Page 48 - STAV broj 284

DRUŠTVO

Pisanje je sloboda koja ne zna za gra- kroz šta smo mi prolazili i da se više ni- sjećanja na ljude koji su obilježili najljepše
nice, to je Esnefin moto. Tvrdi da pisa- kad ne dovedemo niti mi niti oni u stanje godine mog djetinjstva i mladosti. Moja
nje iziskuje vrijeme, osamu, tišinu, te da u kojem smo bili 1992. godine, kako se namjera je da čestita djela mog babe budu
na momente čuje otkucaje vlastitog srca genocidi više ne bi ponavljali. Samo kroz upamćena kroz sadržaj moje knjige koja
koje je na trenutak znalo zatreperiti od kulturu sjećanja, ne zaborava, dijaloga o zauvijek ostaje kao historijski dokument
uzbuđenja nastalog zbog napisanih re- Genocidu to možemo postići”, poručuje i svjedočenje preživjele žrtve Genocida za
dova i probuđenih sjećanja. Uvijek sebe Smajlović-Muhić. buduća pokoljenja. Nadam se da će Život
podsjeća da Srebrenica nije samo mjesto prije i poslije Srebrenice pomoći da se naša
tragedije, smrti i genocida, nego i mjesto PROMOCIJE KAO PODSJEĆANJA mladost odgaja na istinskim vrijedno-
njenog djetinjstva, mladosti i budućnosti. Esnefa kaže da je dugo sebi postavljala stima, na primjerima herojstva njihovih
Stalno naglašava da Srebrenica obiluje pri- pitanje zašto tek sada piše u ovim godina- očeva i svih bosanskih sinova koji nisu
rodnim ljepotama i da je to zapravo zrač- ma, zašto nije pisala kada je imala 25 ili tražili ništa zauzvrat, a davali su sve. Ko-
na banja, gdje nebo ima najčistiju plavu 30 godina. “Mislim da je to stvar vreme- načno, moja će knjiga pripomoći da mi
boju i gdje je priroda skoro pa netaknuta. na i da trauma koju nosimo u sebi prosto Bošnjaci pobijedimo tešku bolest koja se
“Srebrenica je mjesto koje ima mnogo doživi trenutak kada treba da je se oslo- zove zaborav, a koja nas je pratila više od
obrazovanih mladih ljudi kako povratni- bodimo. Teško je revitalizirati prošlost i jednog stoljeća.”
ka, tako i onih koji žive u Federaciji i ši- suočiti se s njom. Svako pričanje izaziva Knjiga Život prije i poslije Srebrenice
rom svijeta. To zapravo potvrđuje činje- iznova novu bol i nove rane. Treba izu- imala je više od trideset promocija organi-
nica da su znanje i obrazovanje najbolja zetno mnogo snage da se iznova prežive ziranih s namjerom da se Genocid u Sre-
investicija za budućnost bez obzira u ko- svi oni teški trenuci koje smo pohranili brenici spominje tokom cijele godine, a ne
jem vremenu živjeli. Poštujem sve ljude i zaključali u dubinu duše. Odlučila sam samo mjesec pred dženazu. Promocije su
bez obzira iz kojeg kraja potječu, a koji sve te trenutke prenijeti na papir zbog održane kako u bosanskohercegovačkim
imaju pijetet prema žrtvama Srebrenič-
kog genocida i koji o tome pišu. Mišlje-
nja sam da preživjela žrtva, koja je gledala
smrti u oči i bila svjedok svakodnevnih
umiranja, treba pisati o svojoj tragediji.
Emocije žrtve prenesene na papir imaju
svoju itekako značajnu vrijednost. Ništa
ne može zamijeniti svjedočenja žrtve Ge-
nocida kojima su ubijeni članovi porodice.
Nije i ne može biti isti narativ preživjele
žrtve Genocida i onog ko je vrijeme Agre-
sije proveo negdje u Evropi ili na nekom
drugom kontinentu u toplom okruženju.
Jedno je saosjećanje s preživjelom žrtvom,
a sasvim nešto drugo je kada to doživiš na
svojoj koži. Svako svjedočenje preživjele
žrtve Genocida potrebno je nama samima,
ali i budućim generacijama kako bi znali

48 13/8/2020 STAV