Page 70 - STAV broj 173

kultura

i 2017. godini prijavljen je 21 naslov. Žiri Mustafa Muharemović, predsjednik Medžlisa IZ Zvornik
u sastavu dr. Mirsad Kunić, predsjednik,
dr. Elvir Musić i Hadžem Hajdarević, čla- Problem nominacije bosanskog
novi, odlučio je da ovogodišnju nagradu jezika još je aktuelan
“Hasan Kaimija” dodijeli Damiru Ovčini
za roman Kad sam bio hodža.
Kunić je istaknuo da je ovogodišnju
ponudu karakterizirala naglašena žan- “U Zvorniku i okolini ima desetak hiljada Boš-
rovska i stilska raznolikost, ali i kvalite- njaka, ali se taj broj u posljednje vrijeme ozbilj-
ta prijavljenih naslova. Objasnio je da je no smanjuje. To je dio općeg trenda iseljavanja
u uži krug ušlo pet knjiga, među kojima dijela našeg stanovništva ka Zapadnoj Evropi,
Čovjek koji piše priče Seada Husića i Pro- pa se u posljednje vrijeme smanjuje broj ne
tokol posrnulih Fajke Kadrića. samo Bošnjaka već i drugih žitelja Zvornika.
Istaknuo bih da smo ove godine u gradu imali
“Prema mišljenju žirija, najbolja dje- 63 djece upisane u mekteb, što nije zanemariv
la jesu tri romana triju, uvjetno rečeno, broj imamo li u vidu da u samom gradu Zvorni-
nedovoljno afirmiranih autora srednje ku živi oko 800 Bošnjaka. Drugi dio područja
generacije kojima su ovo ujedno i prvi Medžlisa Zvornik jeste općina Sapna, u kojoj
romani. Tri najbolja djela jesu Imendan je situacija slična. Najozbiljnije pitanje s kojim
svete Katarine Ricci Nade Ðerek, Treće se susreću Bošnjaci u Zvorniku jeste zapošlja-
lice jednine Nedžada Maksumića i Kad vanje, ali rekao bih da je to problem s kojim se
sam bio hodža Damira Ovčine”, kazao je susrećemo i u drugim dijelovima Bosne i Her-
Kunić, pročitavši obrazloženje žirija, u cegovine. Jedan dio naših ljudi radi u Kalesiji,
kojem je kazano zbog čega su se baš ova jer prirodno gravitiramo tim krajevima, pa ti ljudi žive u Zvorniku, a idu na posao u Kale-
tri romana izdvojila iz konkurencija. Ku- siju. Što se tiče obrazovanja, naša djeca koja idu u škole u kojima su većina djeca srp-
nić se posebno zadržao na romanu Kad ske nacionalnosti pohađaju školu bez prava na izučavanje nacionalne grupe predmeta
sam bio hodža Damira Ovčine, istaknuv- i uklapaju se u postojeći plan i program. Međutim, postoje osnovne područne škole u
ši da se on, za razliku od drugih dvaju kojima su bošnjačka djeca u velikoj većini, i tu nemamo problem s nastavnim planovima
rukopisa, koja se vraćaju u period prije i programima i nacionalnom grupom predmeta. Jedini problem koji imamo u tim školama
rata u Bosni i Hercegovini, spušta na jeste nominacija jezika, i to je spor koji traje već duže vrijeme.”
samo dno ratnog pakla i, poput Ecovog
naratora, sa svijećom u ruci izvještava
o onome što mu se događa. “A ono što traumatičnog i nesigurnog okruženja u dobije nagradu “Hasan Kaimija”, s obzi-
vidi su, po svemu što mislimo da zna- sigurnu kuću bitka. Samo je ironijska rom na to da je riječ o kulturno-vjerskoj
mo o tome, scene pakla, ne onostranog, distanca spram stvarnosti u romanu, manifestaciji. “Silom prilika, kao dijete
već ovostranog. Scene su to koje nam je smatra Kunić, mogla tu stvarnost učiniti sam išao u školu i tada sam smatrao da
samo rat mogao servirati. U prostom i podnošljivom. književnost uglavnom pišu seljaci, da je
naturalističkom nizanju onog što vidi i to tema za sela. Književnost mi se činila
čini nije moglo biti mjesta ni za kakve ROMAN KAO POKUŠAJ OPISIVANJA dalekom u tom trenutku. U djetinjstvu
ideološke konotacije”, kazao je Kunić. JEDNE SLIKE IZ DJETINJSTVA sam zapamtio jednu sliku: snijeg koji se
On je istaknuo da se jezik ovog romana Ovčina se na ceremoniji uručivanja topi na ogradi. To je bila slika kojoj sam
čitaocu nudi kao moguće utočište, pa se nagrade našalio kazavši da se nada da riječ se vraćao i koju sam pokušao opisati u
i roman nudi kao bijeg u jezik, bijeg iz hodža u naslovu romana nije presudila da jednoj velikoj pjesmi na 350 strana Wor-
da. To je, zapravo, moj pokušaj da opi-
šem jednu sliku iz djetinjstva. Stjecajem
Hadžem Hajdarević, predsjednik Društva pisaca BiH okolnosti koje su se tako namjestile, da
se život tako zakomplicira svima nama,
Čudo književnog otpora da bih došao do te slike, morao sam opi-
sati mnoštvo stvari koje su se dešavale
u tom mjestu koje sam poznavao. Tra-
“Kad govorimo o ulozi društva pisaca u književ- žeći tu sliku, našao sam i taj naslov koji
nom životu jedne zemlje, onda moram primijetiti me ponukao da mogu zatvoriti priču na
da društvo pisaca dijeli sudbinu društva u kojem način da se približim onome što mi se
živimo. Nažalost, pisci nisu smogli snage da se činilo dalekim”, kazao je Ovčina. On je
malo uzdignu i da budu ratoborniji, s više pre- poručio da mu je tek dvadeset godina
galaštva kada je u pitanju zaštita interesa samih nakon rata postalo jasno kako bi se tre-
pisaca. Stoga je zaista teško objasniti da se, balo prići tim događajima i kako bi ih
uprkos stanju kakvo jeste u našoj državi i druš- trebalo opisati. “Duboko vjerujem da je
tvu, uspio iznjedriti roman kakav je Kad sam bio književnost najbolji izum kojeg čovjek
hodža. To je svojevrsno čudo književnog otpora. ima. On spašava od gluposti, bezvezno-
Čitajući Ovčinu, Maksumića, poeziju Naide Muj- sti, ispraznosti, zaborava, izoliranosti,
kić, naprimjer, došao sam u situaciju da naprosto samoće. Na kraju krajeva, spašava i od
uživam u tekstu. Književnost u Bosni i Hercego- besmisla”, poručio je Ovčina.
vini i dalje ima jednu čudesnu potenciju, samo
je pitanje koliko taj nesretni društveno-politič- Hadžem Hajdarević, član žirija i
ki kontekst ima razumijevanja za taj potencijal.” predsjednik Društva pisaca BiH, u
razgovoru za Stav istaknuo je da je

70 28/6/2018 STAV