Page 33 - STAV broj 260

Rat još nije prestao, rat još uvijek
traje. Ko misli da je prestao, u zabludi
je. Ovo je sistem koji urušava sve što je
vrijedno, koji nas nipodaštava. Pokuša-
va se Armiju RBiH i MUP izjednačiti s
terorističkim organizacijama. Svjesno se
radi na tome da nas se predstavi neka-
kvim islamističkim organizacijama, ali u
tome nikada neće uspjeti. Naša jedinica
bila je i ostala multietnička jedinica do
samog kraja. Mi smo bili i ostali ljudi
koji vole ovu državu, koji je ne žele na-
pustiti, koji ovdje imaju svoje porodice
i imanja, za razliku od tih koji su nas
ubijali s brda, koji su mislili da je sve
samo srpsko. I voda, i zrak, i zemlja.
Mi smo jedinica koja je rat završi-
la bez ijedne mrlje, a danas sude našem
komandantu Draganu Vikiću. Jasno je
kao dan da je to ‘potkovano’, jasno kao
dan da je namješteno da se okalja jedi-
nica koja nema nikakve veze s onim što
joj se stavlja na teret. Iza nas nema mrlja,
iza nas nisu ostajali zločini pa onda ‘haj-
de da im našijemo bilo šta’. Bit će Vikić
oslobođen, ali ga mrcvare godinama. Pri-
ča se da se sudi komandantu Specijalne
jedinice i odmah je šteta napravljena. Mi
smo bili borbena jedinica koja nije imala
vremena da radi ‘obične’ policijske po-
slove. Nismo mi imali kad od ratovanja
raditi ono za što mu se sudi.
Danas nam ne daju da postavimo
spomenik u parku Sarajeva. Nameću
nam nekakve procedure, ubija nas su-
jeta političara, sujeta ljudi koji vode
općine. Slušaju se nekakve nevladine
organizacije koje su protiv. Tenk je sim-
bol zla koje je ubijalo građane Sarajeva
četiri godine. Ljudima se mora poka-
zati spomenikom ko su bile ubice koje
su razarale grad, a ko su bili ljudi koji
su ga branili. Ko je smio pomisliti da
nama nešto zabrani u ratu? Danas bi nas
vjerovatno optužili za državni udar kad
bismo se okupili. Kada je bilo najteže,
svi su nas tapšali po ramenu, govorili
državni pravobranilac. Momčilo Man- Prvo smo išli na barikade prema da smo njihova jedinica. I jesmo bili
dić je oko malog prsta vrtio tadašnjeg Ilijašu, ali je tim banditima na barika- jedinica cijele Bosne i Hercegovine. A
ministra MUP-a Aliju Delimustafića. dama uvijek dojavljivano da mi idemo ka danas nemamo podršku.
Na njega se nismo mogli osloniti, zato njima. I onda bi oni sklanjali barikade. Mi smo previše naivan narod. Brzo
smo se dogovarali s Jusufom Pušinom Naprave se ludi, tvrde da nema barikada. zaboravljamo, svoje nipodaštavamo, sva-
kako da izvučemo opremu iz Krtelja, Mi se vratimo nazad ka Sarajevu, oni vrate đamo se međusobno. Jasno je da ne mo-
kako da se osiguraju državne institu- barikade. Sve je rađeno planski, dok smo žemo svi misliti isto, ali neke nam stvari
cije. U isto vrijeme se haubice s Ga- mi sve to dočekali nespremni, vjerovali moraju biti zajedničke, moramo se oko
vrića Brda okreću prema našoj bazi. smo u mir. Trajali su nekakvi pregovo- nečega okupiti, nemojmo jedni druge
Navodno da nas zaštite, a cijevi okre- ri, ali nama su ljudi koji su s nama bili vrijeđati. Nama je Bosna i Hercegovina
nute prema nama. u jedinici, Srbi, otvoreno govorili da od zajednički imenitelj, mi druge domovi-
U MUP-u je nacionalni balans bio u toga nema ništa i da se Specijalna jedi- ne nemamo. Ko god misli da ima, grd-
korist Srba. To je svjesno rađeno jer su nica raspada. Njima je bilo naređeno da no se vara. Ne može se država praviti u
se oni spremali četiri-pet godina za ono moraju ići. Sretali smo se na raznim lini- Kantonu Sarajevo a da vas sve ostalo ne
što će početi 1992. godine. U kadru ih je jama tokom rata. Sretali smo se i kasni- zanima. Meni je to nepojmljivo, za mene
bila većina, a i držali su sva rukovodeća je, nakon rata, ali rijetko. Nema s njima je to izdaja Bosne i Hercegovine. Mi smo
mjesta. Mi smo bili suviše ležerni, mer- previše priče jer su to ljudi koji su zaista branili državu od Une do Drine, od Save
hametli, i to smo dopuštali. zaluđeni velikosrpstvom. do mora.” n

STAV 27/2/2020 33