Page 69 - STAV broj 160
P. 69
To će biti ujedno i razlog zbog kojeg će Velagići su se bavili proizvodnjom meda, a med iz Blagaja išao
njegov sin, tj. nesuđeni mladoženja, otići je čak do Beča, do carevog stola, a možda onomad za turska
Turcima u Edirne da od njih zatraži vojsku vakta i do Stambola. Među njima upoznah staru nanu, zvali su
protiv oca. I kako jedni kažu, kasnije će je hercegovačkim naglaskom: maajka! Imala je devedeset ljeta.
to biti Ahmed-beg Hercegović, jedan od Uz kahvu sam zapamtio njene riječi, ne znam je li misao njena,
prvih bosanskih vezira, svojevaktile glav- ili joj je neko govorio dok je bila mlada isto kao što je ona meni
ni admiral Osmanskog carstva. A ako se govorila: “Sinko, svako ima nafaku, samo što jednima curi,
uzme u razmatranje 1455. ili 1459. godina drugima teče, a trećima kapa”
kao godina njegova rođenja, te činjenica
kako ga je herceg Stjepan poslao kao za- kosu, puši i o nečemu razmišlja. Taj stari na njega. Drugima je Blagaj blago kakvog
log Turcima, teško je povjerovati u takvo crno-bijeli prizor još više mi je budio želju nadaleko nema; kamen, bistra voda, me-
što. Prije će biti da je ova nečasna zgoda da posjetim Stjepangrad. Pitam tamošnje diteranska klima, duhovnost, nar, smokva
teško pala na srce sinu Vladislavu, koji će domaćine: “Kako doći do Starog grada?” što izbija iz svakog kamena, ima je kao ko-
oca ozbiljno ugroziti, s kojim će se her- A oni pokažu na usku kamenom prekrive- rova. Jednu sam donio u Bosnu, posadio
ceg Stjepan ne samo oko žena nego i oko nu stazu. Strma staza koja vodi do grada u bašču, mislio sam da će se primiti, kao
djelidbe zemlje svađati i iznova miriti. i ne bi bila neka prepreka, međutim, uvi- što se Hum pripajanjem bosanskoj drža-
jek je uz pokazivanje staze slijedilo: “Šta vi za bosanskog bana Stjepana II Kotro-
Takva je historija, kao da ni jedan ko- ćeš gore, bolan ne bio, vidiš li kamenjara, manića 1326. godine za Bosnu primio. I
rak ne načini bez kontradiktornosti, ni zmije su na sve strane!?” Time bi moja primila se. Primila, pa smrzla, a Hum ne
korak bez proturječja, tri ili više “istina” želja splahnula, je li to kukavičluk, ili je mrzne – još je tu.
– a istina jedna. A ponešto se sa sigurno- razuman strah od otrovnih gmizavaca? Danas, gledajući fotografiju Stjepan-
šću i bez sumnje zna, kao što se zna da grada, sjedišta hercegovog, titule kojom
su Osmanlije zauzele Blagaj 1465. go- Njima, možda, Blagaj i iznad njega ga je okitio car Fridrik III, pa je tadašnji
dine. Zna se kako je Stjepan rođen kod Stjepangrad i nisu neka želja. Sigurno svijet od hercog preveo u herceg, pa i Hum
Foče 1405. godine, zna se kako je i u ta- je kako ga domaćin i stranac ne gledaju preimenovaše u Hercegovinu, rodi se že-
mošnjem kraju imao dvore, zna se da se istim očima, to je prvo što su vidjeli, ne lja da ga obiđem. Dosad je želja uvijek
po njemu zove na granici Šćepan Polje, znaju koliko su puta na njemu bili, svikli bila slabija od straha od zmija. Jednog
zna se kako se Stjepanov život i sa živo-
tom strast ugasio u Herceg-Novom. Zna
se kako je Stjepanov sin Ahmed-paša
Hercegović oženio Fatimu, kćer sultana
Bajazita, zna se kako su Ahmedove kosti
u selu Dil, koje će njemu iz poštovanja
preimenovati i nazvati po onome što mu
je pri srcu bilo: Hersek – Hercegovina. A
priče, priče su tu da se pričaju, da se uzi-
ma pouka, pa makar bile o vjerolomstvu,
nejedinstvu i međusobnim sukobima.
KO STRAŽARI NA
HERCEGOVIM DVORIMA
Stari grad i njegove zidine uvijek sam
posmatrao iz podnožja, s puta koji vodi
do izvora Bune, do tekije. Gledavši na
njegove kamene zidine, sjećao sam se cr-
no-bijelog dokumentarca o Maku Dizda-
ru. Stoji Mak, gleda rijeku i zidine grada,
obasjalo ga sunce, škilji, vjetar mu čupa
dana narast će i bit će jaka, akobogda!
Stjepangrad je pust od 1835. godine, kad
Turci napustiše njegove zidine. Niko ga
više ne čuva, osim otrovnica. Ali, bit će
poražena ta posljednja zmijska straža.
Osvojit ću grad. Ali, neću ga rušiti, neću
paliti, dobra mi je namjera, u njegovim
zidinama čitat ću i tražiti tragove neka-
dašnjeg života, tražit ću hercega Stjepana
Kosaču. Tražit ću nesretnog Mravca, sje-
tit ću se hercegove kćerke i pretposljed-
nje bosanske kraljice Katarine, sjetit ću
se njihove zabranjene i nesretne ljubavi,
zapalit ću cigaru, škiljit ću, prepustiti se
suncu, vjetar će mi čupati kosu i tragat
ću za znakom u kamenu, baš kao što je
to nekada činio Mak... n
STAV 29/3/2018 69
