Page 79 - STAV broj 300
P. 79
otkud je došao i šta biva poslije njega,
nije samo utjeha, već i prevlast čovjekova
nad životnim nagonima. U poetici Al-
mina Kaplana takav životni nagon zna
samo za ovo ovdje, za ovdje dolje, kako
bi rekli Francuzi, i u njemu pronalazi
sve smislove, svu dubinu, sva značenja.
Kupola ima krivulju neba
A sedžda – oblik Havina tijela
Kad na nju padneš
Kao kišobran ti se sapne zemlja.
/Džamija/
Poezija je beskonačni poliedar i na sva-
koj njegovoj strani mogla bi se reflektirati
zanosna i promjenjiva stvarnost. Imajući u
vidu da čovjek ne posjeduje u sebi centar
za gravitaciju, možemo reći da je pjesma
njegovo središte, kompas koji ga usmje-
rava prema nepodmitljivom ognjištu sno-
va. Poezija je jedinstvena umjetnost koja
može da dâ svjetlost i boju tom mračnom
domu: svijetu. Ona je više od stvarnosti
koja se sama po sebi izražava i prenosi.
Ona je izbor zanosâ koji nas izvlače iz
onoga što nam je još uvijek nepoznato, a
što, uglavnom intuitivno, slutimo. Kapla-
nova poezija neka je vrsta univerzalnog
rječnika čuda, a ujedno je i odraz indivi-
dualne kozmogonije jer “majka je kožna
futrola za očaj”, “u haremu preko puta,
čete zelenih nišana”, “selo Ravno rezer-
vni je točak zemlje Hercegove”, “voćke u
stavu mirno, dio su Velike vojne parade”,
pčele, freze, čatrnje, odrinje, humačkuše,
kafezi, zaperci i lužina dio su Kaplanovog
simboličkog arsenala.
Dakle “oči” ove poetike gledaju u ne-
vidljivo i nemoguće moguće. One traže
svog čitaoca u prvom i posljednjem od
ljudi, ali, također, i kod svih onih između.
Kaplanova poetika posjeduje sopstveni ko-
deks s kojim otvara šifrirana vrata svijeta,
a ključ je autentičnost govora i nepatvo-
rena nevinost duše, bilo da je posmatra-
mo kao besmrtni nebeski princip ili kao
duhovni princip koji se javlja neovisno
o svom psihičkom uporištu.
Posve je neobično, a u našim knji-
ževnim prilikama i iznimno dragocje-
no kakvim se širokim prostorom kreću
Kaplanova poezija neka je vrsta univerzalnog rječnika poetske, imaginativne i simboličke slike
Almina Kaplana.
čuda, a ujedno je i odraz individualne kozmogonije jer U jednom izrazito modernom poetskom
“majka je kožna futrola za očaj”, “u haremu preko puta, izrazu sadržana je jezička drevnost bosan-
skog govora koji kroz magmu narodne mu-
čete zelenih nišana”, “selo Ravno rezervni je točak zemlje slimanske tradicije sublimira, kristalizira i
Hercegove”, “voćke u stavu mirno, dio su Velike vojne oplemenjuje, ujedno bivajući dio najznačaj-
nijih produkata svjetskih i evropskih poet-
parade”, pčele, freze, čatrnje, odrinje, humačkuše, kafezi, skih dosegnuća u ovom stoljeću (od Ezre
Pounda, T. S. Eliota, do Josifa Brodskog i
zaperci i lužina dio su Kaplanovog simboličkog arsenala Juana Josea Padrona). n
STAV 3/12/2020 79
