Page 15 - STAV broj 307

pohađao jednu medresu u Foči. O datumu i imamskog rada u gore spomenutoj jedinici napisao 8 do 12 stranica! Bio je to lijep stil,
mjestu rođenja Huseina ef. Đoze saznajemo na kaznu “robije u trajanju od 5 (pet) godina logičan i jasan. Đozo je volio razumom i ra-
i iz Prepisa jednog Rešenja kao odgovora na i gubitak časnih prava u trajanju od 5 (pet) zumskom logikom braniti ono što je izlagao
molbu Huseina Đoze, učenika petog razreda godina, jer je presuda pravilno donesena i i govorio, te je tako i pisao. Kad smo se kao
Šerijatsko-sudačke škole. Đozo, regrutiran dobro obrazložena. Vraća se spis. Smrt fašiz- studenti na ispitima služili njegovom meto-
26. jula 1932. godine, moli da mu se odlo- mu – Sloboda narodu!” U potpisu stoji ime dologijom, ushićeno bi uzviknuo: “Dobro si!
ži služba do završetka školovanja, što mu je Drage Aćimovića i sekretara suda potporuč- Tako je!” Pritom se, kao i na predavanjima,
odobreno “do završetka ili napuštanja ško- nika Uroša Bijedića (Komanda Sarajevskog čulo kako mu umjetne vilice zvone nevjero-
lovanja, ali ne dalje od 25 godina starosti...” vojnog područja; Vojni sud). vatno prijatnim zvonom.
Ovaj je dokument potpisan 7. januara Iza godina robije Husein Đozo je radio u Đozo je bio pomalo “bohemski” tip
1933. godine u Komandi Zetske divizijske privredi. Spominjao je često da je bio “knji- čovjeka. Neka je predavanja pisao u kafani
oblasti na Cetinju. Nismo mogli ustanovi- govođa”. Godine 1958. objavio je u Glasniku “Parkuši”, a neka, opet, u kafani koja se da-
ti gdje je i kada je Đozo služio vojsku, no VIS-a svoj prvi tekst poslije robije. Potom u nas naziva “Imperijal”. Tako su nastali mno-
jasno se vidi po vizama iz njegova pasoša broju 1-3., iz 1959. godine, Đozo objavljuje gi njegovi članci, eseji, studije. Bohemski se
da je već krajem decembra 1934. stigao na svoj tekst o Mahmudu Šeltutu, upoznaju- volio i oblačiti, pamtimo ga u obično svjetli-
studij u Kairo. U pasošu Kraljevine Jugo- ći čitateljstvo o novom rektoru El-Ezhera. joj jakni, s velikom francuskom kapom, ali je
slavije (Rojaume de Jougoslavie), koji mu Otad pa sve do pred samu smrt 1982. godi- najčešće hodao gologlav s karakterističnim
je izdat 8. decembra 1934. godine, ne stoji ne Đozo je glavno pero Glasnika VIS-a. Spo- bijelim pramenom kose koji je ponekad pa-
nigdje datum Đozina rođenja, ali stoji da je minjao mi je kao svom asistentu: “Meni je dao podulje niz jaku košulje... Kao njegov
star dvadeset i dvije godine. Računom se, širok prostor u Islamskoj zajednici pružio re- asistent, bio sam kratko vrijeme svjedokom
dakle, dolazi da mu je godina rođenja bila is-ul-ulema Sulejman ef. Kemura. On me je Đozinih muka s bosanskim čaršijskim men-
1912. U ovom “passeportu” stoji još da je štitio i obezbijedio mi uvjete za rad i pisanje.” talitetom i zavidnošću. Dobijao je od musli-
Husein Đozo rođen u selu Vranići, Srez Huseina ef. Đozu moja generacija najviše mana pisma u kojima su ga optuživali za ne-
Čajniče, Banovina drinska, i da mu je 1934. poznaje kao profesora Islamskog teološkog vjerstvo. “Božiji čovječe, vidi ovo!” pokazivao
godine “stalno mesto boravka” u Sarajevu. fakulteta, institucije koja je godinama bila bi mi pisma. Pritom ih je brižljivo stavljao
Veli se još da je “visok, okruglog lica, crne njegov san, san svih njegovih “zekat i sade- u svoju torbu i odnosio kući. Druga mu je
kose, smeđih očiju, pravilna nosa, naravnih katul-fitr” fetvi i pisanja. Đozini su časovi nevolja bila tajna policija tadašnjih komu-
usta...” Za brkove i bradu kratko je upisano bili kao i njegovi članci. Sastojali su se od nista. “Znaš, najteže mi je kad mi saopće u
– “brije”. Sam se Đozo na ovoj vjerovatno glavne niti, od “principa i načelnih koncep- petak da im se trebam javiti u ponedjeljak!
prvoj svojoj putnoj ispravi potpisao kao cija”, kako je volio reći, i “razrada tih prin- Tada se ne mogu ni odmoriti niti plijeviti
“Đozo Husejin” (premda je svoje ime kasnije cipa u povijesnim uvjetima”. Usto su to bili lijehe luka na imanju gdje mi je vikendi-
najčešće pisao kao Husein). Pasoš je krcat dinamični časovi, puni diskusije i “provoci- ca”, govorio bi.
