Page 75 - STAV broj 300

Po odlasku u penziju, u džematu Kalići
ostao je još pet godina, dok nije napravlje-
na imamska kuća i zaposlen novi imam.
Potom je s hanumom otišao na hadž i po
povratku s hadža postavljen je za imama
u Bradvama. I u ovom je džematu ostao
dok nije došao novi, stalni imam. Služ-
bovao je četiri i po godine. Poslije služ-
bovanja u Bradvama zastalno se vraća u
svoje Donje Moštre i prihvata mujezin-
sku dužnost, koju je do tada, više od 60
godina, obavljao njegov brat Ševko. Gdje
je god službovao, bio je uzor i starijim i
mlađim generacijama.
Na pitanje kad je bilo teže raditi u
imamskoj službi, nekada, kad je on po-
činjao, ili sada, odgovorio je:
“Grdna rano, pod kakvim smo mi
uvjetima radili, a kakve uvjete imaju
današnji imami... Puno je teže bilo u to
vrijeme. Nisi smio harfa učiti, nisi smio Grdna rano, pod kakvim Neizostavna je bila i tema o koroni i
dnevnik imati, nisi smio dijete upisati, minulim ratovima. Kazao je: “Bilo je ra-
nisi mu smio eventualne izostanke pi- smo mi uvjetima radili, tova, požara, raznih bolesti, ali da je cijeli
sati. Bio si sretan kad dijete otvori vrata svijet na udaru, to nikad ranije nije bilo.
i nazove ti selam. Sam sam pisao sufa- a kakve uvjete imaju Mene još nije zakačila niti nekog u mojoj
ru. Usprkos teškim uvjetima, ja sam u današnji imami... Puno porodici. Hvala dragom Bogu. Što se tiče
jednom malom džematu imao i do 150 ratova, zapamtio sam dobro i Drugi svjet-
djece u mektebu. Ako su roditelji čvr- je teže bilo u to vrijeme. ski rat. Kad je počeo, bio sam prvi razred
sto stali iza djece, ta djeca su bila odlič- osnovne škole. Kod nas se nije puno ni
ni učenici. Iza neuspjeha pojedine dje- Nisi smio harfa učiti, nisi osjetio. Bili smo užasnuti onim što smo
ce opet su stajali njihovi roditelji. Nisu smio dnevnik imati, nisi saznali za pokolj Bošnjaka u istočnoj Bo-
ih podsticali da budu redovni i da bolje sni. Doduše, tad nije bilo ovih medija pa
uče. Primjera radi, otac zatraži od dje- smio dijete upisati, nisi mu su vijesti sporo stizale. Mi djeca smo zna-
teta da ode u prodavnicu da mu kupi smio eventualne izostanke li svoje: škola, čuvanje hajvana. Svako je
cigarete, ono kaže da treba u mekteb, imao svoju obavezu.”
a babo odgovori: ‘Idi ti meni kupi što pisati. Bio si sretan kad
treba, a danas ne moraš ići u mekteb.’ BILO JE VIŠE DJECE I RAHATLUKA
Ja kao muallim nisam smio otići rodi- dijete otvori vrata i nazove Dobri efendija Ahmed, kad pravi us-
telju i pitati ga zašto je indiferentan za ti selam. Sam sam pisao poredbu refleksije života ljudi nekad i sad,
dječije pohađanje mekteba. Nisam imao podvlači: “Tada su ljudi bili rahatniji i
problema s doušnicima UDBA-e. UDBA sufaru. Usprkos teškim zadovoljniji. Kad sam došao na službu u
je više pratila one imame koji su imali Kaliće, upoznao sam dvojicu braće koja
veću islamsku i opću naobrazbu. Mi s uvjetima, ja sam u jednom su živjela u jednoj kući s dvije sobe. Bili
imamskim ispitom nismo im bili inte- malom džematu imao i do su podijeljeni. Jedan je imao šest cura i
resantni kao hafiz Džemal ef. Omerbe- dva sina, a drugi pet cura. Jedan brat je
gović, pa Abdulah ef. Ganić, pa Rasim 150 djece u mektebu živio u jednoj sobi s desetero, a drugi brat
ef. Šabanović, moj hodža. Oni su njih u drugoj sobi sa sedmero čeljadi. Uz dvi-
redovno pratili.” je sobe imali su još i mutvak. U njemu su
Konjicu, na Smrčevice na vakufskoj općini bili sačevi i spremala se hrana. Jelo se za
NAJTEŽE JE BILO POSTITI U VRIJEME i u Gvožđanske stanove u fojničkoj općini. sofrom i iz jedne čase. Nije bilo struje, a
ŽETVE I VRŠIDBE ŽITA “Na planini Zec imaju toponimi Vra- svi zadovoljni. Inače, nije bilo kuće koja
Hadži Ahmed-efendija živo se sjeća nja, Gunjača... Na Vranji sam upoznao nije imala petero pa naviše djece. Niko
svih ramazana, a ispostio ih je više od Omera Pervu. Jednom mi je rekao: ‘Po- nije radio u firmi, a živjelo se. Puno se
osamdeset. Reći će: “Najteže je bilo postiti selami mi hafiza Džemala ef. Omerbego- radilo u poljoprivredi, stočarstvu. Nije
u ljetnom periodu, kad su se žela i vršila vića, da mi ne šalje vola Šironju. Šironja bilo penzionera. Danas ih imaš u svakoj
žita. U žetvu smo išli poslije sehura i ra- je bio ters hajvan.’ Omerovim čobanima kući i opet ljudi nezadovoljni.”
nog sabaha i u podne se vraćali na kraći vjerovatno je dosadio. Volovi koje su go- Kad mladi ljudi pitaju efendiju Ahme-
odmor. Vršilo se s konjima. Snopovi žita nili na planini bili su zdraviji, jači, deblji da koja je receptura za zdrav i dugovječan
s njiva na guvna dovozili su se volovskom i čišći. Konačili bi pod vedrim nebom, a život, on lakonski odgovara: “Ljudima je
zapregom. Bez obzira na težinu tih poslo- i kiše su ih sapirale.” zanimljivo da ne trošim nikakve lijeko-
va, narod je postio.” Efendiji sam kazao da je Omer umro ve, da sam dobrog zdravlja. Kažem im da,
S posebnom sjetom prisjeća se vremena 1964. godine, a da se iste godine rodio kad me nešto zaboli, odem u banju i ob-
kad su Moštrani i mještani mnogih dru- njegov unuk Omer, koji je danas jedan od novim abdest. Receptura bi mogla biti u
gih sela u tom kraju s proljeća svoje vo- najboljih ljekara kardiologa, dijagnostiča- ustajanju na rani sabah. Ja na rani sabah
love gonili na planinu Zec, koja pripada ra na ultrazvuku srca na UKC Sarajevo. ustajem kako znam za sebe.” n

STAV 3/12/2020 75