Page 50 - STAV broj 284
P. 50

DRUŠTVO



         Zapisi između ratova (34)

          KIŠOM PROTIV






          TENKOVA







         Između kuća s naše lijeve strane primicalo nam se 50-60 četnika.      bombi, dvije “hand granate” i poprilično
         Pritisnuti vatrom iz mitraljeza s rova do nas, spustili su se niže    municije. Hamza stegnu špagu na svojoj

         i krenuli pravo prema nama. Okrenut leđima zemunici, mahao            mokroj jakni, čvrsto je povuče, namjesti
                                                                               beretku i lupi dlanovima: “E, sad smo
         sam Hamzi i Safetu da priđu i pokazivao rukom naprijed. Safet         spremni, što se nas tiče, mogu krenuti.”
                                                                                  Ja sam zauzeo poziciju na samom ćošku
         se nadviri iznad tranšeje i brzo se sage. Stavio je prst na usne i    kuće, stavio sam neki stari lim od šporeta
         pokazao da šutim i čučnem. Pomjerio je svoju “osamdesetčetvorku”      preko tranšeje da se koliko-toliko zaštitim
                                                                               od kiše. Odjednom je udario još jači plju-
         i prebacio redenik na drugu stranu. Imao ih je na nišanu              sak, ali više se nije mogla vidjeti kiša, sve
                                                                               je bilo bijelo poput izmaglice. Kuće preko
                                                                               puta nas, udaljene ne više od osamdeset me-
         Piše: Amir HASANOVIĆ                                                  tara, jedva su se nazirale u toj oluji i kiši.
                 ledajući kroz prozor u lelujave   ustajte, pokret, četnici su prije petnaest mi-  Odjednom je iznad mene, na drugom
                 grane starog bora, imao sam uti-  nuta navalili na Osmanoviće, moramo se   ćošku kuće, na mjestu na kojem su bili
                 sak da se nalazim na brodu. Već   što prije spremiti za pokret!” Neki odmah   momci iz Srebrenika, zaštektao mitraljez. A
         Gtreći dan neprekidno pada kiša.   skočiše s kreveta, a drugi su, polumrtvo   onda je sasulo iz dosta cijevi s naše strane.
          Jutros smo se vratili s linije na Vidi i sad   se dižući, nešto nerazgovijetno mumljali.   Skočivši, udario sam šljemom o lim iznad
          smo u gradačačkoj banji, u pripravnosti.   Sredina je jeseni, početak novembra   moje glave i prevrnuo ga na sebe.
          Kiša neumoljivo sipa, vjetar je nanosi po   1992. godine. Peti smo put u Gradačcu.   Gledajući prema dva momka koja su
          prozoru. Nalazimo se na prizemlju. Gle-  Prošli put dio naših ljudi teško je nastra-  nam trčeći prilazila kroz tranšeju, pogled mi
          dam između vreća s pijeskom kako kapi   dao od avijacije u istoj ovoj banji, a tri su   odskoči udesno. Između kuća s naše lijeve
          ritmično udaraju po oknu. Vreće su pore-  momka poginula. Još smo pod nekakvim   strane primicalo nam se 50-60 agresorskih
          dane po maloj skeli da bi štitile prozore i   negativnim utiskom čim se približimo ovoj   vojnika. Pritisnuti vatrom iz mitraljeza s
          prostoriju od gelera granata koje su sva-  od granata oštećenoj zgradi...  rova do nas, spustili su se niže i krenuli
          kodnevno padale oko banje.           Oficir je pokazivao rukom niz hod-  pravo prema nama. Okrenut leđima zemu-
            U podrumskoj spavaonici grobna tiši-  nik govoreći nam da idemo pravo, da su   nici, mahao sam Hamzi i Safetu da priđu i
          na, čuje se samo pucketanje vatre u staroj   iza zgrade kamioni i ostali koji će poći   pokazivao rukom naprijed. Safet se nadvi-
          peći. Oko nje su poredane stolice preko   skupa s nama.              ri iznad tranšeje i brzo se sage. Stavio je
          kojih smo prebacili odjeću da se brže osu-  Brzo smo se spakirali i ukrcali u dva   prst na usne i pokazao da šutim i čučnem.
          ši. Jutros smo s Vide došli rano, zamijenili   kamiona. Cerada na našem kamionu bila   Pomjerio je svoju “osamdesetčetvorku” i
          su nas momci iz Tuzle i Srebrenika. Dva   je sva pocijepana pa smo za nekoliko mi-  prebacio redenik na drugu stranu. Imao
          dana provedena na Vidi ostavila su traga   nuta opet bili potpuno mokri.   ih je na nišanu, samo je čekao.
          na nama. Neispavani, jedva smo čekali da   Stigavši pred Osmanoviće, brzo smo   Pucnjava na našem lijevom boku nije
          se stropoštamo barem koji sat u topao i čist   se rasporedili. Iz smjera Novalića vidjelo   prestajala. Ponovo sam provirio pored
          krevet. Nekoliko nas, ni pored umora, ona-  se okom kretanje velikog broja agresor-  balvana ispred sebe. Četnici su bili priš-
          ko pokisli, nije zaspalo. Vidim neke kako   skih vojnika i tehnike. Nas pet ušlo je u   li na 25 metara i više se nisu pretjerano
          otvorenih očiju bulje u strop. Zagi drži   jednu zemunicu ispred polusrušene kuće.   oprezno kretali. Pogledao sam u Safeta i
          cigaretu u ruci i povremeno iz nje izvlači   Imali smo dobar pregled ispred sebe, ali   Hamzu. Hamza namignu i pokaza mi da
          gusti bijeli dim, a onda ga, praveći kolu-  i na lijevu i desnu stranu. Dolje, između   se sagnem. U ruci je držao redenik. Po-
          tiće, izbacuje prema plafonu.     100 i 150 metara desno od nas, začula se   novo provirim između balvana, sad sam
            Kiša ne prestaje, sve jači vjetar i dalje je   jaka pucnjava iz pješadijskog naoružanja.   u kiši mogao nazrijeti plave maskirne po-
          nanosi na mala prozorska okna. Stopljeno,   Odjednom dva projektila velikog kalibra   licijske uniforme.
          simfonijsko udaranje grana bora po staklu   padoše lijevo od nas, ali od pješadijskog   Bilo ih je mnogo. Nekako nađem po-
          i dobovanje kapi kiše.            napada na naš dio još ništa.       godno mjesto i proturim cijev između dva
            Odjednom u sobu ulijeće visok mršav   Podijelili smo municiju duž tranšeje da   balvana. Gledao sam brišući kišu koja mi
          momak sa sivom beretkom na glavi. Vi-  nam bude nadohvat ruke dok se budemo   se slijevala niz lice u oči. U glavi mi je pro-
          knu nekakvim piskavim glasom: “Momci,   kretali kroz nju. Imali smo skupa dvanaest   strujala misao, kakvi su to ljudi, s kakvim



         50  13/8/2020 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55