Page 21 - STAV broj 196
P. 21
Kolumnjare i sudije
Oslobađajuća presuda Suda BiH u slu- prljavog rata s obiju strana, u kojem su, eto, zločinu nad Srbima nije samo dominantan u
čaju Nasera Orića izazvala je očekiva- svi činili zločine, u kojima je na kraju jedna srpskoj javnosti nego i dijelu tzv. bosansko-
nu histeriju srpske politike, medija i većeg strana, srpska, malčice pretjerala pa poči- hercegovačke ljevice, posebno kod onoga
dijela srpske javnosti. Na prvi pogled neo- nila genocid. Zbog toga im treba osuđe- što se kolokvijalno naziva FGR. Laprdavi dio
bična fiksacija na Orića u suštini i nije toliko ni Orić i zbog toga im trebaju organizirani FGR-a, njegov salonski komentarijat, koji ina-
iznenađujuća ako razumijemo da je pravo- zločini nad Srbima i neki njihov inspirator i če smara pošten svijet svojim moraliziranjem
snažno osuđeni Orić te narativ o masovnom naredbodavac, ma koliko takvi ne postojali s Twittera, Facebooka i određenih portala,
stradanju Srba u Podrinju potreban srpskom i ma koliko Naser Orić bio i sudski nevin za također je dočekao s rezignacijom osloba-
društvu. I to ne samo zbog trenutnih poli- ono što mu se stavlja na teret. No, pokazalo đajuću presudu Oriću. Instinktivan prezir koji
tičkih implikacija već i kao historijski kon- se da narativ o zločincu Oriću i masovnom urbanim šovinizmom opterećeni FGR osjeća
trateg počinjenom genocidu nad
Bošnjacima u Srebrenici. prema Oriću kao narodnom ko-
Ono što jeste neuobičaje- mandantu porijeklom iz istočne
no jeste tolika rasprostra- Bosne pojačan je i time što ova
njenost ovih reakcija, na- ideološka grupacija smatra da
zovimo ih revizionističkim i bi osuđujuća presuda bila u in-
velikosrpskim, jer to i jesu, teresu njihovog nikada prežalje-
u srpskom društvu. Čak i nog bratstva i jedinstva, tj. da
one javne ličnosti koje su bi zaključak suda da je Naser
do jučer važile za umjere- Orić kriv nekako odobrovoljio
ne, poput glumca Sergeja srpsko društvo. Orić je za njih
Trifunovića, burno reagiraju idealna žrtva koja bi se treba-
nazivajući Orića zločincem, la prinijeti na oltar “pomirenja
a presudu nepravdom. Sve i suživota”, a takav postupak
to nam govori da je suo- bio bi sasvim u skladu sa sta-
čavanje srpskog naroda i
društva s genocidom, koji rom komunističkom dogmom
su njegovi pripadnici po- iz prošlog sistema da se mora
činili u njegovo ime, te bilo održati ekvilibrij između triju na-
kakva katarza u vezi s tim i roda, pa i po cijenu imputira-
dalje svjetlosne godine da- nja izmišljenih zločinačkih po-
leko. Čak i oni najumjereniji duhvata ili ideologija. Srećom,
pripadnici srpskog društva, takva su vremena iza nas pa
uz zaista rijetke izuzetke, ne- onima koji bi nezasitnu srpsku
kako su i spremni priznati zlo- propagandnu neman hranili i
čine u Srebrenici, ali jedino odobrovoljavali živim bošnjač-
ako se oni stave u kontekst kim herojima ostaje samo da
kmeče i kukaju u mraku svo-
jih virtualnih budžaka. n
rezervirana za autorove stavove iznesene goto- “narodi napali jedni druge”, “napali smo sebe
vo na samom početku teksta kada promišlja o iznutra”, “narodi i narodnosti su preko noći po-
počecima agresije na Bosnu i Hercegovinu. I stali jedni drugima neprijatelji”. Nigdje u tekstu
to tako da za sav belaj ispada kriv ni manje ni nema dugo spremane velikosrpske agresije, ne
više nego Bogić Bogićević! Autor smatra da je spominje da se JNA, koja je od početka osam-
Bogićevićevo “ne”, izrečeno na sjednici Pred- desetih razoružavala republike i spremala se za
sjedništva SFR Jugoslavije u martu 1991. godine vojnu intervenciju, ukopavala oko gradova, ne
(tj. Bogićevićevo odbijanje da glasa za uvođenje spominje se da je napala Sloveniju i Hrvatsku
vanrednog stanja, što bi dalo legitimitet da JNA itd. Sve ovo bilo bi više smiješno nego tragič-
oružano intervenira u republikama, naravno, u no te sasvim nevrijedno spomena da ovakvi
korist Srbije), dovelo do kasnijih stradanja, jer tekstovi nisu sve učestaliji i da se ne proturaju
je to “ne” bilo upućeno JNA. A ona je, po Hra- kao legitiman stav u ovdašnjoj javnosti. Ne smije
poviću, čak i tada bila “sastavljena od pripad- se zaboraviti da su upravo ovakvi stavovi i da je
nika svih naroda i narodnosti Jugoslavije”, a ti upravo ovakva pamet dovela do samoubilačke
pripadnici bili su “naša djeca, naša braća, naš situacije kada je u aprilu 1992. godine zavede-
ponos”. Štaviše, Hrapović lamentira kako je “te na masa naroda, ogromnom većinom Bošnjaka,
noći, toj našoj djeci, našoj braći, našem pono- predvođena od misteriozne “neformalne grupe”
su, Bogić Bogićević rekao “NE”, DEPO-ov au- građana, zahtijevala ni manje ni više nego da
tor nije siguran niti u vezi s ulogom Slobodana JNA izvrši puč i smijeni legalno i demokratski
Miloševića u razbijanju Jugoslavije, pa piše da izabranu vlast. Nikome se ne ponovilo! n
neki “kažu” da hoće da pravi “Veliku Srbiju”, da
su ga “neki” proglasili velikosrbinom, kao što su Sastavio: M. D.
proglasili i njegove pristalice. Za Hrapovića su
STAV 6/12/2018 21
