Page 71 - STAV broj 173

Damir Ovčina, dobitnik književne nagrade “Hasan Kaimija”

Dok pišem, pokušavam ujedno biti i prvi čitalac

STAV: Borhes je zapisao da ne mora nužno značiti da je loš ako OVČINA: Presudno. Moj je ogromni uspjeh to što nisam napisao
roman dobije nagradu, ističući time da književne nagrade, ustva- sve što bi mi palo napamet i što nisam pokušavao objaviti sve što
ri, naglase ono što je važno kritičaru koji to ocjenjuje. Ipak, čini sam zapisao. To me spasilo. Smatram da bi čovjek trebao pisati
se da je roman Kad sam bio hodža, mimo kritičara kao “pro- književnost tek ako bi živio 600 ili 700 godina, ali nam toliko nije
fesionalnih čitalaca”, naišao na odobravanje i šireg čitalačkog dato, pa onda barem treba čitati da bi se kasnije pisalo. Makar
kruga, uspijevajući u ovom čudnom vremenu naći put do svojih je tako u mom slučaju. Ima ljudi koji mogu s 27 ili s 23 godine
čitalaca. Koliko Vama znači ova nagrada? Da li je više doživ- napisati nešto kvalitetno. Neko se valjda takav rodi. Za mene je
ljavate kao satisfakciju, ili kao odgovornost prema budućem i ovo godina bilo malo, ali sam uvijek znao da će to biti bolje što
književnom radu? kasnije u svom životu nešto napišem.
OVČINA: Kada pišem, računam da to niko neće ni pročitati. Opet, STAV: Da li trenutno radite na novom rukopisu?
pišem onako kako bih ja volio da neko napiše za mene, pa poku- OVČINA: Pišem neke putopise, ali čekam da me talog čitanja
šavam da, dok pišem, ujedno budem i prvi čitalac. Mislim da je i iskustva učini pametnijim, pa ne planiram žuriti s publiciranjem
teška bolest književnosti dosada. Ona je posljedica nametnutih tog materijala.
akademskih masakriranja književnosti kao umjetnosti i pokušaja
da se ona svede na sve drugo, osim na umjetnost koja je u svojoj
suštini duboko racionalna. Književnost utječe na stvarnost, i to je
nešto mjerljivo. Stoga i mislim da je tako važna. Za mene je sva-
ka nagrada iznenađenje, pa tako i ova. Međutim, i onu koju nisam
dobio računam da je nisam dobio s razlogom, pa mi je i to na neki
način nagrada. Ko god mi nešto ne da, hvala mu što mi to nije dao.
STAV: Da li ste u trenutku ispisivanja romana imali na umu čitaoce?
OVČINA: Da, zbog toga što sebe doživljavam prije svega kao či-
taoca. Dugo godina čitam, i to je ono što me ispunjava. Čitam iz
čistog koristoljublja, jer more stvari, iskustava, činjenica, ljudske
pameti... – sve to stoji potpuno besplatno, nadohvat ruke. Zašto
to ne iskoristiti? Iz te perspektive pokušavam pisati.
STAV: Sartr je zapisao da su vrijedne one knjige koje nastanu
nakon dugo godina čitanja. Koliko je taj čitalački talog koji se
skupljao u vašem iskustvu oblikovao roman Kad sam bio hodža?

konkurencija za nagradu “Hasan Ka- manifestaciji. Književne manifestacije pogotovo kad je u pitanu knjiga. Stoga
imija” ove godina bila mnogo bolja u općenito su važne. Nažalost, mi se ne je manifestacija poput ove važna, jer ne
odnosu na prethodne, ali da je, uprkos možemo pohvaliti da smo u tom smislu samo da nastoji promovirati određene
tome, roman Kad sam bio hodža potpu- nešto posebno bogati i svestrani, jer fali vrijednosti i pratiti savremene književ-
no zasluženo nagrađen kao najbolji. tih manifestacija. Naša kultura uglavnom ne tokove već omogućuje i susret pisa-
“On je najpotpuniji i najviše je zaslu- je festivalske, teferičke naravi. Nimalo ca njihovu međusobnu komunikaciju”,
žio da bude nagrađen na jednoj ovakvoj se ne ulaže u neke strateške interese, kazao je Hajdarević. n

STAV 28/6/2018 71