Page 74 - STAV broj 160
P. 74
STAJALIŠTA
prozorsko okno
MuhabetTri ratne priče
Piše:
bez šifreSafetPOZDER
“U ratu ga izveli na strijeljanje. Bio je sav izrešetan, ali je Allah
htio da ostane živ. Sahatima poslije strijeljanja derao se i jaukao.
Naišao je ko je trebao da naiđe i završio je u mostarskoj bolnici. U
krevetu do njegovog ležao je drugi ranjenik. Tom drugom ranjeniku
došla je posjeta, a u posjeti je bio, glavom i bradom, onaj koji ga
je strijeljao. Kada ga je vidio živog, istog časa ga je izbacio kroz
prozor. Zamisli, strijeljan i izranjavan, i baš kada se malo oporavio,
bačen kroz prozor”
Negdje u budućnosti, recimo, pokazuje stanicu podzemne željeznice Srećom, ne počinju tako baš sva.
2054. godine, razgovaraju na kojoj su svi osim jedne osobe tipkali Kod mene to nije slučaj, ili se barem
sin i djed. Tačnije, djed pita: na svojim mobitelima postala svjetski trudim da ne bude tako. Istina, volim
“Sine, kuda ćeš s tim hit jer – zar je moguće da njega ta spra- da sam “konektovan”, ali volim i po-
vratima?” va ne zanima?! razgovarati. Prije razgovora bi bilo li-
jepo da se ponešto nađe i na hastalu.
“Dedo, nisu ovo vrata nego Sam- Mobilni telefoni samo su djelić teh- Ne treba biti plaho zahtijevan. Možda
sung S71.” nološke revolucije kojoj svjedočimo i je “klasika” najljepše rješenje, a klasika
koja nas neumitno guta u svoje ralje. Dok na sijelima, barem u mom kraju, jeste
Naravno, riječ je o manje-više po- smo nedavno ispijali kahvu i, naravno, da se, ako ništa drugo, u pekaru ubace
znatoj pošalici kojom se želi ukazati na piljili u svoje mobitele, prijatelj mi uz- raspolovljeni sirovi krompiri. Taj spe-
bjesomučni i nezaustavljivi tehnološki gred spomenu kako se već vrše testna cijalitet, kod nas poznat pod imenom
napredak koji, uz to što bi trebao imati ispitivanja za inovacije koje nas očekuju. “pole”, u kombinaciji s domaćim sirom
za cilj da čovjeku olakša život, nerijet- Tako će se ljudima, veli on, ugrađiva- najbolja je podloga za ugodan muhabet.
ko ima i druge konsekvence. Otrcano je ti čipovi u dlan ruke koji će zamijeniti
govoriti o tome kako su se ljudi danas, kreditne kartice. Plaća će se podizati i Valja priznati da je i tih pravih mu-
kada se svijet obično naziva globalnim računi plaćati provlačenjem dlana po- habeta i eglena sve manje, ali ih ima.
selom, otuđili jedni od drugih. Komu- red senzora. Razmišljam o toj moguć-
nikacija je lakša i dostupnija nego ikada nosti i kontam kako se čovjek više neće Muhabetim, tako, s dragim čovje-
ranije, ali je prave i istinske komunika- moći ni rukovati s čovjekom jer bi to bio kom i, spontano, sama od sebe, kao
cije sve manje. idealan put za one željne lahke i brze tema se nametnuše nesretne devede-
zarade na nedozvoljen način. “Kako”, sete godine prošlog stoljeća. Istina, ja
Mobilni telefoni svojevrsni su feno- pita me prijatelj. “Jednostavno. Pružiš sam u tom periodu još bio klinac. On
men na kojeg je malo ko imun. Dovoljno mu ruku, pozdravite se i on ti skine s je stariji koju godinu pa je kao momčić
je ući u bilo koji lokal, pogledati ljude računa”, rekoh. “Možda je nekome baš mnogo toga dosta bolje upamtio. Zapra-
u tramvaju ili autobusu, prisustvovati to i cilj”, ustvrdi on. vo, obojica, a posebno on, zahvaljujući
predavanju na fakultetu ili promatra- agresiji i onome što smo prometnuli,
ti bilo koji događaj kome prisustvuje “Selam, domaćine. Koja vam je ši- odrasli smo prije vremena. Nezaobila-
više ljudi kako bismo se uvjerili da je fra? Kako ste vi?” Kaže se da ovim ri- zno pričamo o ženidbi, čime želim da
većina zadubljena i razdragano tipka po ječima otpočinje većina naših večernjih ga podstaknem da to pitanje, koje je još
svojim malim mobilnim ljubimcima. sijela i druženja. davno trebao rješavati, napokon riješi.
Čak je, svojevremeno, fotografija koja
74 29/3/2018 STAV
