Page 54 - STAV broj 414
P. 54

DRUŠTVO



          Željka Pavića poslao da donese žicu i sa-  bio je krvav od rane koju je zadobio prili-  smo išli kopati rovove prema položajima
          blju i, kada je Pavić to donio, Šakić je vezao   kom prisilnog kopanja rovova. Ranjen je u   ARBiH sve do razmjene, a u večernjim
          ruke Selmiru Šehiću i izveo ga iz prostorije   zglob noge, a tom prilikom više bojovnika,   satima ekstremisti HVO-a su dolazili u
          gdje smo bili zatočeni. Ubrzo potom čuo   koliko se sjećam, bila su trojica, psuju mu   podrum da nas tuku.“ Zatočenici su raz-
          sam da stavlja u pogon motorno vozilo.   ‘balijsku majku’ i šutiraju po svim dijelo-  mijenjeni 29. augusta 1993. godine, a kada
          (...) Selmir se nakon ovoga više nije poja-  vima tijela govoreći što nije ostao braniti   se V. K. vratio u Vrpeće, njegova kuća je
          vio, niti je bilo ko od nas smio da pita šta   Turbe.“ Iz svjedočenja V. K. saznajemo da   bila spaljena, pred njom je našao oca ubi-
          je bilo sa Selmirom. Znam da je sutradan   se mladić iz Turbeta zvao Adis i da je V.   jenog pucnjem u glavu, a pred susjednom
          Smajo, jedan od zatvorenika, čistio auto,   K. bio s njim kada je ranjen u nogu, a iz   kućom vidio je tijela Hatidže Karagić i
          a kada sam ga pitao za to auto, rekao mi je   svjedočenja B. Š., koji je isto bio prisutan   njene kćerke Hajrije.
          da je bilo krvavo i da ga je oprao.“   na kopanju rovova, da Adisu nije ukazana   I svjedok B. Š. iz Vrbanje vođen je na
                                            liječnička pomoć tog dana.         kopanje rovova: „Sutradan smo opet išli na
          ZLOČINI U „AKVARIJUMU“               „Istog dana“, stoji u daljem svjedoče-  kopanje rovova, a ispred zatvora su nas pi-
            I svjedok  V. K. iz Vrpeći, civil ko-  nju A. K, „21. jula 1993, HVO je zauzeo   tali koje smo godište. Ja sam rekao da sam
          jeg su pripadnici HVO-a uhapsili 18. jula   naselje Vrpeć (...) i bojovnici su u zatvor   1953. Za izgovorenu riječ hiljada, a ne ti-
          1993. godine, bio je prisutan kada je Slavko   doveli i tri malodobna dječaka iz Kordi-  suća, tada sam dobio dva udarca. Između
          Šakić vezao Selmira i odveo ga. Iz njegovog   ća, koje su izvodili na hodnik i tukli, tra-  ostalog, morali smo po njihovom naređe-
          svjedočenja saznajemo da je Selmir imao   žeći da im kažu ko je na topovima ARBiH.   nju pjevati ustaške pjesme i spominjati dr.
          20 godina. I svjedok B. Š. iz Vrbanje bio   Tog su dana bojovnici pljačkali i donosi-  Antu Pavelića.“
          je prisutan kada je Šakić odveo Selmira i   li iz muslimanskih kuća vrednije stvari i
          njegov opis događaja podudara se s priča-  robu, a između ostalih zapazila sam da je   MASAKR U VRBANJI
          ma ostalih svjedoka koji su posljednji put   opljačkanu robu donosio i Milijan Ko-  Na „A listi“, spisku osumnjičenih za
          vidjeli Selmira Šehića kako ga svezanog   lak.“ Sutradan, 22. jula 1993, prema svje-  ratni zločin protiv kojih ima dovoljno do-
          odvodi Šakić.                     dočenju A. K., bojovnici su pokupili sav   kaza za podizanje optužnice, koju je još
            Svjedok A. K. se i sam našao na udaru:   novac i nakit od zatočenika. „Pljačku su   2004. Haški tribunal dostavio Tužilaštvu
          „Šakić mi je naredio da legnem potrbuške   izvršili bojovnici koji se prezivaju Udov-  BiH, a koju je nedavno objavio portal
          na patos, a kada sam to uradio, rekao mi je   čić, braća (...) i njihov rođak Pero. (...) Vi-  „Istraga“, nalaze se imena sedam osum-
          da pružim desnu ruku na kojoj je ugasio   djela sam da je jedne prilike Željko Pavić   njičenih da su zločine počinili na prostoru
