Page 30 - STAV broj 176

Bespuća internetske zbiljnosti Zašto je
prešućen
Damir Nikšić napad na
bi zabranio Oružane snage
sjećanje na BiH u Čapljini
Srebrenicu
Da u Bosni i Hercegovini definitivno postoje snage ili
Metamorfoza ili, bolje rečeno, centri koji utječu na formiranje javnog raspoloženja kroz
devolucija Damira Nikšića kontrolu medijskog narativa, potvrdilo se još jednom, ovaj
iz slobodnog umjetnika, preko put na primjeru skandala u vezi s napadom navijača Hrvat-
nezavisnog političkog kandidata ske fudbalske reprezentacije na autobus s pripadnicima
na općinskom nivou pa do SDP- OS BiH u centru Čapljine. Ovaj događaj, koji bi u svakoj
ovog kadra gotovo da se može drugoj državi bio vijest broj jedan, zbog same činjenice
pratiti kroz narastajuću infantil- da grupe huligana pod zastavama i simbolima susjedne
nost njegovih performansa i izja- države vrše masovni napad na institucije vlastite države
va. Od nekadašnjeg “If I wasn’t i pripadnike njenih oružanih snaga, ignoriran je svjesno i
muslim” skeča, preko nazivanja uporno od velike većine ovdašnjih medija. Sama vijest, koju
Armije RBiH kleronacionalistič- je Stav ekskluzivno objavio, obišla je bosanskohercego-
kom i tvrdnji da je bio dezerter vački internet-prostor i zadobila ogromnu pažnju javnosti,
po političkom i ljudskom uvjere- ali je istovremeno bila gotovo potpuno ignorirana od ve-
nju koji jedino žali što nije branio ćine ostalih većih elektronskih, internet ili pisanih medija.
svoju socijalističku domovinu Oni su se, u međuvremenu, usrdno trudili ignorirati cije-
SFRJ, pa do današnjih izjava u li događaj i posvetiti pažnju “pozitivnim” temama, poput
kojima zaziva damnatio memoriae u vezi s obilježavanjem genocida u sportskog uspjeha reprezentacije Republike Hrvatske. Taj
Srebrenici, uočljiv je već dobro poznati fenomen po kojem pojedin- pokušaj da se sportski uspjeh susjedne države predstavi
cu s rastom političkih ambicije opadaju umjetnički, moralni i mentalni u najboljem svjetlu a da se njegove zlokobne, ponekad i
kapaciteti. U svom statusu na Facebooku Nikšić doslovno osuđuje smrtonosne nuspojave gurnu pod tepih svakako nije slu-
sjećanje i obilježavanje genocida nad Bošnjacima nazivajući ga “ko- čajan, pogotovo ako pogledamo vlasničke i upravljačke
memoracijom i evociranjem stravične stvarnosti iz devedesetih”, u vri- strukture medija koji su provodili takvu kampanju. No, ako
jeme kada se odvija polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva koja je, ništa drugo, i ovaj slučaj nam je pokazao razmjere medijske
po Nikšiću, festival nečega “pozitivnog i zdravog”. U suštini, Nikšić ne okupacije koju preživljavamo i kakvu je zaista emancipaci-
samo da prakticira nego i predlaže obavezan zaborav genocida kao ju donijela pojava nekoliko nacionalno odgovornih medija,
put u sretniju budućnost. U jednu ruku nije ni čudno što se Nikšić od- te koliko su, u suštini, zlokobni pozivi pojedinih “dobrona-
mjernih” dušebrižnika za jačom lokalnom kontrolom druš-
lučio za politički angažman u okviru tvenih mreža, a koje su, zapravo, među rijetkim preostalim
SDP-a, no ovakvi skandalozno-idi- bošnjačkim prozorima u slobodu.
otski stavovi vjerovatno su previše i
za (barem nekadašnji) SDP-ov ma-
instream. A pošto Nikšićevo “baz-
duljanje” ka dnu ne pokazuje znake
usporavanja, očekivati je da se, ako
ne ostvari dobar izborni rezultat i ne
uspije zasjesti na budžetske jasle,
kad-tad pojavi u prijestolnici ju-
gonostalgika – Beogradu, odakle
će se na ekavici glasno žaliti na
zagušljivu “kleronacionalističku”
sarajevsku sredinu koja ga nije
razumjela i koja mu nije dopustila

da razvije svoje velike potencija-
le. Istom onom Beogradu u koji je
JNA avionom zbrisao iz Sarajeva
početkom agresije. Naravno, u bilo
kojem slučaju, Nikšić je onaj kojeg
kao umjetnika čeka neizbježan i
siguran damnatio memoirae, i to
njegovom po vlastitom izboru.

30 19/7/2018 STAV