Page 11 - BROJ 52/GODINA II/SARAJEVO 3.3.2016.
P. 11
Svjedokinje VG035 i VG119 jedinice “Beli orlovi” ili “Osvetnici”, je svjedočenje u Haškom tribunalu bilo
izjavile su da se ujutro 28. pravosnažnom presudom Haškog tribu- ključno za osuđivanje Osvetnika. Sredo-
nala osuđen na kaznu doživotnog zatvo-
je Lukić osuđen je na 30 godina zatvo-
juna 1992. u blizini spaljene ra zbog zločina počinjenih u Višegradu. ra, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević
kuće na Bikavcu u zraku U procesu koji se vodio protiv Lukića, na 15, Boban Šimšić i Novo Rajak na po
osjećao stravičan zadah Pretresnom vijeću Haškog tribunala pre- 14 godina, Željko Lelek na 13, a Nenad
dočeni su dokazi o tome da su sve žrtve
Tanasković na 12, s tim da mu je presu-
spaljenog ljudskog mesa. u kući Mehe Aljića bile civili bošnjačke da u žalbenom postupku smanjena na
U jednoj od pisanih izjava nacionalnosti. Te žrtve bile su većinom osam godina.
žene i djeca. Najmlađa žrtva bila je tek
svjedokinja VG119 navela je rođena beba koja još nije imala ni ime. ŽIVA LOMAČA
da je vidjela “lobanje i tijela Najstarija žrtva bila je žena od 75 godina. Prema svjedočenju Zehre Turjačanin,
kako se puše” Samo je djevojka Zehra Turjačanin pre- u kući je bilo oko 70 bošnjačkih civila.
Kada je Zehra Turjačanin dovedena u
živjela živu lomaču na Bikavcu, a njeno
kuću Mehe Aljića, Milan Lukić, školski
drug njenog brata, strgnuo joj je zlatni
lančić s vrata. Uz Zehru Turjačanin i
članove njene porodice bile su i mlade
majke s djecom kao i starije osobe. Svi
ljudi dovedeni u tu kuću bili su civili,
niko od njih nije bio naoružan niti je
nosio bilo kakvu uniformu. Neki od lju-
di u kući bili su s Bikavca, ali su većina
bile izbjeglice iz okolnih sela koje su se
sklonile na Bikavac čekajući konvoj, jer
je put preko Bikavca bio jedan od nači-
na da se iziđe iz Višegrada. Kuća Mehe
Aljića bila je “prizemna”, “imala je bal-
konske prozore i vrata i imala je obič-
ni prozor na niši u dnevnom boravku”.
U kući je vladala atmosfera straha. Svi
izlazi bili su blokirani teškim komadi-
ma namještaja, a ljudi su sjedili na podu
uz zidove.
Svake godine 27. juna obilježi se stradanje Zehra je svjedočila da su četnici prvo
na živoj lomači na Bikavcu pucali u unutrašnjost kuće. Izjavila je da
SLUŠAJUĆI MUZIKU,
GLEDALI KAKO LJUDI GORE
Fejzić Suljo, predsjednik Skupštine opštine Višegrad, kaže da je teško pronaći prave
riječi za zločin počinjen na Bikavcu prije skoro 24 godine: “To je zločin nad djecom i
starcima, nenaoružanim civilima, pa je teško naći pravi izraz za ovo nedjelo četničke
vojske. Žalosno je da su i poslije takvog zločina kosti izmještene s mjesta na kojem
je on počinjen.”
Hikmet Karčić iz Instituta za islam-
sku tradiciju Bošnjaka smatra da se
Bikavac nije slučajno desio 27. juna.
“Taj je zločin učinjen uoči Vidovdana,
pa se na ovaj zločin može gledati kao
na žrtvovanje Bošnjaka za Vidovdan.
Ovaj zločin nije učinjen samo da bi se
ubili ljudi. Četnici su ih zatvorili, zako-
vali prozore, zapalili, a onda su pustili
muziku i gledali kako ljudi gore. Slu-
šali su te krikove i nisu imali problem
s tim. U periodu od četrnaest dana isti
ljudi urade dva takva zločina. Očevici su svjedočili da je na Bikavcu zapaljeno oko 70
osoba. Mi imamo imena od 43 osobe za koje pouzdano znamo da su žrtve s Bikavca.
To ne znači da su svjedoči lažno svjedočili, nego da su vjerovatno i neki ljudi koji se
vode kao nestali spaljeni na Bikavcu”, rekao je Karčić.
STAV 3/3/2016 11
