniju,   da je “oprema” teksta redakcijska.)


                                                                                                   STAV 14/3/2019  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68