Page 34 - STAV broj 147-148
P. 34
politika
Mirza Hajrić, sadašnji ambasador BiH u Australiji, bio je 1997. godine
na konferenciji u Teheranu
Nadahnjujući i vispreni govor
predsjednika Alije Izetbegovića
Sjećam se da nam je avion za ovaj
put dao na korištenje, mislim, glavu prošla misao: “Kako se ne sjetih
baš sadašnji saudijski kralj Sel- Johnnyja Rottena, poznatog britanskog
man, jer je trebalo iz Saudijske Arabije, pjevača punk-grupe Sex Pistols?!”
gdje je rahmetli predsjednik Izetbego- Koliko je predsjednik vidio daleko, uka-
vić primio veoma prestižnu nagradu, zuje nam i dio njegovog govora posve-
stići u Bonn na konferenciju, na kojoj ćenog alarmiranju svijeta na odlučnu
je donesena odluka o bonskim ovla- borbu protiv terorizma. Treba podsjetiti
stima visokog predstavnika, a nakon da je predsjednik održao govor nepu-
toga otići u Teheran. Ja sam putovao iz ne četiri godine prije 11. septembra
Sarajeva za Bonn i ondje sam prvi put 2001. godine i terorističkog napada
učestvovao u pripremama ministarskog na nebodere u New Yorku. “Terorizam
sastanka o Bosni i Hercegovini. Osim je izraz naše sadašnje i mogući uzrok
bonskih ovlasti, posebno sam se bavio naše buduće nemoći. On nije samo
pitanjem povratka Bošnjaka u zapadni nemoralan nego i neproduktivan. Ne-
dio Mostara. Potom je delegacija skupa moralan jer ginu nevini ljudi, a nepro-
krenula za Teheran. Prilično neispavani duktivan jer nikad i nigdje nije ništa ri-
i hronično umorni, ali osokoljeni rezul- ješio. Terorizam su odbacili svi ozbiljni
tatom bonnske konferencije, u avionu smo se fokusirali na pred- politički pokreti u historiji.” Poznato je
sjednikov govor za Samit OIC. U više smo navrata o tome priča- da se upravo ovaj dio govora veoma često citira u američkim, a i
li, a po predsjednikovim razmišljanjima, prikupljao sam podatke brojnim drugim akademskim i vanjskopolitičkim krugovima.
o obrazovanju, nepismenosti i drugim gorućim pitanjima koja su Sjedio sam s predsjednikom Izetbegovićem dok se pripremao i
mučila arapski i islamski svijet, i tako se brusio govor kojeg je Alija čekao da održi govor. Bilo je neuobičajeno za predsjednika jedne
od početka tretirao posebnim. U tom procesu iskristalizirao se zemlje, koja ima samo posmatrački status u OIC-u, da dobije mo-
soundbite: “Islam jeste najbolji – to je istina, ali mi nismo najbo- gućnost govoriti na Samitu, posebno zbog činjenice da se zbog
lji.” Kako su se odvijale konsultacije, sve sam više bio zabrinut na konferencije u Bonnu nije mogao pojaviti prvi dan Samita. Kao
kakav će prijem naići takav pristup predsjednika Bosne i Herce- i obično u velikim trenucima, bio je veoma miran. Nisam mogao
govine, kojoj je potrebna pomoć tih kraljeva, emira, šeika, pred- ne primijetiti izraz zadovoljstva na njegovom licu, iako je vrlo malo
sjednika, tih krunisanih glava. Oni zasigurno nisu bili navikli da im spavao protekle tri noći. Skoro bih mogao reći da je zračio nekim
se s govornice upućuje kritika takve vrste, a, između ostalog, to posebnim sjajem.
je i bio ovaj govor. “Nisam siguran da ću imati više priliku da se Otpratio sam ga do govornice i sjeo. On je polahko stavio papire,
obratim tako velikom muslimanskom skupu. Hoću da im kažem namještao je naočale i počeo. Pratio sam tok govora istovremeno
šta mi je na duši”, objašnjavao mi je predsjednik. Fenomen nje- posmatrajući lica najmoćnijih muslimana svijeta. Pokušavao sam
govog životnog učenja bio je odnos Istoka i Zapada, a dijelom i čitati ponešto iz njihovih pogleda, pokreta lica, mimike. “Islam je-
dekadencija kapitalizma. Dio govora posvetio je i zapostavljanju ste najbolji – to je istina, ali mi nismo najbolji”, odzvanjalo je kon-
žena islamskog svijeta i njihovog obrazovanja, što je kod mnogih ferencijskom salom, a siguran sam i u ušima svih prisutnih. Sme-
veoma osjetljivo pitanje, a nije zaboravio uputiti ni snažan apel teni pogledi na sve strane, zbunjenost, pokoja glava koja klima u
da se pomogne Bošnjacima u Sandžaku, da im se prizna status znak odobravanja. “Umjesto da mrzimo Zapad, takmičimo se s
muslimanske manjine u Organizaciji islamske konferencije, i to u njim”, govor mi se već bio podobro odužio, iako sam znao da je
tako teškim vremenima Miloševićevog režima. bio jasan, koncizan i prilično kratak. Valjda sam bio nervozan. A
Sjećam se i da sam kriv za jednu prevodilačku grešku koja je mi- onda kraj. Predsjednik se zahvalio iranskoj vladi, iranskom narodu,
jenjala smisao rečenog u govoru. Neispavan i premoren, nisam se svim prisutnima. Nastao je tajac. Niko nije ni mrdnuo, činilo mi se
mogao sjetiti pravog izraza na engleskom za riječ “truhlo”. Izašao da su ljudi prestali disati. Predsjednik se, završivši govor, okrenuo
sam iz sobe, otišao u novinarsku ložu i upitao za rješenje Christia- i pošao na mjesto s kojeg je pratio Samit. Bio je sretan. Dok je,
ne Amanpour, ratnu drugu sarajevsku i dobru predratnu poznanicu silazeći s govornice, tih nekoliko trenutaka učesnicima Samita bio
iz Londona. Ona, Iranka porijeklom, usred Teherana, kazala mi je okrenut leđima, krenuo je aplauz. Iako to nije uobičajena reakcija
da se “truhlo“ na engleskom kaže “ripe”, a zapravo to znači “zreo”, na Samitu muslimanskih lidera, prisutni se nisu mogli suzdržati.
“sazreo”. Poslušao sam je i tako smo tu riječ napisali u tekstu na Pet, deset, pedeset, stotinu, i na kraju skoro pa sve ruke prisut-
engleskoj verziji koju je predsjednik poslije pročitao. Ipak, nešto mi nih u sali pljeskale su gromoglasnim aplauzom koji je trajao, čini
nije zvonilo kako treba, pa smo tek u povratku saznali za ovu grešku, mi se, duže od govora. Pogled nam se susreo, predsjednik je bio
i to kada nam je njegova kćerka Sabina, vrstan poznavalac engle- zbunjen. Okrenuo se i čekao da aplauz završi, a kako je to potraja-
skog jezika i vrhunski prevodilac, ukazala na to da je prava riječ za lo, podigao je ruke pozdravljajući prisutne i gledajući u oči glavne
truhlo “rotten”. Uh, neću nikada zaboraviti da mi je odmah tada kroz aktere muslimanskog svijeta. Rijetko sam kada u životu bio toliko
ponosan kao u tim trenucima. n
34 28/12/2017 STAV
