Page 50 - STAV broj 414
P. 50

DRUŠTVO



          U posjeti kod akademika prof. dr. Omera ef. Nakičevića

          NA KORAK DO STOTE GODINE:


          NIŠTA NE RADIM,




          SAMO ČITAM I PIŠEM





          “Meša Selimović mi je predavao jezik i književnost u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Malo je bio čudan

          kao čovjek, a kao pisac, bio je vrhunski. Na čas je dolazio s fesom. Nosi fes i stavi ruke pozadi, ili nosi fes
          u ruci, ili ga stavi na sto. To dobro pamtim. U jednoj pripovijetki hvali hodžu Đozu. To analitičari njegovih
          dijela nikada ne navode jer je tu lik hodže pozitivan, a taj lik je upravo uzeo iz naše medrese. Inspirisao
          ga naš nastavnik povijesti za ovog hodžu Đozu. Tražio je da čitamo. Srijedom smo kod Meše čitali poeziju.
          Više je volio da čitamo nego da pišemo. Čitali smo usmenu narodnu epsku poeziju, pjesme o Muji i Halilu
          Hrnjici. Budio je našu svijest. Samo, kažem, nije bio za srednje škole, nego za studente na fakultetu.“


          Piše: Bajro PERVA                 Nakičevića. Iako je u desetoj deceniji živo-  je dolazio s fesom. Nosi fes i stavi ruke po-
                                            ta, sada mu je 97. godina, zdravlje ga dobro   zadi, ili nosi fes u ruci, ili ga stavi na sto. To
                                            služi. Zatekli smo ga za sofrom. Koliko se   dobro pamtim. Ali nije bio za naš uzrast.
         S                                  Ručak mu je bio predah od silnog čitanja   temu Prvi snijeg’ i gotovo. Jednom ga je mi-
                                                                               Tako, dođe i kaže: ‘Djeco, danas pišete na
                                            moglo vidjeti, još uvijek je dobrog apetita.
                 Duranom Mrnđićem, uredni-
                                            i pisanja. Bio je okružen knjigama i novi-
                 kom dvotomne knjige Mustafa
                                                                               jenjao književnik Husein Dubravić Đogo i
                                                                               dao da pišemo o proljeću. Pita jednog uče-
                                            nama. Zaključili bismo da on u ovim go-
                 Busuladžić – sabrani radovi (1932.-
                 1945.), i Mehmedom Alagićem, na-
                                                                               napiše to na tabli, pa drugog to isto pita i
                                            Nakon pitanja za zdravlje i ugodnog raz-
          stavnikom vjeronauke i nekadašnjim učeni-  dinama ništa ne radi osim što – čita i piše.   nika: ‘Kako bi ti počeo pisati o proljeću?’ i
          kom Gazi Husrev-begove medrese, u Sarajevu   govora uz domaći čaj, Mrnđić mu uručuje   tako od svih tih odgovora napravi jedan
          posjećujem akademika prof. dr. Omera ef.   knjigu Mustafa Busuladžić i zahvaljuje na   zajednički početak sastava o proljeću i mi
                                            pomoći koju je pružio prilikom njenog pri-  krenemo pisati. Bilo nam je lakše s njim.
                                            premanja za štampu. Obradovan ovim po-  Sjećam se kako nas je Meša ispitivao drugi
                                            klonom, kazao je: „Rahmetli Mustafa i ja   dan u prvom razredu. Uđe. Baci dnevnik
                                            nismo bili toliko bliski, ali iz poštovanja šta   na sto i poče ispitivanje, sastavni i rastav-
                                            je on uradio i što je proživio približio sam   ni veznici. Jedan ne zna ništa, drugi tuc-
                                            mu se. I ovo naše današnje druženje lijepo   muc i tako do 15. u dnevniku, pa Mustafu
                                            je sjećanje na rahmetli Mustafu. Jedan nje-  pita, a on kao iz rukava, sve zna. Meša na
                                            gov učenik iz Šerijatske gimnazije, u kojoj   to: ‘E, hvala Bogu.’ U jednoj pripovijetki
                                            je Mustafa predavao historiju islama, dok   hvali hodžu Đozu. To analitičari njegovih
                                            bi šetao po učionici, govorio je: ‘Da osta-  dijela nikada ne navode jer je tu lik hodže
                                            nem, ne znam smijem li, nisam ništa kriv,   pozitivan, a taj lik je upravo uzeo iz naše
                                            da idem, ne znam kako da idem.’ Drago mi   medrese. Inspirisao ga naš nastavnik povi-
                                            je da je ova knjiga ugledala svjetlo dana.“  jesti za ovog hodžu Đozu. Tražio je da čita-
                                                                               mo. Srijedom smo kod Meše čitali poezi-
                                            BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST       ju. Više je volio da čitamo nego da pišemo.
                                            PREDAVAO MU MEŠA SELIMOVIĆ         Čitali smo usmenu narodnu epsku poeziju,
                                               Akademik Nakičević tokom naše posje-  pjesme o Muji i Halilu Hrnjici. Najljepše je
                                            te prisjetio se mnogih zanimljivih detalja   čitao neki Ruščuklija iz Kladnja. Dok smo
                                            iz prohujalih gotovo deset decenija svog   mi čitali, Meša je s rukama na leđima šetao
                                            života. Iz rodnog Teočaka odlazi u Tuzlu,   između klupa i pažljivo slušao. Budio je
                                            gdje upisuje Behram-begovu medresu. Iz tog   našu svijest. Samo, kažem, nije bio za sred-
                                            vremena posebno se sjeća profesora Meše   nje škole, nego za studente na fakultetu.“
                                            Selimovića: „Meša Selimović mi je pre-
                                            davao jezik i književnost u Behram-bego-  U ZENICI ODROBIJAO DESET GODINA
                                            voj medresi u Tuzli. Malo je bio čudan kao   Poslije Behram-begove medrese pro-
          Na korak do stote: prof. dr. Omer Nakičević  čovjek, a kao pisac, bio je vrhunski. Na čas   fesor Nakičević školovanje nastavlja u



         50  10/2/2023 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55