Page 54 - STAV broj 414
P. 54
DRUŠTVO
Željka Pavića poslao da donese žicu i sa- bio je krvav od rane koju je zadobio prili- smo išli kopati rovove prema položajima
blju i, kada je Pavić to donio, Šakić je vezao kom prisilnog kopanja rovova. Ranjen je u ARBiH sve do razmjene, a u večernjim
ruke Selmiru Šehiću i izveo ga iz prostorije zglob noge, a tom prilikom više bojovnika, satima ekstremisti HVO-a su dolazili u
gdje smo bili zatočeni. Ubrzo potom čuo koliko se sjećam, bila su trojica, psuju mu podrum da nas tuku.“ Zatočenici su raz-
sam da stavlja u pogon motorno vozilo. ‘balijsku majku’ i šutiraju po svim dijelo- mijenjeni 29. augusta 1993. godine, a kada
(...) Selmir se nakon ovoga više nije poja- vima tijela govoreći što nije ostao braniti se V. K. vratio u Vrpeće, njegova kuća je
vio, niti je bilo ko od nas smio da pita šta Turbe.“ Iz svjedočenja V. K. saznajemo da bila spaljena, pred njom je našao oca ubi-
je bilo sa Selmirom. Znam da je sutradan se mladić iz Turbeta zvao Adis i da je V. jenog pucnjem u glavu, a pred susjednom
Smajo, jedan od zatvorenika, čistio auto, K. bio s njim kada je ranjen u nogu, a iz kućom vidio je tijela Hatidže Karagić i
a kada sam ga pitao za to auto, rekao mi je svjedočenja B. Š., koji je isto bio prisutan njene kćerke Hajrije.
da je bilo krvavo i da ga je oprao.“ na kopanju rovova, da Adisu nije ukazana I svjedok B. Š. iz Vrbanje vođen je na
liječnička pomoć tog dana. kopanje rovova: „Sutradan smo opet išli na
ZLOČINI U „AKVARIJUMU“ „Istog dana“, stoji u daljem svjedoče- kopanje rovova, a ispred zatvora su nas pi-
I svjedok V. K. iz Vrpeći, civil ko- nju A. K, „21. jula 1993, HVO je zauzeo tali koje smo godište. Ja sam rekao da sam
jeg su pripadnici HVO-a uhapsili 18. jula naselje Vrpeć (...) i bojovnici su u zatvor 1953. Za izgovorenu riječ hiljada, a ne ti-
1993. godine, bio je prisutan kada je Slavko doveli i tri malodobna dječaka iz Kordi- suća, tada sam dobio dva udarca. Između
Šakić vezao Selmira i odveo ga. Iz njegovog ća, koje su izvodili na hodnik i tukli, tra- ostalog, morali smo po njihovom naređe-
svjedočenja saznajemo da je Selmir imao žeći da im kažu ko je na topovima ARBiH. nju pjevati ustaške pjesme i spominjati dr.
20 godina. I svjedok B. Š. iz Vrbanje bio Tog su dana bojovnici pljačkali i donosi- Antu Pavelića.“
je prisutan kada je Šakić odveo Selmira i li iz muslimanskih kuća vrednije stvari i
njegov opis događaja podudara se s priča- robu, a između ostalih zapazila sam da je MASAKR U VRBANJI
ma ostalih svjedoka koji su posljednji put opljačkanu robu donosio i Milijan Ko- Na „A listi“, spisku osumnjičenih za
vidjeli Selmira Šehića kako ga svezanog lak.“ Sutradan, 22. jula 1993, prema svje- ratni zločin protiv kojih ima dovoljno do-
odvodi Šakić. dočenju A. K., bojovnici su pokupili sav kaza za podizanje optužnice, koju je još
Svjedok A. K. se i sam našao na udaru: novac i nakit od zatočenika. „Pljačku su 2004. Haški tribunal dostavio Tužilaštvu
„Šakić mi je naredio da legnem potrbuške izvršili bojovnici koji se prezivaju Udov- BiH, a koju je nedavno objavio portal
na patos, a kada sam to uradio, rekao mi je čić, braća (...) i njihov rođak Pero. (...) Vi- „Istraga“, nalaze se imena sedam osum-
da pružim desnu ruku na kojoj je ugasio djela sam da je jedne prilike Željko Pavić njičenih da su zločine počinili na prostoru
cigaru, čik bacio na patos, a zatim naredio nakon verbalnog provociranja pendrekom općine Bugojno. Ista imena izgovorit će
da ga uzmem ustima i pojedem, što sam i po glavi udario zatvorenika koji se preziva i Abdulah Jeleč, predsjednik Udruženja
učinio. Nakon toga je na patos bacio foliju Basara.“ Svjedokinja A. K. kaže da je „tu za odbranu tekovina odbrambeno-oslo-
od cigareta, naredio da je uzmem jezikom i glavni bio Tomo Čović, a njegov zamjenik bodilačkog rata iz Bugojna, govoreći da
pojedem, što sam, također, morao učiniti. Zlatko Zelić.“ je SIPA još 2007. kompletirala cijeli slu-
(...) Naredio mi je da oližem njegove voj- Ali nisu svi bili neprijateljski raspolo- čaj protiv pripadnika HVO-a, jedinice
ničke čizme i da poližem pljuvačku koju je ženi. A. K. je kazala da su nju, i još dvije „Eugen Kvaternik“, koji su u julu 1993.
