Page 11 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.
P. 11

U selima Ravnice i Lubure
                                                                               ostvaren je najveći stalni
                                                                               povratak na prostoru
                                                                               nekadašnje mjesne
                                                                               zajednice Mrežica. “Većina
                                                                               povratnika boravi ovdje
                                                                               tokom ljeta. Kad dođe zima,
                                                                               oni su obično primorani da
                                                                               idu odavde. Neprohodni
                                                                               putevi, nedostatak lijekova i
                                                                               komunikacije, teške zime...
                                                                               Sve to tjera ljude da odlaze”



                                                                               pokušao provesti u Ravnicama, ali nije us-
                                                                               pio. Ove se godine ponovo vratio s nadom
                                                                               da će izdržati do proljeća. Žive u impro-
                                                                               viziranoj kući od tridesetak kvadrata, što
                                                                               mu posebno teško pada, s obzirom na to
                                                                               da je do rata bio među najvećim gazdama
                                                                               u selu. “Teški su uvjeti u kojima živimo.
                                                                               Ako i imaš auto, ovdje si bez auta. Jedino
                                                                               ko ima terenca, on može reći da ima auto.
                                                                               U prodavnicu ide efendija. Mi na papir
                                                                               stavimo šta nam treba, a on to nabavi”,
                                                                               objašnjava Ferid, ističući da bi se ljudi
                                                                               vraćali u većem broju, ali nemaju uvjeta.
                                                                                  “Velika je borba za opstanak ovdje.
                                                                               Ona traje ne 24, već 48 sati na dan. Jednog
                                                                               džipa koristim samo za razgrtanje snijega.
                                                                               Čim on napada, upalim džipa i odem do
                                                                               glavnog puta kako bih održavao prtinu.
                                                                               Ako to ne uradim, lahko možemo osta-
                                                                               ti odsječeni. Najgore je kad sam zazimiš
                                                                               u selu. Nekad Ferid ode za Sarajevo, a ja
                                                                               ostanem. Vjetar i vuci viju, paščad laju, a
                                                                               ti si sam. Iako nisam strašljiv čovjek, osje-
                                                                               ćaj je nezgodan. Osjećaš se kao u nekom
                                                                               filmu”, naglašava efendija.
                                                                                  Nana Tima Krilašević napunit će usko-
                                                                               ro 100 godina. Živi sama. Djeca su joj u
                                                                               Americi i Francuskoj, ali ona ne želi ići
                                                                               iz Lubura. Sama čisti snijeg pred kućom
                                                                               i donosi drva za ogrjev.
                                                                                  - Kako živiš, nano?
                                                                                  - A svakako, bogumi, kako se god umi-
                                                                               je i znade.
                                                                                  - Imaš li kakve penzije?
                                                                                  - Penzije nemam nikake. Ðeca mi dad-
                                                                               nu koju paru.
                                                                                  - Kako te služi zdravlje?
                                                                                  - A kako hoćeš. Nekad nikako, bogumi.
                                                                               Eto, makar hodam polahko. Dosta mi.
                                                                                  - Hoće l’ komšije da ti pomognu?
                                                                                  - Nejma ni komšija. Ko je tudi, on i po-
                                                                               mogne, ko nije – kako će? Eno mi mačka,
                                                                               pustite ga da uniđe.
                                                                                  - Tvoj mačak?
                                                                                  - Jes’, bogumi. On je k’o insan. S njim
                                                                               se razgovaram. Umije da me sasluša.


                                                                                                    STAV 28/1/2016  11
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16