          cigaru, čik bacio na patos, a zatim naredio   nakon verbalnog provociranja pendrekom   općine Bugojno. Ista imena izgovorit će
          da ga uzmem ustima i pojedem, što sam i   po glavi udario zatvorenika koji se preziva   i Abdulah Jeleč, predsjednik Udruženja
          učinio. Nakon toga je na patos bacio foliju   Basara.“ Svjedokinja A. K. kaže da je „tu   za odbranu tekovina odbrambeno-oslo-
          od cigareta, naredio da je uzmem jezikom i   glavni bio Tomo Čović, a njegov zamjenik   bodilačkog rata iz Bugojna, govoreći da
          pojedem, što sam, također, morao učiniti.   Zlatko Zelić.“           je SIPA još 2007. kompletirala cijeli slu-
          (...) Naredio mi je da oližem njegove voj-  Ali nisu svi bili neprijateljski raspolo-  čaj protiv pripadnika HVO-a, jedinice
          ničke čizme i da poližem pljuvačku koju je   ženi. A. K. je kazala da su nju, i još dvije   „Eugen Kvaternik“, koji su u julu 1993.
          prethodno ispljunuo na patos. Sve sam to   zatočene djevojke, neki od vojnika HVO-a   ubili 54 civila bošnjačke nacionalnosti iz
          morao da uradim. (....) Udario me je pen-  spasili silovanja tako što su ih doveli da   mjesta Vrbanja, Vrpeć, Crniče, Donjići i
          drekom iza uha, od kog sam udarca bio u   spavaju u sobu u kojoj su oni boravili, isti-  Čaušlije. Imenima Ivice Barnjaka, Tomi-
          polusvjesnom stanju, a Šakić je pendrekom   čući ime Ivice Lozića. Posebno je opisala   slava Čolića, Pere Galića, Josipa Kovače-
          nastavio da me udara po leđima...“ Na kraju   noć kada ju je izvjesni Krajina, pijan, oteo   vića, Perice Marića, Nikole Šakića i Ivi-
          je Šakić premlatio i preostale zatočenike,   iz sobe, te je iz njegovih ruku spasio jedan   ce Vučaka, Jeleč će dodati i imena Vinka
          natjeravši ih da ližu krv s poda.  „bojovnik iz Vrpeći“ koji je razvalio vrata   Žuljevića i Slavka Šakića. Jelečeve riječi
            Prema svjedočenju B. Š. iz Vrbanje, u   sobe u koju ju je Krajina odveo.   djelomično će biti potvrđene u maju 2015.
          „Akvarijumu“ su bile zatočene 44 osobe,   Svjedok V. K iz Vrpeći, civil, kojeg su   godine, kada, nakon vijesti da je umi-
          od toga, 28 muškaraca i 16 žena. Svjedo-  pripadnici HVO-a uhapsili 18. jula 1993.   rovljeni pukovnik HVO-a Vinko Žulje-
          kinja A. K., opisujući situaciju od 21. jula   godine, svjedočio je o odvođenju na ko-  vić zvani Klica, nekadašnji zapovjednik
          1993., kaže: „Tada je bilo oko 16:00, ulaze   panje rovova i premlaćivanju: „Svaki dan   Antiterorističke grupe „Garavi“, ubijen
          dva bojovnika sa šljemovima na glavama.
          Jednog od njih sam odranije poznavala iz
          viđenja, jer sam ga zapazila i prije rata kao
          konobara u ugostiteljskom objektu koji su
          držali Udiljci. Kasnije mi je Sutka kaza-
          la da se taj bojovnik zove Josip Kovačević
          zvani Koča, a za drugog sam saznala da
          mu je nadimak Tarzo. Po ulasku u tv-salu
          ta dva bojovnika su skočila na mene i So-
          raju, a zatim nam stavljaju nož pod grlo i
          prijete mitraljezom, tražeći od nas da ka-
          žemo ko je ubio Vučka (Mijo Vučak zvani
          Mićo, pripadnik jedinice ‘Garavi’ HVO-a,
          poginuo tokom napada na Vrbanju, nap.
          aut.). (...) Na povratku iz kuhinje ispred
          ulaza u objekat motela zapazila sam muš-
          karca u civilnoj odjeći, kasnije sam saznala   Pripadnici HVO pokraj
          da je iz Turbeta. Taj mladić je ležao na tlu,   Bugojna 1993. godine



         54  10/2/2023 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59