vizama, uglavnom grčkim i egipatskim, s ranja” ponekad i s njegove strane. Nema sumnje da je Đozino promišljanje
preciznim podacima kuda je sve Husein ef. Sjećam se, kao uostalom i sve druge kole- islama u našoj Islamskoj zajednici uživalo vi-
Đozo dolazio na putu do svog dragog Kaira ge iz moje generacije, da bi Đozo svoje časove soku razinu zvaničnosti tokom šezdesetih,
i Univerziteta El-Ezher. započinjao nekom nevjerovatnom tvrdnjom, sedamdesetih i isprva osamdesetih godina
U tom su periodu s njim, kraće ili duže e da bi nam tako, kako vele pedagozi, mobili- ovog stoljeća. Bio je u različitim središnjim
vrijeme, studirali hafiz Mustafa ef. Sahačić, zirao pažnju. Jednom (i ne samo jednom) ka- ulogama u Islamskoj zajednici (urednik Ta-
Abdurahman ef. Hukić, Salih H. Alić... Na zao je da on Iblisa i šejtana ne smatra nekim kvima i Preporoda, saradnik u Glasniku VIS-a,
jednom kartonu (zapravo studentskom obras- osobnim, uosobljenim entitetom. “Šejtan je, predsjednik Udruženja Ilmijje, vjersko-pro-
cu, prijavi za ispit iz 1938) izdatom službeno zapravo, ljudska sklonost ka zlu, ona žestina svjetni referent VIS-a, savjetnik VIS-a itd.).
na El-Ezheru stoji da je Đozo pristupio ispitu nefsa koju trebamo ukrotiti”, volio je reći. I Prije tog perioda prošao je kroz neobično teš-
za “visokoškolsku diplomu” (školska hidžr- tada bi krenula žestoka diskusija, neki nisu ka vremena Drugog svjetskog rata (bio je ta-
etska 1357/1358). Mjesto gdje je bio dužan branili “opstojnost šejtana” i podržavali su borski imam u SS diviziji zvanoj “Handžar”,
sjediti bilo je pod brojem 27. Na poleđini profesora Đozu, a neki su, opet, navodili ajete potom dugo godina u zatvoru, iza toga krat-
ovog kartona, prijave, svojom je rukom na- i hadise gdje se vidi da “Iblisa ima i postoji”. ko u privredi...). Pa, ipak, u mišljenju Hu-
pisao: “Položio pismeni ispit dana 20. jula Đozo je ovim svojim stavom htio razbuditi seina Đoze ne raspoznajemo neke odjelite
1939. god.” Zatim je 27. augusta 1939. dopi- želju kod studenata da i o najtežim pitanjima faze, nagle prijelaze. Djelovao je u vrijeme
sao “tint tali” olovkom: “Rezultat još nisam teologije razmišljaju bez ustručavanja. Prak- socijalizma, u periodu kad se vjerskom mi-
saznao.” A onda pri samom dnu kartonči- tički, za sve njegove časove rekao bih da su šljenju ostavljao oskudan prostor, zapravo,
ća stoji: “28. avgusta sam saznao rezultat o bili prijatne debate. On je na predavanjima ono u tom dobu vegetira na rubu.
uspjehu. Husein Đozo.” Dakle, Husein ef. podastirao svoja velika znanja, dok je šetao Đozo je odabrao svoj duhovni zavičaj u
Đozo je završio El-Ezher (smjer šerijatskog prostorijom, stalno je navodio arapske klasič- islamskom modernizmu, u njemu je zapo-
prava) 28. augusta 1939. godine. ne termine, djela, imena, godine, ali nikada čeo i završio svoje pisano djelo. Stoga se s
Spomenimo još i to da je Husein Đozo za nije robovao detaljima. “Znate, ako detalje današnje distance sasvim razgovijetno vidi
vrijeme Drugog svjetskog rata služio u Dva- ne povežete u koncepciju, ako detalji nemaju da je Đozo najodaniji, najobrazovaniji i, s
deset osmoj SS regimenti kao imam i od nove veze s principima, onda čega su oni detalji?” obzirom na kontinuitet obnoviteljskog mi-
partizanske vlasti bio zbog toga osuđen jer Posebno bih izdvojio Đozinu sposobnost šljenja, najdosljedniji poklonik islamskog
je, kako stoji u presudi, “svojim radom po- lahkoće pisanja. Kao student 4. godine Islam- modernizma u nas. Tek ponekad, u njego-
digao moral u neprijateljskim jedinicama”. skog fakulteta, i kasnije, kao njegov asistent, vim mnogobrojnim tekstovima, prokrade se
Naime, po presudi Višeg vojnog suda Jugo- prekucao sam na pisaćoj mašini sva predava- poneka islamskom modernizmu disonantna
slavenske armije (II sud, br. 1178/45) potvr- nja za udžbenike koje je on napisao običnom misao. No takva su razmišljanja bila zapisa-
đuje se presuda Vojnog suda Komande grada olovkom. Dolazio bi obično u predvečerje u na, vjerovatno, u časovima pesimizma i rezi-
Sarajeva od 5. juna 1945. da Huseina Đozu, svoj kabinet i ostajao dokasno. Sutradan, kad gnacije ili možda u trenucima preispitivanja
“suplenta medrese u Sarajevu”, osuđuju zbog bih prekucavao rukopis, zapažao sam da je svog modernističkog stava. n

STAV 21/1/2021 15