Page 13 - BROJ 52/GODINA II/SARAJEVO 3.3.2016.
P. 13

Poslije četiri dana skrivanja u drugoj
                                                                               kući, Zehra je pošla prema Međeđi. U Me-
                                                                               đeđi joj je rane liječio svjedok VG032, koji
                                                                               ju je poznavao odranije. Svjedok VG032
                                                                               Zehru nije odmah prepoznao zbog opeko-
                                                                               tina i infekcije. Prepoznao ju je tek kad je
                                                                               progovorila. On je svjedočio: “Cijelo lice
                                                                               osobe bilo je bukvalno crno, izgorjelo. Od
                                                                               rana. Ruke, obje ruke osobe su bile zamo-
                                                                               tane zavojima. To nisu bili medicinski
                                                                               zavoji, to su bili priručni zavoji. Po jed-
                                                                               no pet-šest, tako, zavoja. Inficirani do te
                                                                               mjere da, kad sam pokušao da previjem
                                                                               jednu ruku, i svaki taj zavoj koji sam ski-
                                                                               dao, između zavoja su bili crvi. Kad sam
                                                                               uspio da previjem jednu ruku, ja sam se
                                                                               u tom momentu onesvijestio.” Doktor se,
                                                                               prema Zehrinom svjedočenju, još jednom
                                                                               onesvijestio prije nego ju je previo cijelu.
                                                                               Nakon što joj je ukazana prva pomoć u
                                                                               Međeđi, Zehra je pješke otišla u Zenicu,
                                                                               gdje je zbrinuta u bolnici.
                                                                                  Zadobila je opekotine trećeg stepena i
                                                                               podvrgnuta je presađivanju kože. Ostala
                                                                               je bez dijela ušnih školjki, a šake su joj
                                                                               paralizirane. Pretresno vijeće Haškog tri-
                                                                               bunala napomenulo je da je prije paljevine
                                                                               kuće na Bikavcu Zehra Turjačanin bila
                                                                               konfekcionar. Sada, zbog stanja njenih
                                                                               šaka, koje se nikad neće oporaviti, nije
                                                        Sa spomen-obilježja bošnjačkim   sposobna da obavlja ne samo taj nego i
                                                        žrtvama obrisana riječ “genocid”  mnoge druge svakodnevne poslove. Ze-
                                                                               hra je u kući Mehe Aljića doživjela da
          kućama, govoreći ljudima da bježe. Svje-  u kući preko puta, u kojoj su živjele četiri   joj pred očima budu živi spaljeni člano-
          dokinja VG119 izjavila je u svjedočenju   starice. Istog jutra, ovaj mladi vojnik po-  vi porodice i drugi ljudi. Nakon što je
          da je tada vidjela Zehru, čiji je gornji dio   slao je ljekara u kuću gdje se krila Zehra   preživjela zločin na Bikavcu, prekinula
          tijela bio “totalno izgorio”, a kosa i ruke   Turjačanin da joj liječi rane. “U kuću su   je sve veze s domovinom Bosnom i Her-
          sve do laktova bile su spaljene.   došli dr. Radomir Vasiljević i medicinska   cegovinom, tako da se veliki dio njenog
            Nakon što je obišla tri kuće, Zehra   sestra, dali joj injekciju i ostavili joj neku   svjedočenja u sudnici odvijao na fran-
          Turjačanin otrčala je u komandu srpske   mast i pilule. Ljekar joj je rekao da je ne   cuskom, jeziku njene nove domovine.
          Teritorijalne odbrane u hotelu “Bikavac”.   smije ponovo obići niti je odvesti u bol-  Majke u istočnoj Bosni i prije posljed-
          Tamo je zatekla dvojicu vojnika kojima je   nicu jer je muslimanka. Zehra Turjačanin   nje agresije na Bosnu govorile bi djeci:
          rekla da se u njenoj kući dogodila nesreća   je u toj kući ostala 11 dana, a starice su joj   “Kad ulazite u Drinu, proučite Fatihu,
          s plinskom bocom i da se tako opekla. U   vidale rane domaćim lijekovima, poput   jer Drina je najveći mezar.” Poslije zlo-
          unakrsnom ispitivanju objasnila je da voj-  kiselog mlijeka. Jedanaestog dana, nakon   čina u Pionirskoj i na Bikavcu, Fatihu
          nicima nije rekla istinu o tome šta joj se   što ju je mladi vojnik upozorio da je traži   bi trebalo učiti čim se uđe u Višegrad.
          dogodilo jer se bojala da bi je mogli mučiti.   Milan Lukić i da više nije sigurna, Zehra   Čim udahneš višegradski zrak, zagledan
          Molila je vojnike da je ubiju jer tako spa-  Turjačanin bila je primorana napustiti   u ruke, u sebi prouči, pa ih licem sve-
          ljena nema kud. U komandi se jedan mladi   kuću u kojoj su živjele starice”, navodi se   di. Neka se krik i bijes smire u šapatu
          srpski vojnik smilovao na nju i sakrio je   u presudi Milanu Lukiću.  molitve.                      n


                                            Zehra je vojnike molila da je ubiju jer tako spaljena nema
                                            kud. U komandi se jedan mladi srpski vojnik smilovao
                                            na nju i sakrio je u kući preko puta, u kojoj su živjele
                                            četiri starice. Poslao je ljekara u kuću gdje se krila Zehra
                                            Turjačanin da joj liječi rane. “U kuću su došli dr. Radomir
                                            Vasiljević i medicinska sestra, dali joj injekciju i ostavili joj
                                            neku mast i pilule. Ljekar joj je rekao da je ne smije ponovo
                                            obići niti je odvesti u bolnicu jer je muslimanka”, piše u
                                            presudi Milanu Lukiću
          Milan Lukić



                                                                                                    STAV 3/3/2016  13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18