Page 13 - STAV broj 173
P. 13
Ekipa “Stava” a od 1997. godine bio je uključen u pilot-
u posjeti Stocu -projekt, kada je radio kao nastavnik.
Više “Tada smo krenuli od četvero djece, a
bošnjačke sada, mašallah, imamo između 350 ili 370
djece pod učenika. Taj proces išao je postepeno, kako
su se ljudi vraćali, i broj učenika u školi se
jednim povećavao. Krenuli smo od neke kućice,
školskim kasnije smo osigurali i dodatne prostori-
je, da bismo se 2000. godine vratili u našu
krovom školu koju sam i ja pohađao i završio. Sada
dijelimo zgradu s kolegama koji rade na
“Mi smo krenuli s četiri đaka koja su išla u školu u nekoj hrvatskom jeziku. Prošle godine upisali
privatnoj kući. Brzo nakon toga smo narasli na osamdeset smo 39 učenika, 32 učenika u našoj školi i
đaka u tri privatne kuće, jer nam još uvijek nisu dali da uđemo sedmero u područnoj. Ove školske godine,
u školu. Onda smo uz pomoć velikog pritiska međunarodne 2018/2019, imamo upisanih 36 učenika u
zajednice napokon i mi ušli u jedno školsko krilo. Sada broj centralnoj školi. S druge strane, prošle go-
bošnjačke djece u osnovnoj školi varira između 350 i 370” dine nastavu na hrvatskom jeziku pohađalo
je svega sedam učenika, dok se ove školske
Hercegovinu i činilo se da nikada više ni- najzaslužniji prvi povratnici, pet porodi- godine upisalo 29 ili 30 učenika, nisam sa-
jedna munara neće krasiti stolačku pano- ca koje su krajem 1997. i početkom 1998. svim siguran”, kaže Haračić.
ramu. Međutim, domovi su popravljeni, godine odlučile ponovo živjeti u Stocu,
džamije su ponovo izgrađene, bošnjačke gdje će podizati i odgajati svoje potomke. Uvjeti u školi su zadovoljavajući, ali
institucije u Stocu danas postoje i djeluju, bošnjačka djeca i dalje nemaju neke na-
a bošnjačka djeca već odavno idu u školu Adem Haračić, direktor Prve osnovne stavne kabinete. Haračić kaže da mu nije
koju su nekada pohađali njihovi roditelji. škole Stolac, kaže da se prije osamnaest go- nimalo lahko što bošnjačka djeca nemaju
Prema riječima brojnih Stočana, za ovo su dina vratio u svoj dom u Stocu. Na mjesto iste uvjete kao i hrvatska budući da njegove
direktora škole postavljen je 2011. godine, kolege koje rade nastavu na hrvatskom jezi-
ku dobijaju potporu od Republike Hrvatske.
“Meni je drago da neko misli o hrvatskoj
djeci, ali se onda zapitam ko će o nama mi-
sliti. Grad Mostar, Konjic, Jablanica, ima-
ju svoje općine koje im pomažu. A mi smo
nekako ni tamo ni ovamo i nemamo kome
da se obratimo. Mislim da smo djelomič-
no zaboravljeni od Sarajeva pa bih ovom
prilikom poručio većim sredinama da ka-
kvim-takvim sredstvima daju doprinos za
ovu našu školu. To bi zaista bilo dobro i
mi to nekako i očekujemo, a imamo dosta
učenika i prvačića svake godine kojima
kvalitetno obrazovanje ne treba uskratiti.
Djeca zaslužuju imati ravnopravan odnos
i raditi u boljim uvjetima, a kao što i sta-
tistika pokazuje, posljednje dvije godine
više je prvačića bošnjačke nacionalnosti”,
naglašava Haračić.
Stanje u Stocu nepromijenjeno je godi-
nama. To je grad koji je na glasu po nezapo-
slenosti, po odlasku mladih, po zastoju kada
je riječ o bilo kakvim investicijama, a sve
to potječe, prema riječima Salmira Kapla-
na, potpredsjednika Kantonalnog odbora
SDA Hercegovačko-neretvanskog kanto-
na i predsjednika Općinskog odbora SDA
Stolac, od nemara kojeg Općina Stolac i op-
ćinska administracija na čelu sa Stjepanom
Boškovićem provode iz političkih razloga.
“Ja nikako ne mogu da shvatim kojih, jer
mislim da na svijetu ne postoji načelnik i
općina koji toliko zanemaruju svoj grad i
otvoreno pokazuju koliko ga ne vole. U
posljednje vrijeme možemo čuti određene
izjave iz kojih se jasno može prepoznati žal
za vremenima kada je Stolac bio etnički oči-
šćen. Vjerovatno ih sad, zbog neostvarenih
koncepcija za koje su oni živjeli i za koje su
se nadali da će u Stocu zaživjeti, grad više
STAV 28/6/2018 13
