Page 10 - STAV broj 295

POLITIKA

LGBT skupina”. Štaviše, sudeći pre-
ma onome što pričaju očajni uposleni-
ci ovoga Muzeja, a o čemu je već ranije
pisano u Stavu (“Ljiljani na pola ko-
plja: Gdje je nestala zastava Republike
BiH”, br. 249), ondje više nije moguće
vidjeti prvu zastavu Republike Bosne i
Hercegovine koja se nalazila u stalnoj
muzejskoj postavci, te je čak nepoznato
gdje se ona sada nalazi. Razlog za ova-
kvu “prenamjenu” djelatnosti muzeja,
sudeći prema onome što pričaju njego-
vi uposlenici, tiče se ne samo želje di-
rektorice Hašimbegović da se više bavi
umjetnošću umjesto naukom već i nje-
nog odijuma spram simbola, danas ek-
sponata, historijskog perioda borbe za
nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tako
se, recimo, osim prve izvješene zastave
Obilježavanje stradanja civila Bosne i Hercegovine, u stalnoj postavci
na Kazanima ispred Vječne Historijskog muzeja više ne može pro-
vatre, spomenika partizanskim
borcima, nije slučajno naći ni oružje domaće izrade kojim se
branilo Sarajevo od srbokomunističkog
sferi javno/privatno, te na raspolaganje promociju LGBT agendi. S druge strane, agresora, vojna oprema branitelja, pri-
njenim tijelom kao svojinom zajednice” takozvani Muzej ratnog djetinjstva, vođen ručna telefonska centrala, originalne fo-
na stranicama Preporoda, Muslimanskog pod palicom kontroverznog i medijski tografije bitke za Predsjedništvo BiH od
glasa i Ljiljana tokom Agresije na Bosnu eksponiranog Jasminka Halilovića, zbog 2. maja 1992. godine, dokumenti u vezi
i Hercegovinu. Zaključak teksta jeste, načina na koji je predstavljena njegova s izgradnjom Tunela spasa i tako dalje
ukratko rečeno, kako je zločesta i narav- postavka, zalazi u predjele alternativne
no neoliberalna, bošnjačka elita prije, “politički korektne” historije koja bi se DEPLATFORMIZACIJA BOŠNJAKA
tokom i nakon rata iskorištavala traume ponajbolje mogla opisati kao “Opsada Sa- Kada se na ovu već detektiranu kraj-
običnog naroda dok je sam narod držala rajeva onako kako je vidi Naša stranka”, nje problematičnu politizaciju i ideolo-
ekonomski podjarmljenim i marginali- a što svakako nije slučajno ako se uzme u gizaciju institucija, ali i historiografije, a
ziranim. Tekst i ne bi bio toliko proble- obzir da je sam Halilović navodno blizak koja dolazi iz navedenih kružoka, doda-
matičan da je objavljen nekom drugom njihovoj političkoj opciji i samoj stranci. ju mračni revizionistički projekti poput
prilikom ili na nekoj konferenciji koja bi Slični procesi promjene historijskog “Alternativnog kurikuluma za historiju/
se bavila nečim drugim, no na konferen- narativa odvijaju se i u Historijskom istoriju/povijest u BiH”, kojim se u suštini
ciji koja se bavi “uzrocima, razmjerama i muzeju Bosne i Hercegovine. Otkad je želi “promijeniti paradigma u izučavanju
posljedicama” genocida nad Bošnjacima na mjesto direktorice došla Elma Ha- historije u školama BiH”, ili bolje rečeno
objavljivati tekstove koji u marksistič- šimbegović, Muzej se, po tvrdnjama “dekonstruisati i demistifikovati etnonaci-
ko-feminističkom duhu optužuju neka- uposlenika, umjesto historijom Bosne onalni narativi”, a što je tek kodna riječ za
kvu “bošnjačku patrijarhalnu elitu”, kako i Hercegovine više bavi “promocijom atak na historijski narativ i kulturu sjeća-
političku, tako i vjersku, za instrumenta- piva i cigara” te služi kao “okupljalište nja, pomalo se i stječe uvid u širinu ovoga
lizaciju stradanja bošnjačkog naroda, te fenomena, ali i u nosioce takvog trenda.
podjarmljivanje bošnjačke žene, koju su, Dodatno je problematično to što je
eto, komunisti emancipirali, ne da tukne ovaj opasni trend ideologizacije histori-
nego zaudara, što na ideološki revizioni- Otimati narative, datume, je već gotovo završen na Zapadu, gdje su
zam, što na kidnapiranje narativa kako mnogi fakulteti i instituti doslovno po-
bi se umjesto genocida nad Bošnjacima platforme, spomeničku stali radionice boljševičkog agitpropa i
pisalo i pričalo o nečemu sasvim drugom. kulturu, memorijalizaciju štamparije subudalaste marksističke lite-
Ili se možda želi reći da neki od “uzroka” rature. Pokušava se revizionističkim tre-
genocida nad Bošnjacima leže u bošnjačkoj javnog prostora pa čak i tmanom prošlosti utjecati na sadašnjost,
kulturnoj renesansi i vraćanju Bošnjaka samo kolektivno sjećanje a sve kako bi čisto političke i ideološke
vlastitim tradicijama? agende zadobile svoje “historijsko-nauč-
Nažalost, slična je situacija i s nekim ugroženoj manjini kakva no” utemeljenje. Još je problematičnije što
javnim ili privatnim ustanovama, poput su Bošnjaci doslovno mali i gotovo sa svih
Muzeja književnosti i pozorišne umjet- su Bošnjaci, a sve kako bi strana ugrožen narod koji se jedva drži a
nosti Bosne i Hercegovine ili kontrover- se promovirala stajališta da ne sklizne u bezdan. Otimati narative,
znog Muzeja ratnog djetinjstva. Muzej datume, platforme, spomeničku kulturu,
književnosti i pozorišne umjetnosti, iz jedne bankrotirane memorijalizaciju javnog prostora pa čak i
čijeg se samog imena valjda može razu- samo kolektivno sjećanje ugroženoj ma-
mjeti čime bi se trebao baviti, kao da već ideologije ne samo što njini kakva su Bošnjaci, a sve kako bi se
neko vrijeme, tačnije od dolaska na čelo je maliciozno već je i promovirala stajališta jedne bankrotirane
direktorice Šejle Šehabović, funkcionira ideologije ne samo što je maliciozno već
više kao neka nevladina organizacija za monstruozno je i monstruozno. n

10 29/10/2020 STAV