Page 25 - STAV broj 300

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Na postizbornom čaju

I ON ĆE BITI I PROĆI

Dakle, nije on, kako veliš, Božija kazna, niti nas preko njega Bog
kažnjava. Do nas je, isključivo do nas, jer da u ovom gradu, pardon
kasabetini, postoji bilo šta od ovog što sam naveo, a, eto, ne
postoji, taj bi hronični hejter Tuzle i svega tuzlanskog odavno bio
prepoznat, kažnjen na izborima, detroniziran i smješten ondje gdje i
spada, u temeljit politički i ljudski zaborav
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ

akon džume, stojim u džamij- U kafiću, osim dva konobara, suče- nikakvog specijalnog povoda nije bilo,
skom haremu s drugom N. Dugo lice sjedi samo mlađahni par. Friško su a tom je prilikom, parafraziram, grado-
se nismo vidjeli pa, premda je zaljubljeni, jasno to vidim u njihovim načelnik Sarajeva rekao kako je krajnje
Ndan jako hladan, praćen povre- zažarenim pogledima i govoru tijela. Eh, vrijeme da se prekine s ružnom prak-
menim udarima ledenog vjetra, nakratko djeco, djeco, pomislih, volite se dok još som posthumnog odavanja počasti ve-
zastajemo, guramo promrzle ruke dubo- možete, dok vremena za usplamsalu lju- likim umjetnicima i da to treba činiti
ko u džepove i razgovaramo o koječemu. bav imate, ubrzo ćete, brže no što mo- za njihovog života. E, to je pravi grad!
On je, pak, vidno umoran, neispavan, žali žete i zamisliti, sagorjeti u razbuktaloj U Tuzli se nešto slično nikad ne bi de-
se na bolove u glavi, lijevom uhu i oku. emotivnoj vatri koja vas sad tako ugod- silo. Zašto? Zato što Tuzla nije grad
Veli, dok mu predlažem da se maknemo no grije, a kad zgasne, kad od nje ostanu nego ogromna kasabetina, obezličena,
s vjetrometine, a on kratkim pokretom ugarci i pepeo, okretat ćete na ulici glave bez mirisa i ukusa, bez ikakve želje da
ruke odbija, da se prethodne večeri oku- jedno od drugog. se trgne iz provincijalnog drijemeža,
pao, nedovoljno utoplio u slabo zagrijanoj Sjedamo i poručujemo čajeve. bez iole snažnog i artikuliranog gra-
kući i jutro dočekao sav nikakav. – Kako se osjećaš? đansko-intelektualnog supstrata, pa,
– Slušaj! Nisi dobro i ovdje ni sekunde – Bolje. Prija mi ovaj čaj, uzet ću još prema tome, nikakvo čudo što nam se
duže ne možemo ostati. Hoćeš li da po- jedan. “petoizabranik” uporno ne skida s leđa,
đemo kući ili da sjednemo u neki kafić? – Uzmi, ko ti brani?! jer u takvom autističnom ambijentu, za
– Idemo u kafić. I ne boj se, nisam bo- – Ovaj ponovo pokupi kajmak, po peti njega idealnom, naprosto mu se može
lestan, ovo mi se i ranije dešavalo. put zaredom. Jadna li nam majka. Pred činiti to što čini. Dakle, nije on, kako
Dok šutke koračamo ulicom, uoča- nama su još četiri godine čemera i jada. veliš, Božija kazna, niti nas preko njega
vam da skoro svi prolaznici nose zaštitne Znaš, razmišljao sam o svemu, o njemu, Bog kažnjava. Do nas je, isključivo do
maske, čega se, kao elementarne preven- o nama Tuzlacima i zaključio da je on, nas, jer da u ovom gradu, pardon kasa-
tivne mjere, do prije koji dan rijetko ko ustvari, Božija kazna. Preko njega nas betini, postoji bilo šta od ovog što sam
pridržavao. Dakle, razmišljam, strah je dragi Bog kažnjava. Šta ti kažeš? naveo, a, eto, ne postoji, taj bi hronični
ipak strah, najdjelotvornije preventivno – I on će biti i proći. hejter Tuzle i svega tuzlanskog odavno
sredstvo, a ovi zakrabuljeni, neznani mi – To je sve? bio prepoznat, kažnjen na izborima, de-
prolaznici konačno su shvatili da smo svi – Sve. troniziran i smješten ondje gdje i spada,
u istom loncu, da izlaska iz njega, barem – Ne bih se složio. I sam dobro znaš, u temeljit politički i ljudski zaborav.
zasad, nema i da je ono što se svakodnev- osjetio si na svojoj koži, da je taj lik to- – Ljut si?
no dešava nekom drugom blizu, preblizu, kom proteklih godina, iz razloga koji su – Ni najmanje. Zašto bih bio? Tek
tek korak ili dva od svih nas. normalnom čovjeku teško shvatljivi, mar- opserviram ono što svako iole razuman
– Jesi li primijetio da svi nose maske? ginalizirao, izopćio i indirektno prognao u ovoj kasabetini odlično zna.
– Jesam. iz ovog nesretnog grada nebrojene kvali- – Pa, šta nam je činiti?
– Boje se, jako se boje, i eto potvrde da tetne i vrijedne ljude koji su... – Živjeti ono što nam život daje. Re-
za gušenje bilo kakvog građanskog nepo- – Relativno skoro, u Sarajevu, u Vi- cimo, u miru popiti ovaj čaj.
sluha ništa učinkovitije od straha nema. jećnici, upriličena je književna večer – U pravu si. Hajde onda da živimo ono
– Zvučiš kao kakav totalitarist, ali posvećena liku i djelu Dževada Kara- što nam život daje, pa makar to bio i čaj!
mogao bih se složiti. hasana. Ako se ne varam, za takvo šta – Hajde! n

STAV 3/12/2020 25