Page 31 - STAV broj 147-148
P. 31

Bespuća internetske zbiljnosti

Prijedorski ćorak Gorana Zorića

Da se danas svaka hulja prodaje pod mirotvorca i da postoji pokušaj provlačenja stupid-
     ne ideje “pomirenja naroda” relativizacijom agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima,
svima je već dobro poznato. No, prilično je nov fenomen da se mnoge opskurne ličnosti
pokušavaju legitimizirati kroz određene manifestacije obilježavanja zločina, čime stječu javni
društveni kapital koji zatim koriste za iznošenje svojih skandaloznih stajališta koja bi inače
bila neprihvatljiva. Jedan od takvih jeste i prijedorski aktivista Goran Zorić, koji misli da mu
učestvovanje u manifestaciji “Dana bijelih traka” u Prijedoru daje dovoljno visoku moralnu po-
ziciju i kredibilitet da može izjednačavati spomenik četničkim monstrumima iz Prijedora i spo-
menik pripadnicima specijalne policije MUP-a RBiH koji su branili i spasili Sarajevo od istih
takvih monstruma i njihovih zločinačkih namjera. Da ovo nije prvi ovakav Zorićev subverzivni
izlet, pokazuje i njegov status iz maja ove godine kada je, ljut zato što im nije uspjelo kidnapi-
rati “Dan bijelih traka” i pretvoriti ga u privatnu manifestaciju koju će koristiti za svoje ideološke
potrebe, nemilice napadao “AntiDayton pokret” samo zato što su njegovi pripadnici napravili
performans za podsjećanje na prijedorske logore smrti. Pritom je ostrašćeni Zorić lajkove da-
vao statusima u kojima se pripadnicima ovog pokreta željela smrt od raka ili side. Inače bi se
za ovaj fenomen infiltracije u komemorativne manifestacije trebao uvesti određeni lakmus-test
da svako onaj ko osuđuje zločine a ne osuđuje posljedice tih zločina bude prokazan kao neiskreni i ubačeni element.

Nikšiću je Dodik antifašist i antinacionalist

Na septembarskom sastanku Nermina Nik-             stranaka. Doduše, možda Nikšić i Komšić ne       kao nešto što je na granicama pristojnog i
     šića i Željka Komšića, kada su potpisiva-     smatraju SDS ili SNSD nacionalističkim stran-    mogućeg, pogotovo zbog svih antiustavnih
ni dokumenti o saradnji njihovih dviju stranki     kama.” Naravno, ovu posljednju opciju, saradnju  i antidržavnih poteza koje je Dodik povukao
i najavljivan lijevi blok, Nikšić je natuknuo o    SDP-a s Dodikovim SNSD-om, iznijeli smo          u ovoj godini. Samo nekoliko mjeseci posli-
postojanju nekakvih istomišljenika i saradni-                                                       je pokazalo se da za Nermina Nikšića nema
ka u RS-u. Tada je to zvučalo gotovo nevje-                                                         ništa sporno da u septembru pozove i ostale
rovatno, pa smo to ovako komentirali: “Sum-                                                         antifašističke i antinacionalističke stranke da
nju u Nikšićevu i Komšićevu ozbiljnost bude i                                                       se priključe “lijevom bloku”, ali da odbijaju bilo
infantilne natuknice o nekakvim misterioznim                                                        kakvu saradnju sa svim “nacionalističkim” stran-
saradnicima iz RS-a koje navodno za sada                                                            kama, a da zatim u novembru i decembru ide
ne žele otkriti. Ako znamo stanje na političkoj                                                     na rukoljub Dodiku izjavljujući da ga je došao
sceni u manjem entitetu, ova se priča prije čini                                                    informirati o aktivnostima SDP-a u RS-u i da
kao fantastična izmišljotina kojom se pokušava                                                      on i Dodik imaju korektnu saradnju. U vezi s
legitimizirati prethodna fantastična izmišljotina                                                   ovdašnjom “ljevicom” zaista vrijedi ono staro
o parlamentarnoj većini bez ‘nacionalističkih’                                                      upozorenje – “uvijek pretpostavljaj najgore”.

Ćurak na Maslinovoj grančici
Fino je kada je neko idealistični pacifista poput Nerzuka Ćurka, ali
    nije fino kada pokušava promovirati pacifizam po svaku cijenu, i     načine sjećanja na ratne događaje, memorijalizacija javnog prostora
to nauštrb istine i kolektivnog pamćenja. Pogotovo je degutantno         ima funkciju prevladavanja onoga što se desilo po svaku cijenu i uz
kada se zarad afirmacije “mirnog i tolerantnog društva” želi zabo-       najmanju moguću dozu nelagode za sve “zainteresirane” strane, kao
raviti proživljeno i preživljeno i kada se autentičnim načinima prisje-  da je riječ o nekoj prirodnoj nepogodi. Najvažnije pitanje, zbog ko-
ćanja i obilježavanja proživljenog lijepe etikete poput militarizma.     jeg su “mirovni aktivisti” i otpočeli problematizaciju spomenika, jeste
Jer, nema ničega militantnog u činjenici da je Sarajevo odbranjeno       prenošenje informacija i formiranje kolektivnog sjećanja. Da bismo
puškom i bombom, a ne maslinovom grančicom. Gradovi se nika-             bolje shvatili agende onih koji predlažu mirenje po cijenu zaborav-
da i nigdje nisu odbranili maslinovim grančicama i stavljanje takvog     ljanja, dovoljno se zapitati šta bi dolazeće generacije mogle naučiti
simbola u kontekst spomenika braniteljima ne liči toliko ni na paci-     iz mirotvornih “give peace a chance” spomenika kakve Ćurak pred-
fizam koliko na defetizam. Izgleda da je glavni problem u tome kako      laže, a šta bi mogle saznati i naučiti iz onih koji bi simbolički jasno
se sjećati i radi čega se sjećati. Za Ćurka, njegove istomišljenike i    saopćili šta se desilo, kada se desilo, ko je napadao, a ko se branio?
određenu ideološku grupaciju koja već neko vrijeme problematizira        Šta šalje jasniju poruku, šta je važnije saopćiti, šta je bliže istini? Sve
                                                                         bi ovo možda bilo i na nivou neke akademske i umjetničke rasprave
                                                                         da nije činjenice da je skoro potpuni i od bivšeg režima represijom
                                                                         nametnuti izostanak bilo kakvog kolektivnog sjećanja Bošnjaka na
                                                                         stradanja u Drugom svjetskom ratu u dobroj mjeri jedan od razloga
                                                                         za potpunu nespremnost generacija koje su preživjele agresiju da
                                                                         na vrijeme uoče odakle i od koga dolazi opasnost. Opet zagovarati
                                                                         sličan postupak, zaborav u ime mira, najviše liči na stvaranje uvjeta
                                                                         da nam se opet sve isto ponovi.

                                                                                                                     Sastavio: M. D.

                                                                                                                     STAV 28/12/2017 31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36