Page 12 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.
P. 12

NA MJESTU DOGAĐAJA





























                                                              Tima Krilašević    Ferid, Nezir, Salem


                                                                               Nana Tima Krilašević uskoro
                                                                               će napuniti 100 godina. Živi
                                                                               sama. Djeca su joj u Americi i
                                                                               Francuskoj, ali ona ne želi da ide
                                                                               iz Lubura. Sama čisti snijeg pred
                                                                               kućom i donosi drva za ogrjev.
                                                                               - Kako živiš, nano?
                                                                               - A svakako, bogumi, kako se
                                                                               god umije i znade.
                                                                               - Kako te služi zdravlje?
                                                                               - A kako hoćeš. Nekad nikako,
                                                                               bogumi. Eto, makar hodam
                                                                               polahko. Dosta mi.
                                                                               - Hoće l’ komšije da ti pomognu?
                                                                               - Nejma ni komšija. Ko je tudi, on
           Sehija Pačariz
                                                                               i pomogne, ko nije – kako će?

            Ispod Timine kuće živi nana Rifa Jež   starom bosanskom ćilimu. Slika je goto-
          sa sinom Nusretom. Oni su se u Lubure   vo nestvarna, pa se čovjek upita je li ova
          vratili 1997. godine i opstali u ovom selu   brvnara, ustvari, vremenska mašina za
          uprkos svim poteškoćama na koje su nai-  putovanje u 18. stoljeće. Nezir i Sehija Pa-
          lazili. Bave se poljoprivredom i isključivo   čariz vratili su se prije šest godina, digli
          od tog žive. Nana plete priglavke. Kaže da   kredit za traktor i kravu i počeli se baviti
          je sin sluša, al’ samo kad se prodere. Rifa   poljoprivredom i pčelarstvom. “Ko hoće
          s istančanim smislom za humor kazuje:   živjet’, može živjet’ od svog rada. Kao po-
          “Evo, fino nam je. Zima, zahladnilo, a   vratnici, nemamo nikakva prava. Amidža
          nema ni struje. Ma ljepota. Koje su godine,   nam je dao nešto zemlje kako bismo mo-
          i zdravlje me dobro služi. Osamdesetu sam   gli posijati graha, krompira, luka... Puno
          haman prošla, ili nisam, hajd ga znadni.   radimo, ali kad se uberu plodovi, može se
          Al’ tu je negdje, oko osamdesete. Nisam   živjeti”, objašnjava Sehija. Ona je prošle
          cjepidlaka da znam tačno.”        godine, uprkos teškoj situaciji, obavila
                                            hadž. “Koga Allah pozove, on će i otići.
          POD FENJEROM KOD NEZIRA I SEHIJE  Kad sam se poslije rata vratila u Lubure,
            Kad noć razastre svoje tmine, u Rav-  mi smo na deki klanjali, nisam imala ni
          nicama i Luburama pale se fenjeri. Kod   ćilima. Nije bilo ni džamije. Trudila sam
          Nezira u brvnari dva fenjera rastjeru-  se da učinim hizmeta koliko sam mogla.
          ju mrak. Nezir mota duhan sjedeći na   Odavde do Crne Gore dijelila sam iftare. Po



         12  28/1/2016 STAV
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17