prethodno ispljunuo na patos. Sve sam to zatočene djevojke, neki od vojnika HVO-a ubili 54 civila bošnjačke nacionalnosti iz
morao da uradim. (....) Udario me je pen- spasili silovanja tako što su ih doveli da mjesta Vrbanja, Vrpeć, Crniče, Donjići i
drekom iza uha, od kog sam udarca bio u spavaju u sobu u kojoj su oni boravili, isti- Čaušlije. Imenima Ivice Barnjaka, Tomi-
polusvjesnom stanju, a Šakić je pendrekom čući ime Ivice Lozića. Posebno je opisala slava Čolića, Pere Galića, Josipa Kovače-
nastavio da me udara po leđima...“ Na kraju noć kada ju je izvjesni Krajina, pijan, oteo vića, Perice Marića, Nikole Šakića i Ivi-
je Šakić premlatio i preostale zatočenike, iz sobe, te je iz njegovih ruku spasio jedan ce Vučaka, Jeleč će dodati i imena Vinka
natjeravši ih da ližu krv s poda. „bojovnik iz Vrpeći“ koji je razvalio vrata Žuljevića i Slavka Šakića. Jelečeve riječi
Prema svjedočenju B. Š. iz Vrbanje, u sobe u koju ju je Krajina odveo. djelomično će biti potvrđene u maju 2015.
„Akvarijumu“ su bile zatočene 44 osobe, Svjedok V. K iz Vrpeći, civil, kojeg su godine, kada, nakon vijesti da je umi-
od toga, 28 muškaraca i 16 žena. Svjedo- pripadnici HVO-a uhapsili 18. jula 1993. rovljeni pukovnik HVO-a Vinko Žulje-
kinja A. K., opisujući situaciju od 21. jula godine, svjedočio je o odvođenju na ko- vić zvani Klica, nekadašnji zapovjednik
1993., kaže: „Tada je bilo oko 16:00, ulaze panje rovova i premlaćivanju: „Svaki dan Antiterorističke grupe „Garavi“, ubijen
dva bojovnika sa šljemovima na glavama.
Jednog od njih sam odranije poznavala iz
viđenja, jer sam ga zapazila i prije rata kao
konobara u ugostiteljskom objektu koji su
držali Udiljci. Kasnije mi je Sutka kaza-
la da se taj bojovnik zove Josip Kovačević
zvani Koča, a za drugog sam saznala da
mu je nadimak Tarzo. Po ulasku u tv-salu
ta dva bojovnika su skočila na mene i So-
raju, a zatim nam stavljaju nož pod grlo i
prijete mitraljezom, tražeći od nas da ka-
žemo ko je ubio Vučka (Mijo Vučak zvani
Mićo, pripadnik jedinice ‘Garavi’ HVO-a,
poginuo tokom napada na Vrbanju, nap.
aut.). (...) Na povratku iz kuhinje ispred
ulaza u objekat motela zapazila sam muš-
karca u civilnoj odjeći, kasnije sam saznala Pripadnici HVO pokraj
da je iz Turbeta. Taj mladić je ležao na tlu, Bugojna 1993. godine
54 10/2/2023 STAV