Page 58 - STAV broj 414

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (149)
IGRANKA ZA

TRIDESET ČETNIKA

Nanišanio je i opalio. Dugi rafal, nekoliko kratkih, opet dugi. Svi
smo zapucali. Četnička linija se zaljuljala. Iznenađenje potraja
Piše: Amir HASANOVIĆ
samo trenutak, a onda se svi strmoglavo pobacaše na zemlju.
Razlijegaše se krici ranjenih i bijesni uzvici i psovke ostalih.

olina ispod Krečana bijelila se Hamza je bio šćućuren ispod Emirovih i spuštao na samu ivicu šume i zavinutih
pod snježnim pokrivačem. Ham- mojih nogu. “Eto im rata i junaštva! Sakri- glava pažljivo osmatrali horizont. Hladna
za je nevješto rukom pokazao na ju se u vukojebinu i granatiraju.” Kanona- svjetlost odbijala se o bijele ogrtače koje
Dlijevu stranu. Dolje preko malog da je odjekivala na sve strane. Romantič- su nosili preko uniformi. Na glavama su
žuboravog potoka, koji nije bio smrznuo, na tišina prohladnog zimskog popodneva imali bijele kape. Bilo je hladno, para od
svuda su, i lijevo i desno, bili utabani tra- netragom je nestala, zamijenila ju je huka disanja izvijala se kao dim cigarete. Još
govi u snijegu. Tijelom me prošla jeza. granata velikog kalibra koje su prelijetale smo ih jasnije vidjeli kada su se prebacili
Sišli smo niz brežuljak a da nismo stigli iznad nas. Noseći smrt prema Gradačcu, odmah do šikare kroz koju je motao putić
provjeriti lijevu bočnu stranu. Nismo s granate su ostavljale vatreni trag na kri- prema uzvisini.
potpunom sigurnošću znali jesu li četnici stalno čistom nebu. Detonacije ispaljenja Motorola u Samirovim rukama tiho
zauzeli rovove na samoj ivici proplanka, odbijale su se o okolna brda i ponovo, iz- zašušta. “Lovac, prijem, mi smo na polo-
a nismo imali ni još mnogo vremena do gubivši prvobitnu jasnoću, mnogostruko žaju, možete krenuti.” Bio je to znak koji
sumraka, moralo se brzo djelovati. Samir uvećane, u zaglušujućoj buci, vraćale u smo s nestrpljenjem očekivali. Ustali smo
i Mustafa bili su na desnoj strani sa svo- dolinu. Cio sat trajala je ovo bespoštedno i u koloni krenuli uskom stazom preko
jih sedam ljudi. barbarsko divljanje. Dolje u gradu uzbune potočića. Cilj nam je bio da se dočepamo
Mi smo ostali zakovani u ovoj dolini i sirene za opću opasnost neprestano su šikare jer će nam ona biti vizualna zaštita
jer nismo dobijali naredbu za napredo- zavijale. Njihovo jaukanje nadglasavale od četnika ako su zaposjeli taj dio linije.
vanje. Nismo znali ni jesu li se izviđači su teške i potmule eksplozije. Hamza podiže ruku. Svi stadosmo.
vratili na vrijeme. Uglavnom, spremno U pauzama između detonacija vla- Čuli smo neki zvižduk, ali nismo raza-
smo čekali novu naredbu. Gore na prav- dala je nestvarna, mrtva tišina. Kratka znavali odakle je došao. Čučnuli smo i
cu Vide i prema Požarikama odjekivale čistina dijelila je šumu od brdeška koje razgledali oko sebe. Najednom, lijevo od
su jake detonacije. se vertikalno penjalo i jasno ocrtavalo na nas, iz šumarka se pojaviše tri vojnika. Vi-
Pomalo sam osjećao hladnoću jer smo horizontu. Iznad brdeška, na visoravni, djeli smo odmah da su to naši. Pogureno
u snijegu bili nekih pola sata. Zagrijali nalazili su se četnički položaji. Litica je trčeći, brzo su nam prišli. Jedan od njih,
smo se dolazeći i sada smo se polahko hla- predstavljala prirodnu barijeru i nepre- onako zadihan, objasni nam nabrzinu da
dili. Nije bilo nimalo ugodno. Pogledao lazan bedem svakome ko se namjeravao su izviđali teren prije sat, da linija nije
sam na sat. Bilo je pola jedan i postajalo popeti. Uska, strma stazica na lijevoj stra- zauzeta, ali su na ivici šume primijetili
je sve hladnije. ni bila je minirana. četnike u pokretu. Zbog brisanog terena,
Odjednom iz smjera visoke šume, neg- Deveterica ljudi iz naše druge gru- nisu mogli ići dalje.
dje u daljini, ponovo odjeknuše plotuni. pe ležali su tačno ispod putića koji se Ustali smo i krenuli naprijed. Pridruži-
la su nam se i ova tri momka iz Gradačca.
Na rubu šikare sreli smo se s Mustafinom
grupom. Bili su s naše desne strane uda-
ljeni ne više od petnaest metara.
Polahko smo se kretali prema ivici
proplanka. Napravili bismo nekoliko
koraka, a onda čučnuli i osluškivali, pa
ponovo kretali...
Pitao sam se šta ako neko ovdje bude
teško ranjen; kako i kuda izvući čovjeka?
Mustafa i njegovi momci izašli su na
proplanak i odmah zalegli. I mi smo po-
lahko, jedan za drugim, izlazili i puzeći
išli još nekoliko metara naprijed. Očito je

58 10/2/2023 STAV