Page 21 - STAV broj 395

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
O čovjeku koji je pročitao pet knjiga i...
..PONEŠTO O

“NAJZAMRŠENIJIM

LJUDIMA NA SVIJETU”

Piše: Raskriveni Selimović na manje od pola stranice objelodanjuje istinsku
Sadik IBRAHIMOVIĆ
idejnu nakanu cijelog svog romana: odioznost prema pripadajućem
narodu i vlastitu muku identitarne podvojenosti.

oj bliski rođak, odrastao, formi- kakvi već jesu spram svega bosanskog, i vlastitu muku identitarne podvojenosti.
ran čovjek, pročitao je, barem začuđeni besprizornom odbojnošću pre- Evo šta Hasan, iliti Selimovićev alter ego,
dosad i koliko znam, svega pet ma narodu iz kojeg se i Selimović ispilio, govori nama o nama:
Mknjiga: Vlak u snijegu, Orlovi pažljivo su u tekstu tragali za skrivenim “Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s
rano lete, Pinokio, Avanture Toma Sojera promuslimanskim signaturama i sljed- kim istorija nije napravila takvu šalu kao
i Bijeli očnjak. Istina, pročitao je i pola stveno porukama, pa kako, na koncu, nisu s nama. Do juče smo bili ono što danas že-
Travničke hronike, a sve ostale knjige iz našli ništa, prigrlili su Selimovića kao limo da zaboravimo. Ali nismo postali ni
školske lektire, u vrijeme dok je pohađao svog najrođenijeg. Muslimani također. nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabe-
osnovnu i srednju školu, čitao je u skra- Roman su (naravno, ne svi) doživjeli kao zeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnu-
ćenoj, prepričanoj verziji. I Rat i mir je svoj, njima upućen, dijelove kur’anskih ti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac
pročitao tako i dobio visoku ocjenu. Veli, sura na počecima poglavlja kao nedvojbe- što ga je bujica odvojila od majke rijeke,
dobro se sjećam, bitno je znati ključne li- nu potvrdu Selimovićevog muslimanstva, i nema više toka ni ušća, suviše malen
kove i događaje: Napoleon, Kutuzov, Bo- osnovni naum teksta kao bunt protiv tito- da bude jezero, suviše velik da ga zemlja
rodinska bitka, okupacija Moskve, Andrej ističkog totalitarizma, a lociranje radnje u upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog
Bolkonski, Nataša Rostov, Pjer Bezuhov, bezvrijeme i bezmjesto kao nužnu i razu- porijekla i krivice zbog otpadništva, neće-
sve to uobličiti u dvadesetak suvislih re- mljivu autorovu umjetničku mimikriju. mo da gledamo unazad, a nemamo kuda
čenica i profesor je zadovoljan. Slušam ga Potisnuta trauma kreativna je inicijacija da gledamo unaprijed, zato zadržavamo
i dođe mi da plačem. Ali ne plačem nego i sukus ovog romana, veli Selimović, a i vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja.
zaključujem da književnost više ničemu drugi koji su se ovim djelom bavili, trau- Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se
ne služi. Iznjedrena kao piščeva unutarnja ma uzrokovana nepravednom i bezrazlož- izgubili da više ne znamo ni šta smo...”
pobuna, pa makar i beznadna, književnost nom likvidacijom Selimovićevog starijeg Tako, eto, zbori identitarno raspoluće-
se već odavno recipira krajnje površno: brata, partizana, ubijenog partizanskom ni Meša Selimović. No, ono što Selimović
onako kako je to moj rođak nekoć radio rukom ratne 1944. godine. No, začudo, nije učinio, a morao je zarad intelektualnog
te kao razonoda ili “ubijanje vremena”, a u ovom tekstu Selimovićevo traumatsko poštenja, jeste iscrtavanje nužne i, za ideju
ponajčešće kao izvorište za crpljenje efek- iskustvo ne uobličava se niti konkretizi- romana takvog kakav već jeste, jasne etno-
tnih citata upotrebljivih u kakvoj zgodnoj ra, štaviše, jedva da se može i nazrijeti, identitarne razdjelnice između izraslih, sa-
prilici, eruditnog dojma radi. tek efemerno kroz vizuru karakterološ- mosvojnih Bošnjaka i onih koji to, poput Se-
Tako Cervantes, taj sjajni i možda naj- ki defetističko-pasivistički portretiranog limovića, ne žele biti. Morao je, ali, eto, nije.
znamenitiji književni pobunjenik, i danas, Ahmeda Nurudina, čovjeka pogubljenog, Slušam, kako rekoh, rođakova “promi-
stotinama godina poslije, premda mu takvo umornog i zgaslog, izmirenog s Božijom šljanja” o književnosti i tužan sam. Ipak,
šta nije bila primarna nakana, do suza na- odredbom i bratovom sudbinom koju ne nije li, pitam se u iznenadnoj dvojbi dok
smijava sve one koji čitaju njegovog Don može izmijeniti. Ali lik Hasana, prijatelja ga slušam, pročitati pet knjiga u životu sa-
Kihota. Sumnjam da bi bio sretan zbog Nurudinovog, karakterološki je potpuno svim dovoljno? I, pride, kakva korist od
toga. Pobunjenik je i Meša Selimović. U oprečan: Hasan je nagao, impulsivan, izgrađenog stava o literaturi i koječemu
svom glasovitom književnom tekstu pod nesputan, emanira energijom koju Nu- drugom? Neznatna ili nikakva. Uvjerio
imenom Derviš i smrt ostrvio se britkim rudin ne posjeduje, idejama i stavovima sam se. Na trenutak pomislih kako je moj
perom na vladajuću ideologiju i vlastiti koji Nurudina plaše i sablažnjavaju i tek rođak upravu. Pet pročitanih knjiga u ži-
narod. Na ideologiju iliti režim maglovito, kroz njega, kroz usta Hasanova, ispoti- votu... Hm, ne znam baš... Ne, ne, neće biti
eufemistično, na vlastiti narod otvoreno, ha, onako usput, na samom kraju knjige, tako... Stoga, rođače moj, nisi upravu. Neka
bez imalo zazora. Bošnjaci, tada imeno- progovara pravi, raskriveni Selimović i meni mojih više od pet pročitanih knjiga.
vani kao muslimani, roman su dočekali s na manje od pola stranice objelodanjuje Neka meni mojih izgrađenih stavova. Sve
oduševljenjem, Hrvati ravnodušno, Srbi, istinsku idejnu nakanu cijelog romana: je to, nadam se, dobro i sve je to, opet se
pak, na nož, barem u početku. Podozrivi, odioznost prema pripadajućem narodu i nadam, na svom mjestu. n

STAV 30/9/2022 21