Page 53 - STAV broj 301

Prliću i drugima nije, naravno, bilo ni
na kraj pameti. Više je nego očito da her-
cegbosanski prvaci ovakvo finale nisu
očekivali! Najilustrativniji primjer zato
je Bosanska Posavina.”
Ratkušić je brižno bilježio i mirnodop-
ske sistemske diskriminacije provođene
nad Bošnjacima u Hercegovini koje je on u
jednom od svojih tekstova nazvao mirno-
dopskom agresijom. U januaru 2005. godi-
ne u Preporodu je, pored ostalog, napisao:
“Sagledavajući brojna kretanja u druš-
tvu, postratna upozorenja da bi nakon ratne
agresije spram Bošnjaka mogla uslijediti
ona mirnodopska danas se više nego oči-
to potvrđuje. Istina, njeno sagledavanje
daleko je kompliciranije s obzirom na to
da se ona na širu populaciju manifestira
na posredan način.... Ova vrsta agresije
najizrazitija je u onim područjima u koji-
ma su Bošnjaci raznoraznim ratno-porat-
nim spletkarenjima dovedeni u poziciju
manjine. Položaj Bošnjaka, kao kultur-
no-povijesnog realiteta, u Hercegovini je
neuporedivo gori nego što je to bio prije
nekoliko godina. Ono što je pregovorima
u Beču, nakon potpisivanja Vašingtonskog
sporazuma, od bošnjačkih pregovarača
iznuđeno teškom mukom, a to je da se u
Hercegovačko-neretvanskom kantonu, u
Enes Ratkušić kome su Hrvati postali većinom, zahvalju-
jući etničkom čišćenju kao i realiziranim
gotovo nikako. Činilo se da će prijedlog mi je u jednom podužem razgovoru veliki konceptom preseljenja, odnosno naselja-
visokog predstavnika Paddyja Ashdowna borac za slobodu i kulturno-civilizacijsku vanjem Hrvata iz Srednje Bosne, osigura
na koncu ipak donijeti rješenje. Ali nije. emancipaciju Bošnjaka gospodin Teufik ravnopravnost Bošnjaka, definitivno je
Štaviše, političke konfrontacije njegovim Velagić. Nema vraćanja na staro! U de- izgubljeno. Tragične posljedice inicijati-
su Statutom samo razbuktane. No, niti je- mokratiji je spas, jer demokratija može ve, poduzete od samih Bošnjaka, koji su
dan dokument, pa čak ni Statut Grada, nisu voditi u veću ili manju krizu, ali nikad u navodno u ime viših ciljeva reintegracije
bili razlogom da budu čak ni poštovani, a katastrofu! Totalitarizam uvijek i u pravi- Bosne i Hercegovine poduzeli aktivnosti
kamoli implementirani... Grad već više od lu vodi u katastrofu!” U istim novinama na ukidanju kantona s posebnim statusom,
dviju decenija egzistira u znaku podjela. u tekstu Skupo plaćana šutnja iste godine danas se očituju kao nastavak agresije na
Upravo zato, i bez ulaženja u eventualne Ratkušić pojašnjava razlike u poimanju Bošnjake koja je završetkom rata, ali i
kombinacije o hrvatskom stolnom gradu, srpske i hrvatske politike o tome šta su to specifičnim odredbama Vašingtonskog
bjanko realizacija spomenutog prijedloga nacionalni prostori: “Nikakva teritorijalna sporazuma bila obustavljena... Bošnjač-
u izvjesnom bi smislu amnestirala neodgo- podjela, ma kako bila skrojena, ne bi bila u ke ruke u Vladi Kantona u tom su pogle-
vornost kao način političkog djelovanja.” stanju zadovoljiti političku filozofiju koja du apsolutno nebitne... Budžetske stavke
‘srpsku zemlju’, samim time ‘srpsku dr- najbolji su pokazatelj realnosti bestijalne
DEMOKRATIJA NEMA ALTERNATIVE žavu’, vidi svugdje tamo gdje ima i jedna agresije kojoj su Bošnjaci danas izloženi.”
U tekstu Demokratija nema alternative, srpska kuća! Ekskluzivno pravo na takav
objavljenom u Preporodu aprila 1995. godi- ‘politički rezon’ imaju dakako isključivo MOSTARSKA ULICA NAZVANA
ne, Ratkušić, skoro proročanski, ukazuje Srbi! (...) Protagonisti srpske političke HITLEROVIM IMENOM
na jedini spasonosni izlaz Bosne i Herce- strategije nisu, međutim, za razliku od Jedan od dugotrajnih problema koji i
govine u evroatlantske integracije. U tom naših zapadnih komšija, svoje namjere danas opterećuje mostarsku svakodnevi-
tekstu Ratkušić kaže: prema Bosni pretjerano sakrivali, te je i cu jeste pitanje o promjeni naziva ulica. O
“Reafirmacija povijesno sahranjenih njihove planove bilo neuporedivo lakše tome je Ratkušić u tekstu Između NDH-ov-
političkih opcija ne može doprinositi iz- razotkriti. Hrvatsko nezadovoljstvo, kad ske zaluđenosti i partizanske nepogrešivosti
gradnji slobodne, nezavisne i suverene je Dayton u pitanju, predstavlja daleko napisao: “Najviše spominjane ulice, u tom
Bosne i Hercegovine. Povijest nam bilo interesantniji problem! Njihov se slučaj kontekstu, jesu one Mile Budaka, Vokića
kakav eksperiment u tom pogledu ne bi u najkraćem sastoji u sljedećem: Bosan- i Lorkovića. Bez obzira na sve naprijed
oprostila. Demokratska budućnost Bo- ski Hrvati nisu, sa stajališta hrvatsko-srp- izrečeno, van je svake sumnje da će ovaj
sne, dakle, nema alternative. Treba zato skih dogovora oko Bosne, dobili ništa?! posao, kao i svaki drugi, kad je o Mosta-
podržati i do kraja afirmirati onu opciju Sve ono što su ovim sporazumom dobili ru riječ, zasigurno potrajati?! Poslijerat-
na čijoj su se realizaciji demokratske sna- bosanski Hrvati prisiljeni su artikulirati no iskustvo o tome najzornije svjedoči.
ge ove zemlje odlučile istrajati. ‘Vi mlađi kroz zajedničku Federaciju, što Bobanu, S druge strane, grad na Neretvi s ovom
se morate izboriti za demokratiju’, rekao Benderu, Kordiću, Blaškiću, Markoviću, vrstom problema ne susreće se prvi put.

STAV 10/12/2020 53