Page 12 - BROJ 52/GODINA II/SARAJEVO 3.3.2016.
P. 12

NA MJESTU DOGAĐAJA




























         Zehra Turjačanin nakon preživljavanja žive lomače  Zehra Turjačanin svjedoči u Haškom tribunalu


          Prema svjedočenju Zehre Turjačanin, jedine preživjele, u
          kući je bilo oko 70 bošnjačkih civila: “Na vrata i prozore
          bili su stavili ormare i namještaj. Prvo su na kuću bacali
          kamenje, onda su ispucali rafale, pa bombe. Ubacili su neki
          prah od kojeg se jedva moglo disati. Onda je buknuo požar.
          Vatra se brzo proširila. Ljudi su živi gorjeli. Čula se piska,
          jauci i cviljenje, što ne mogu opisati”


          su se meci, budući da su svi koji su bili   odlazile iz kuće, nekoliko osoba iz grupe   objasniti kako je sve to izgledalo, ta vika,
          u kući sjedili na podu, samo zarili u zid   reklo je da osjeća miris spaljenog mesa.”  plač, cviljenje, vrisci! Razmišljala sam da
          i da niko nije bio pogođen. Poslije toga                             li da pokušam izaći na balkonska vrata ili
          su naoružani muškarci ubacili ručne   BIJEG IZ PAKLA                 da ostanem sagorjeti, jer svi gore. Izgorjela
          bombe, a od eksplozije je poginulo ne-  Krhotine ručne bombe zarile su se   mi je majka, dvije sestre, od sestre dvoje
          koliko ljudi u kući. Naoružani muškar-  Zehri Turjačanin u lijevu nogu. Odjeća   djece, snaha i njeno dijete”, kazala je je-
          ci potom su u kuću ubacili neki prah od   na njoj zapalila se i plamen je počeo peći   cajući Zehra Turjačanin. Najpotresniji dio
          kojeg su se svi počeli gušiti. “Na vrata i   kožu. Vidjela je kako se i drugim ljudima   njenog svjedočenja odnosi se na pokušaj
          prozore bili su stavili ormare i namještaj.   u kući zapalila odjeća, kako se pretvara-  spašavanja devetogodišnje sestre.
          Prvo su na kuću bacali kamenje, onda   ju u žive buktinje. Čuli su se jauci i krici.   “Uz mene je stajala moje sestra od de-
          su ispucali rafale, pa bombe. Ubacili su   Zehra je čvrsto zatvorila oči kako se ne bi   vet godina. Nju sam umotala u neku zim-
          neki prah od kojeg se jedva moglo disa-  opekle i uspjela je pobjeći kroz mali otvor   sku jaknu da bar ona ne dobije opekotine
          ti. Onda je buknuo požar. Vatra se brzo   od oko 65 centimetara ispod metalnih ga-  i pokušala sam je spasiti kad sam se izvla-
          proširila. Ljudi su živi gorjeli. Čula se   ražnih vrata, ili kroz prozor tih garažnih   čila. Međutim, na tim balkonskim vrati-
          piska, jauci i cviljenje, što ne mogu opi-  vrata kojima su bila blokirana vrata prema   ma bila su garažna vrata s druge kuće koja
          sati”, kazala je jedina preživjela svje-  bašti. U dodiru s vratima zadobila je teš-  su oni skinuli kako bi začepili sve izlaze.
          dokinja iz kuće na Bikavcu. Zaštićene   ke opekotine na rukama i šakama koje su   Pri vrhu vrata bio je otvor. Nisam uspjela
          svjedokinje VG115 i VG058 na suđenju   rezultirale trajnim oštećenjem. Od ostalih   iznijeti to dijete. Ostala je unutra. Izišla
          Milanu Lukiću kazale su da su vidjele   u kući, niko se nije spasio, svi su izgorje-  sam na taj mali otvor. Kako, vjerujte, ne
          kako naoružani muškarci, među kojima   li. “Bila su dva starca od oko 70 godina,   znam ni sama... Kad sam izišla, zlikovci
          i Milan Lukić i Sredoje Lukić, koriste   jedan dječak od 16 godina, desetero djece   nisu bili otišli, bili su udaljeni stotinjak
          benzin kako bi zapalili kuću. Svjedokinje   starosti do dvije godine... Ostalo su bila   metara od kuće. Ležali su opušteno i če-
          VG035 i VG119 izjavile su da se ujutro   djeca koja nisu imala više od devet go-  kali da se to završi. Rekli su: ‘Stoj!’ Ali
          28. juna 1992. u blizini spaljene kuće na   dina s mladim majkama od po 25 do 30   nisam stala. Nisu pucali jer nisu imali
          Bikavcu u zraku osjećao stravičan zadah   godina. Prvo su pucali po zidovima kuće.   municije”, kazala je Zehra.
          spaljenog ljudskog mesa. U jednoj od pi-  Nažalost, niko od tog naroda nije poginuo
          sanih izjava svjedokinja VG119 navela   od rafalne municije, jer su svi koji su bili u   MOLILA DA JE UBIJU
          je da je vidjela “lobanje i tijela kako se   kući sjedili uz zidove, a oni su pucali sto-  Nakon što je pobjegla, Zehra Turjača-
          puše”. Svjedokinja VG094 nije se sjeća-  jeći. Poslije municije ubacili su dvije-tri   nin otrčala je u srpsko naselje Mejdan, u
          la da je sa svjedokinjom VG119 prošla   bombe od kojih sam i ja ranjena u nogu.   kojem je nekoliko sati ostala u jednom jar-
          pored spaljene kuće, dok je u jednoj od   Onda su bacili neki zagušujući prah koji je   ku s koprivom. Potom se vratila na Bika-
          svojih pisanih izjava rekla: “Kad smo   ujedno bio i zapaljivi prah. Ne mogu vam   vac i zaredala po drugim muslimanskim



         12  3/3/2016 STAV
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17