Page 59 - STAV broj 414
P. 59
I ne izvirujte puno. Još nešto. Naši su iza
njih. Linija je zalomljena i naš zadnji rov
je na ivici one šume. Mi ćemo odvući čet-
nike. Možda sve bude dobro. Samo mi se
nemojte junačiti da mi koga ovdje teško
rani. Kad ja zapucam, počnite.”
Četnici su sporo izlazili na čistinu. Njih
tridesetak. Već smo im mogli razaznavati
lica. Mustafa polahko izbaci puškomitra-
ljez ispred sebe. Igranka je mogla početi.
Nanišanio je i opalio. Dugi rafal, ne-
koliko kratkih, opet dugi. Svi smo zapu-
cali. Četnička linija se zaljuljala. Iznena-
đenje potraja samo trenutak, a onda se
svi strmoglavo pobacaše na zemlju. Ra-
zlijegaše se krici ranjenih i bijesni uzvici
i psovke ostalih.
Odjeknula je zatim detonacija nekoli-
ko ručnih granata i opet su se začuli vika
i psovke s četničke strane. Njihovi rafali
postali su mnogo rjeđi, a meci su zujali
visoko iznad nas.
Miralem viknu da ustanemo i pođe-
mo lijevo prema rovovima. Bilo je to ri-
zično, ali smo krenuli. Rafali su sada si-
jevali na sve strane. Miralem i Ibrahim
prvi su išli naprijed. Mi smo zalijegali u
snijeg i ustajali pucajući u razmacima.
Rovovi su nam bili nadohvat ruke. Mo-
gli smo u snijegu razaznati tranšeje koje
su se pružale i lijevo i desno prema padi-
ni. Uskočili smo unutra. Razgledali smo
lijevo-desno, nije bilo nikoga. Četnici su
očito u isto vrijeme kad i mi krenuli pre-
ma njima. Svuda su se mogla primijetiti
teška oštećenja grudobrana od granata.
Jedna od zemunica bila je u potpunosti
devastirana.
Huka minobacačkih granata sručila
se preko nas na poljanu. Dižući u zrak
velike komade zemlje, mine su padale
svuda ispred nas. Naši minobacači dali
su nam podršku u pravom trenutku.
Četnici su se uz sporadičnu pucnjavu
počeli povlačiti prema šumi iz koje su
došli. Bliže nama u snijegu su ostala ti-
jela njihovih vojnika.
Uskoro nam je stiglo pojačanje, a za
nepunih sat linija je u potpunosti bila
spojena s lijevim bokom. Novopristigli
bilo da četnici nisu zauzeli rovove. S ovog momci puzeći su izvukli tri mrtva agre-
mjesta mogli smo vidjeti sve ispred sebe. Huka minobacačkih sorska vojnika. Snijeli su ih dolje na sami
Miralem me pogodi grudom snije- puteljak. Jedan od njih bio je veoma mlad.
ga. Okrenuo sam i vidio da mi pokazuje granata sručila se preko Glava i kosa bile su mu u snijegu koji se
prema šumi. Svi naši prebacili su se na nas na poljanu. Dižući počeo smrzavati.
njegovu stranu. Čučnuo sam ispod drveta da se malo
Oprezno izvirujući, ugledao sam razvi- u zrak velike komade odmorim. Zažmirio sam i razmišljao o
jenu četničku kolonu kako izbija na čisti- zemlje, mine su padale toplom krevetu i pucketanju drva u špo-
nu. Išli su i razgledali lijevo-desno nešto retu. Mogao sam osjetiti tu toplinu na
govoreći. “Slušajte”, reče Mustafa, “kad svuda ispred nas. Naši svom licu.
dođu na pola čistine, pucamo. Razvucite Huk i detonacija granate u šumi prenu
se. Po desetak metara lijevo i desno. Po minobacači dali su me iz polusna. Ustao sam i stavio šljem
jedan rafal. Samo po jedan. I trk. Nema nam podršku u pravom na glavu. Škrto zimsko sunce zalazilo je
zaustavljanja do sljedeće kose. One gore. u zenitu, dolazio je prvi sumrak. Valjalo
Dok skontaju šta se dešava, bit ćemo ondje. trenutku. je krenuti dalje. n
STAV 10/2/2023 59
