Page 51 - STAV broj 142
P. 51
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Sufijski učitelj iz Prizrena
Kome
treba patnja
Piše: Patnja je ključ, šifra i u njenom se uzavrelom grotlu krije
Sadik Ibrahimović odgovor na pitanje svih pitanja: Zašto tumaramo po ovom
nesretnom svijetu? O tome bih želio razgovarati! Ako
ne, možemo i o bilo čemu drugom, samo, molim Vas,
poštedite me citiranih misli i podrazumijevajućih stavova i
nasihata! To mi ne treba
Koračam kroz kišni dan ka Emiro- i potpuno ovisan o neizmjernoj milosti se, bit ćemo sve dalje od pravog odgovo-
voj kući. Ondje me čeka izvjesni Uzvišenog Boga! ra, a sve bliže nerazumijevanju koje tre-
sufijski učitelj iz Prizrena, Meh- peri među nama. Odgovor postoji i on je
med mu je ime, Emirov usputni – A zašto se čovjek iskušava i onda u tebi, meni, svima nama: sazrijeva, obli-
gost i stari prijatelj za kojeg do tada nisam kad je upoznao sebe i spoznao svog kuje se, a kad dođe vrijeme za to, i obeja-
čuo. Emir mi reče kako su se u razgovoru Gospodara? ni ti se njegovo značenje, a na upit nekog
dotakli i mene, pa, ponukan ko zna čime, drugog šta je patnja? odgovor nećeš moći
šejh je pitao da li je moguće i izvodivo da – Iskušenja čiste insana od grijeha! dati, jer je tebi otkriveno značenje neizre-
se susretne sa mnom i bliže upozna. Ubod trna skida mali grijeh, a koliki je civo i samo tvoje. I znaj da Bog, onako
iman, tolika su i iskušenja! kako mijenja dan u noć, a noć u dan, mi-
Ulazim u kuću, pozdravljamo se, a jenja i naša stanja, sve dok srce i jezik ne
Emir me obavijesti da šejh tečno govori – Mi ovdje o patnji govorimo, šejh postanu jedno. Tada se zastori otkrivaju
bosanski jezik, naše je gore list, porije- efendija – rekoh mirno. O patnji koja i sve biva jasno. Do tog stanja, uz Boži-
klom iz Rogatice. Bogu odanog čovjeka ždere, lomi, ispi- ju milost i pomoć, morat ćeš doći sam, a
ja mu krv, otima snagu, gasi plemeni- one koji ti na tom putu ponude iskrenu
– Kažeš, Sadik ti je ime? – upita šejh te želje, nakane, vizije, sve! O čovjeku pomoć ne odbijaj i čvrsto ih se drži. Uz-
netremice me gledajući u oči. okruženom hordama licemjera! Iskuše- gred, o tebi znam mnogo, ti o meni ni-
nja proizvode patnju, ali kome je patnja šta! Pa, zar misliš da si ovdje tek zato da
– Da. potrebna?! Bogu?! Ne! Bog je milostiv bismo se upoznali? Ne, nisi! I drago mi
– Ama, Emir mi je malo pričao o tebi! i čist od svega! Čovjeku?! Također ne! je što si otvoren i iskren! Doduše, malo
Kaže, zanimljiv si čovjek, odmjeren, pri- Pa, kome onda?! I gdje je smjestiti, kako poljut, ali iskren zaista jesi! To je dobro!
stojan, a, kako čujem, i žalost ti je skoro u je razumjeti?! I može li se patnja uopće I kao takvom, otvorenom i iskrenom, ja
kući bila, pa, velim ja njemu – de da po- shvatiti kad srce krvari, a um posrće?! ti otvoreno i iskreno pružam prijateljsku
zovemo čovjeka, možda bi se moglo šta i Kome je potreban ibadet u kojem nema ruku! I, ako si pametan, a vidim da jesi,
pripomoći, a, ako ništa, ima lijepa riječ, srca, radosti, zadovoljstva, olakšanja?! Ni- nemoj je odbiti!
lijep nasihat! kome! Ni Bogu, ni robu! Patnja je ključ, Neuvjeren, jer nisam ga srcem osje-
– Tako sam i shvatio Vaš poziv. šifra i u njenom se uzavrelom grotlu kri- tio, učtivo sam mu pružio ruku, digao se
– Dobro, dobro... A, da ti kažem, niko je odgovor na pitanje svih pitanja: Zašto i otišao. U povratku kući razmišljam o
nije pošteđen deverata! Naš dragi Pejgam- tumaramo po ovom nesretnom svijetu? njegovim riječima: “Uzgred, o tebi znam
ber veli: “Kada bi čovjek hodao po zemlji O tome bih želio razgovarati! Ako ne, mnogo, ti o meni ništa! Pa, zar misliš da
potpuno čist od grijeha, opet bi ga poga- možemo i o bilo čemu drugom, samo, si ovdje tek zato da bismo se upoznali?
đale nevolje.” molim Vas, poštedite me citiranih misli Ne, nisi!” Razmišljam i osjećam kako me
– Zbog čega? i podrazumijevajućih stavova i nasihata! ispunjava osjećanje zadovoljstva, ozare-
– Kako zbog čega?! Pa, čovjek se isku- To mi ne treba! nja, štaviše.
šava cijelog života! Osim toga, Bog naj- Znao sam i zašto: pročitao sam još
bolje zna! Tajac. Sobu ispuni mučna tišina, a na jednog prevaranta. n
– Zašto se čovjek iskušava? Emirovom se licu jasno moglo iščitati ko-
– Da se ne uzoholi, da upozna sa- liko se pokajao što je pristao pozvati me.
mog sebe i spozna da je slab, nemoćan
– U pravi si, o tome treba govoriti –
reče šejh. Ali, koliko god govorili, bojim
STAV 23/11/2017 51