Page 51 - STAV broj 284

mozgom, koji po ovakvom nevremenu idu izletio iza kuće i proletio kroz ogradu i Za tren oka našao se pored ceste. Tenk je,
da ubijaju i pale. pomoćnu daščanu zgradu. “Browning” išavši u rikverc, razvalio i posljednju ogra-
Gledao sam u prvu četvericu koji su išli i mitraljez s njega tukli su bjesomučno. du, pa preko niske međe pao na cestu. Nije
ispred svih, nekako predvodnički, polah- Tren poslije, drugi tenk izlijeće na cestu se uspio ni okrenuti kad je “zolja” pogodila
ko, ispitivački. Zastali su, a jedan od njih petnaestak metara od prvog. Vidio sam da njegov bočni zid. Jaka detonacija i bljesak
pokaza rukom na našu desnu stranu. U je Safet prestao pucati kad je ugledao če- zaparali su zrak. Plamen se izvio, a tenk je,
momentu kad je spuštao ruku prenu me ličnu grdosiju. Tenk je prema nama išao nošen inercijom, išao još nekoliko metara
Safetov mitraljez. Sasuo je prvi rafal pra- u rikverc, očito je bilo da ni on nije imao i zatim se ukopao. Bio je sav u plamenu.
vo po njima, a onda bez prestanka počeo pojma gdje je linija. Cilj mu je bio da za- Još pokoji pucanj dolazio je s naše de-
šarati lijevo-desno. štiti i pomogne u izvlačenju ove njihove sne strane, a nekoliko četnika koji su se
Prvi se četnici odmah srušiše. Bili su grupe koja je ostala na brisanom prostoru. pokušavali izvući, tek tad sam ih vidio,
tako blizu da sam kroz kišu jasno čuo nji- “Imamo li protuoklop”, doviknem ostali su ležati na cesti, a drugi na livadi
hove prodorne jauke. Dvojica pogođenih Hamzi. On sleže ramenima i odmahnu pored ceste.
pokušavali su puzati preko puta koji je glavom. Nevjerovatna je bila i sama pomi- Kiša i dalje nije prestajala, padala je nešto
išao pravo prema nama. Stisnuo sam zube sao krenuti s tenkom ovako između kuća, manjim intenzitetom, ali sad mi se nekako
i pritisnuo obarač svog puškomitraljeza. ali oni su pošli na sve ili ništa. dopadala. Bila nam je saveznik, četnici nisu
Nekako odmah, iza mene sasuše i osta- Kraj stepenica kuće koja je bila iza nas vidjeli gdje idu, što je nama dalo dovoljno
le cijevi iz naše tranšeje. Pucali smo, ali u našu tranšeju skliznuše po zidu zemu- vremena za pravovremenu reakciju.
Safetov sijač smrti doslovno je opravdavao nice dvojica naših. Jedan je nosio “zolju” Ponovo smo pobijedili, ni pedalj teri-
svoj jezivi naziv. preko leđa. “Gdje je tenk”, viknu. torije nisu uzeli.
Nasumično pucajući, četnici su se be- Tenk je već bio prošao tri kuće i trebao Gledali smo njihove kamione kako se
zuspješno pokušavali dokopati druge stra- se pojaviti kod drveća pred nama ako se ne užurbano kreću prema Novalićima nakon
ne ceste. Nalazili su se na brisanom pro- zaustavi. A on se nije zaustavljao. Štićen još jednog neuspješnog i nadasve naivnog
storu. Očito je bilo da su prilazeći pratili vatrom s drugog tenka, pomolio se ispred pokušaja da prođu kroz “kapiju Bosne”.
našu lijevu stranu i bili sigurni da linija nas gazeći ogradu i poljski toalet. Išao je Hamza dođe do mene, iz džepa izvadi
ide pravo. Međutim, od nas je linija sjekla pravo na rov do nas. Momak uze “zolju” i cigarete i kiselo se nasmiješi gledajući u
pod 90 stepeni udesno, tako da su bočno zakorači preko grudobrana. Koliko je dug, njih. Bile su potpuno mokre. Iz džepa jakne
išli direktno na nas. U ovom slučaju svoju bacio se u blato ispred tranšeje. Činilo se izvadio sam svoje, bile su u istom stanju.
su bahatost skupo plaćali. da traje minutama, iako su to bile sekun- Skinuo sam šljem i protrljao glavu.
Pucnjava nije prestajala ni za tren, a de. Okrenuo se prema nama i viknu da ga Podigao sam lice prema nebu. Nije to više
onda, gore lijevo od nas, brekćući, odjed- štitimo dok ne dopuže do ceste, a da onda bila obična kiša, bila je to naša, bosanska
nom je, potpuno neočekivano, njihov tenk prestanemo pucati. kiša, kiša slobode... n

STAV 13/8/2020 51